NORTH SAILS BLOG

FROHE FEIERTAGE Und einen guten Rutsch ins neue Jahr! Das North Sails Schweiz Team wünscht Ihnen ein fröhliches Weihnachtsfest. Wir hoffen, dass Sie schöne Feiertage mit viel Freude erleben werden und wünschen Ihnen einen gelungenen Start in ein gesundes und segelreiches neues Jahr. Bitte beachten Sie, dass unser Büro vom 24.12.19 bis und mit 09.01.19 geschlossen ist. Wir danken Ihnen für Ihr entgegengebrachtes Vertrauen im 2019! Unser Team freut sich schon jetzt auf Ihren Besuch im 2020 und die neue Segelsaion. READ MORE

NORTH SAILS CUSTOMERS EXPLORING THE PACIFIC ISLANDS Two lucky North Sails customers have had a winter of pleasure on the water Emmanuel Vannier is currently living aboard his Dufour 455 with his two teenage children at Nouméa, New Caledonia While the onset of summer has many sailors’ minds turning to cruising, two lucky North Sails customers have also had a winter of pleasure on the water, exploring the Pacific Islands. Mark Clough of Auckland headed for the islands in his 44-foot Jeanneau 439, spending three months in Tonga before reluctantly heading home. Clough mostly cruised with his wife Judith, but was joined at times by their children and a delivery crew, who helped on passages up and back to the islands. They started in Tongatapu, then sailed north to the Ha’apai group and onto Vava’u. "We spent most of our time up there — it was just gorgeous, really good cruising grounds, and lots of whales," Clough says. Clough bought the boat in Vanuatu two years ago and brought it down to New Zealand, but was dissatisfied by its initial performance. "When I sailed it down from Vanuatu the boat still had the original sails on it - the boat was built in 2015, so it was quite new, although it had already done about 15,000 nautical miles," Clough says. "I was quite disappointed in how it sailed and thought that maybe I had made the wrong decision." However, after talking with North Sails in Auckland, he ordered a new 3Di NORDAC moulded Dacron cruising mainsail and number one jib. "They’re now coming up to two years old and they look as good as they did when they were put on the boat, with no signs of significant wear. They get used every weekend and now have had this trip up to Tonga and back, and they are still in excellent condition and the shape is great." Clough says he had several envious cruisers come over to his boat to admire his sails and ask him where they came from. "The new sails completely converted the boat, and I can’t speak highly enough of them," he says. Another happy North Sails customer French cruiser Emmanuel Vannier, who is currently living aboard his Dufour 455 with his two teenage children at Nouméa, New Caledonia. Vannier got a new 3Di NORDAC main and furling jib from the Auckland North Sails loft in January this year, and has so far sailed about 15,000 nautical miles with them, in winds of up to 45 knots. Next on his cruising agenda is a 4000 km eastern Australian cruise from mid-December. "First about it is the very nice profile cut and shape of it. It’s highly efficient, and the stability makes it possible to carry a full jib and main up to 18 to 20 knots," he says. "With the jib partly furled and two reefs in the main, we can keep stability and good speed up to 35 knots." "To compare it to the classic Dacron sail, it works better in low wind but can also be used in higher wind conditions. It’s a real blue-water sailing gear with the high standard of performance - a piece of race equipment on my cruising boat." 3Di NORDAC combines North Sails’ unique composite moulded sail technology with polyester fabric, creating cruising sails with smoother and more permanent aerodynamic shape. NORDAC was developed with small to medium-sized cruising boats in mind, to deliver greater control, more comfort and better speed in an affordable and durable package. "It’s a real blue-water sailing gear with the high standard of performance - a piece of race equipment on my cruising boat." READ MORE

NORTH PROUD TO PRESENT THE VOLVO YACHTING EXCELLENCE AWARDS Not just to celebrate high performance on the water Emily Overend and Harry Edwards from the Queen Charlotte Yacht Club with Matt Steven from North Sails New Zealand. 📸 Yachting NZ North Sails was the sponsor of the new Sportsmanship Award, which sales and marketing manager Andrew Wills said was just as important as recognising those sailors who have had big wins this year. "We were proud to sponsor this new award, as it recognises a key value in competitive sailing," Wills says. "This special award goes beyond performance to acknowledge fairness and generosity in the sport, which is every bit important as achieving a good result on the water. As the great Paul Elvström said, ‘"You haven’t won the race, if in winning the race you have lost the respect of your competitors." The inaugural recipients of the sportsmanship award were young sailors Emily Overend (16) and 14-year-old Harry Edwards, from the Queen Charlotte Yacht Club. Sailing a Nacra 15 at the Oceanbridge regatta in Auckland in February, the crew gave up their own boat after the leading sailors, Jack Honey and Helena Sanderson from the Bay of Islands Yacht Club, were involved in a major collision. Overend and Edwards loaned their boat to Honey and Sanderson so they could complete the regatta, and sailed the damaged boat back to the beach. After the swap, the Bay of Islands duo won their final two races, to clinch the title and book themselves a place at the Youth Worlds. While some other competitors protested the move, they were unsuccessful, and the result stood. Other sailors using North Sails were also honoured at the awards, including Orbit World Travel Sailor of the Year Dan Slater and the Volvo Young Sailors of the Year, Seb Menzies and Blake McGlashan. Menzies and McGlashan won the boy’s 420 division at the 2019 youth sailing world championships and came second at the open 420 worlds. Former Olympian Slater started the year by winning the OK Dinghy world championships in Auckland, then was tactician for the team that won the 12 Metre world championships in England and came second at the 8 Metre world champs. READ MORE

Bahami Percyju i Ekstromu, Tonči i Tudor su mogli i bolje FOTO: GILLES MORELLE Od 2. do 7. prosinca na Bahamima se okupilo 46 jedriličara iz cijelog svijeta s ciljem osvajanja 4000 bodova za SSL rang ljestvicu, a također i za ne baš zanemarivih 200.000 USD! Domaćini su već tradicionalno bili iz Nassau Yacht Cluba, a organizatori fondacija Star Sailors League. Ove jeseni već smo imali jednu temu vezanu uz SSL, a bila je vezana uz idući korak koji je zamislio Michel Niklaus, idejni začetnik cijelog SSL projekta. Tada je naša izabrana vrsta trenirala u Švicarskoj za nastup na Nations Gold Cupu, a početak prosinca, odnosno kraj kalendarske godine je već nekoliko sezona rezerviran za finalno natjecanje sezone za najbolje od najboljih. Još jednom je naš predstavnik bio Tonči Stipanović, a ove godine je uz njega, kao flokista, jedrio Tudor Bilić. Konkurencija je bila standardno fenomenalno jaka, a red je i da ovdje prenesemo tu statistiku kojom se organizator s pravom voli pohvaliti. Kad se samo najpoznatiji naslovi ovih jedriličara stave na jedno mjesto dobiju se četiri zlatne, tri srebrene i šest brončanih medalja na olimpijadama, 23 svjetska naslova u klasi Zvijezda, dva svjetska naslova u olimpijskim klasama, po jedna pobjeda u Luis Vuitton Cupu i VOR-u, te osam naslova na nekoj regati organiziranoj od strane SSL-a. Inače nikad nije lako na jednom mjestu skupiti takvu količinu talenta, ali nagradni fond je iznimno velik, iskreno govoreći i jedini tako izdašan u jedriličarskom svijetu, pa je sigurno i on, uz zadovoljstvo jedrenja s najboljima, vječno jak mamac. Treba uzeti u obzir da je ova zima posljednja pred olimpijske igre koje će se organizirati iduće ljeto. Tako da je mnogim jedriličarima ovaj odlazak na Bahame vjerojatno dobro došao kao mali odmor od svakodnevnih treninga i smanjenje psihičkog pritiska priprema i eventualnih potjera za posljednjim mjestima u vlaku za Tokio. Što se tiče Tonča kojem je ovo bio četvrti nastup na Bahamima, on je među prvima ispunio normu u Laseru i na izlet na Karibe je otišao između dva seta priprema za Svjetsko prvenstvo koje će se jedriti u veljači u Australiji, a između treninga u Splitu pronašao je vremena i za treninge s novim flokistom koji je inače bivši Finnista, Tudorom Bilićem iz JK Trogir. Tudor je iskazuje želju za probat jedriti u Stelli sigurno posljednjih godinu dana. I sjećam se da i lani kad sam se za Bahame pripremao s Federico Melom dolazio je do Splita, do nas, da vidi kako izgledaju jedrilice i bili su planovi da izađe na more kao flokista Marka Marinovića. Međutim, ta ideja se nije realizirala, ali zato smo nas dvojica po ovom pitanju ostala u kontaktu. U međuvremenu sam kod nas jedrio s Mariom Lulićem, ali Mario je prelagan za u odnosu na idealnu masu s kojom svi nastupaju u Stelli. Zato sam morao napraviti tu promjenu, a Tudor je bio voljan dolaziti iz Trogira u Split na treninge, bio je pun želje i počeli smo trenirati. Također mi nije bilo ni važno da je flokista netko s iskustvom u Stelli na velikim natjecanjima i mislim da je na duge staze ovo dobar izbor. Žao mi je jedino što se nije uspio organizirati Croatel Cup koji je trebao biti u prvom dijelu jeseni, pa je Tudoru prva regata u Stelli bio SSL. Unatoč tome mislim da je dobro da je odmah nastupio u ovoj konkurenciji, premda s druge strane, moja su očekivanja bila mnogo veća i brzo sam shvatio da se moje želje neće ostvariti. Ali brzo sam se pomirio s tim i nisam bio nešto žalostan zbog rezultata. Sigurno bi volio da smo bili bolji, ali gledam dalekosežno i ovo je definitivno bilo vrlo dobro s obzirom na planove koje imamo nakon završetka ovog olimpijskog ciklusa. Inače što se izvedbe na ovoj regati tiče, imali smo velikih problema s jarbolom kad smo jedrili krmu. Na treninzima je bio lagan vjetar i tu smo išli OK, ali kad je došla regata i kad je malo jače zapuhalo taj jarbol nije stajao dobro, a nismo imali nikog tko nam je mogao reći što je krivo, pa smo sami nešto pokušavali ispraviti. Ali kad je vjetar kasnije slabio to je sve zajedno sve bolje izgledalo. Inače imam neke mjere kako treba namjestiti jarbol, koje sam koristio doma, ali sve se mijenja i po tom pitanju bi nam sigurno pomogla da je bila još neka regata u međuvremenu. Kad smo se doma pripremali u većini slučajeva nas dvojica smo sami izlazili na more, a samo povremeno bi s nama na more izašli Mladen i Lovre Perhat. Tako da sigurno moramo još dosta trenirati kako bi došli i do trima s kojim nas dvojica možemo biti ravnopravni na regatnom polju protiv najboljih. S obzirom na veliku pauzu koju zbog ostalih obaveza imam u Stelli, svaki put iz početka moram hvatati "mot", a također treba uzeti u obzir da ostale posade ako nisu imale kormilara koji je jedriličar u Stelli, onda su imale flokiste kojima je Stella matična klasa i oni su se bavili pripremama jedrilice. Tonči Stipanović, kormilar - JK Mornar FOTO: GILLES MORELLE Što se tiče jedrenja, ukupno je završeno 10 kvalifikacijskih plovova nakon kojih su se po knockout sistemu jedrili četvrtfinale i polufinale, da bi u konačnici dobili četiri posade u finalnom plovu. S obzirom na 23 posade koje su jedrile ove godine, 7. mjesto u otvaranju je bilo stvarno obećavajuće za Stipanovića i Bilića. Međutim, slijedi faza jačeg vjetra na regatnom polju i za njih kreće loš niz s plasmanima između 17. i 21. mjesta. Kad je vjetar oslabio situacija se popravlja ostvaruju tri mnogo bolja rezultata, ali i dva puta prestupaju na startnoj liniji. S obzirom da je na deset jedrenja bilo samo jedno odbacivanje ukupna suma ih je vratila na nisko 20. mjesto. Malo više detalja o situacijama na regatnom polju ispričao nam je Tudor Bilić: Imali smo raznolike uvjete tijekom tog tjedna. Kako smo jedrili u zaljevu val je svih dana bio manje više isti, dok je vjetar vrtio... kako koji dan. Prvi dan je bilo do 10-12 čvorova. Tada smo imali jedno dobro mjesto (7.), drugu smo ušli 17. iako smo dobro startali, ali malo smo se pogubili po polju. Pripisali smo to prvom danu i privikavanju na brod, jer nije isti kakvog imamo doma. I trim je bio drugačiji i vožnja i sve ostalo. U drugi dan smo krenuli s nadom da je to to. Vidjeli smo da možemo dobro startati iako nismo imali niti jednu regatu do sada da smo zajedno jedrili. Na kraju je ispalo da je start bio najmanji problem. Taj drugi dan najbolje smo startali drugi plov u čistoj situaciji, a i kasnije su nam svi koji su pratili regatu rekli da smo imali možda najbolje starteve. Ali ne znam točno opisati što se dešavalo. Polje je bilo kratko, a poznato je da Stelle imaju veliki kut i ako nisi u pravom refulu i pravom dricu samo te "isisa", ispadneš iz toga. A kad si ispao iz toga onda više ne voziš regatu, nego regata vozi tebe. I to nam se na žalost dogodilo možda desetak minuta nakon starta jedne regate, a drugu jednu smo čak i vodili nakon prve orce... išli smo s lijeve strane... nismo zatvorili kako je trebalo i eto... uglavnom nije ispalo kako smo htjeli i onda nastane nervoza po pitanju zašto ne idemo, pa tražiš razlog zašto se to dešava i jednostavno prođe dan. Moram priznati da smo lošije vozili u krmu. Naime ima više različitih tehnika vožnje, pogotovo kad je "free pumping". Inače je u regularnim regatama za Stelle to zabranjeno, ali u SSL-u je dozvoljeno. Jesmo to trenirali ali tehnike su različite, pa nekad više gledaš da li si ispravan ili ne, a regate su stvarno bile kratke... svaki plov je trajao oko 50 minuta do sat. Npr. kad je Svjetsko ili Europsko prvenstvo duljine su puno veće, ja još to nisam vozio, ali kažu da se ne vidi bova od orce, bude postavljena na oko 1.7NM. A ovo je zbijeno više radi kamera i prijenosa u živo. I stvarno je puno zanimljivo... kad okreneš 20. u principu si okrenuo odmah iza prvoga. Međutim, isto tako ako si okrenuo 7. ili 8., a iza tebe je grupa onda možeš vrlo lako završiti na 20. mjestu. Mislim da se na live prijenosu vidjelo koliko je to u stvari mala razlika. To je bilo ta prva dva dana, a trećeg smo isto imali dobre startevi i pokoji dobar ulaz, ali dva OCS-a su nas vratila natrag. Kad smo imali prvi OCS orcu smo okrenuli 8. Kako se zbog širine linije ne čuje tko je imao prijestup, pravilo je da na ploči na bovi od orce objave tko je prestupio, naravno, bude i zastava, ali stvarno se ne čuje poziv na liniji, pa nas zaustave na orci. A drugu regatu i dalje smatramo da nismo bili vani, ali nismo ništa mogli napraviti... tada smo na orci bili 7. Eto da smo to imali regularno na kraju bi vrlo vjerojatno bili oko 11. ili 12. mjesta, na korak do finalnih jedrenja. Ali sve u svemu nismo nezadovoljni, ipak nam je prva regata. Također je bilo malo posada u kojima su oba člana jedna nacija. Uglavnom, guramo ovo dalje. Trenutno su najvažnije Tončeve OI, tako da sad nećemo ništa forsirati, a ja ću nastojati odvoziti jedan kamp na Gardi na proljeće i malo raditi na brodu kojeg imamo doma... ne stajemo, idemo dalje! Još moram istaknuti da smo bili okruženi stvarno izvrsnim ljudima i jedriličarima... sami dođu i kažu to si dobro napravio, radiš to i to, nemoj ono... stvarno super atmosfera! Tudor Bilić, flokista - JK Trogir FOTO: MARC ROUILLER Ubrzo nakon povratka s Barbadosa krenule su sve uobičajene obaveze, a Tončijeva je povratak pripremama. Kako će se predstojeće Svjetsko prvenstvo jedriti na oceanu s uvjetima jačeg vjetra i definitivno većeg vala nego što ga se može pronaći na Jadranu, stručni stožer je izabrao odlazak na Maltu kao najbližu lokaciju s uvjetima koji mogu simulirati one koji se očekuju na južnoj polutci. READ MORE

JOIN US AT THE 2020 SEATTLE BOAT SHOW Shop New Sails And See What's New READ MORE

JOIN US AT THE 2020 SAN DIEGO BOAT SHOW Shop New Sails And See What's New READ MORE

CONSEJO NORTH SAILS Las velas de composite son muy diferentes de las laminadas La diferencia principal radica en que en las de composite se combinan varios materiales para maximizar sus ventajas y minimizar sus desventajas. En el laminado se utiliza el mylar como elemento que aglutina los adhesivos y el resto de tejidos que componen la vela, mientras que las 3Di están fabricadas exclusivamente con filamentos esparcidos y resina termosellada, sin mylar, lo que nos permite ofrecer una garantía de por vida por deslaminación. Las velas 3Di son más robustas, ligeras y resistentes a los factores medioambientales que las velas laminadas. Para más información, contacta con tu agente North Sails o escríbenos a info@es.northsails.com READ MORE

CALENDARIO ENERO La actividad de North Sails España regresa en 2020 📸 Chris Howell Comenzaremos los días 17 y 18 de enero en Vigo, donde nuestros expertos en monotipos Nacho Braquehais y Hugo Rocha impartirán un clinic de clase J70. El día 21, Nacho también será el encargado de dirigir el Seminario de Moraira el 21 de enero en el Club Náutico de Moraira (Alicante). Pídenos información en info@es.northsails.com READ MORE

TODO A PUNTO PARA LA 75ª ROLEX SYDNEY HOBART El 26 de diciembre comienza en la bahía de Sídney (Australia) la 75ª edición de la Rolex Sydney Hobart, referencia de competición oceánica en el Hemisferio Sur desde 1945 📸 Kurt Arrigo / Rolex Más de 160 barcos han anunciado su presencia frente a la línea de salida, destacando cinco supermaxis de 100 pies de eslora como máximos favoritos a liderar la flota en el recorrido de 628 millas náuticas rumbo la isla de Tasmania. El pasado año, los tres primeros barcos en cruzar la meta incorporaron velas North Sails, incluyendo al vencedor en tiempo real: el todopoderoso Wild Oats XI, que regresa este año para buscar la que sería su décima victoria en 15 años. El Servicio Oficial North Sails estará esperando en Hobart a los barcos capaces de completar el recorrido. READ MORE

TRANSAT JACQUES VABRE Nacida en 1993 como una regata oceánica en solitario, hoy la Transat Jacques Vabre se disputa con tripulaciones a dos 📸 Mx Horlaville La edición 2019 contó con 60 participantes distribuidos en tres clases: Multi 50, Class 40 e IMOCA frente al exigente recorrido de 4.350 millas náuticas entre el puerto francés de Le Havre y el brasileño de San Salvador de Bahía. Ocho de los diez primeros clasificados de clase IMOCA incorporaron inventarios North Sails, incluido el ganador, el Apivia copatroneado por Charlie Dalin y Yann Eliès, después de 13 días, 12 horas y 8 minutos de regata. Les siguieron el PRB de Kevin Escorrier/Nicolas Lunven y el Charal de Jérémier Beyou/Christopher Pratt, también propulsados por velas North Sails. Enhorabuena a todos ellos, ¡y gracias por confiar en North Sails! READ MORE

BREST ATLANTIQUES Los cuatro colosos equiparon inventarios completos North Sails 📸 Yann Riou Cuatro trimaranes Ultim de 32 metros de eslora compitieron por la Brest Atlantiques, una regata de 14.000 millas náuticas con salida y llegada en el puerto francés de Brest. La victoria correspondió al Maxi Edmond de Rochtschild copatroneado por Franck Cammas y Charles Caudrelier tras 28 días volando a una impresionante media de 24,57 nudos. Los cuatro colosos equiparon inventarios completos North Sails. READ MORE

PREPARA TUS VELAS PARA EL INVERNAJE El final de la temporada es un momento clave para nuestras velas. El parón invernal supone una magnífica oportunidad para revisar nuestro inventario, valorar su salud y solucionar problemas. 📸 Ian Roman North Sails ofrece servicio de recogida, lavado profesional, programa de diez puntos de inspección con informe final, puesta a punto, almacenamiento y la garantía de que nuestras velas estarán en plena forma cuando volvamos a izarlas. Afrontar el invernaje de nuestra embarcación puede generar muchas dudas. Supone un buen momento para revisar todos sus componentes después de una intensa temporada, identificar problemas y anticipar futuras averías. Las velas son uno de esos elementos susceptibles de deterioro, y por ello requieren una atención especial. North Sails ofrece su Servicio Certificado de inspección y puesta a punto con todas las garantías del mayor fabricante de velas del mundo. Pero, ¿cómo es el proceso? ¿En qué consiste? ¿Qué me ofrecen? El primer paso es ponernos en contacto con nuestro agente North Sails más cercano; él nos indicará la oferta disponible para los servicios que necesitemos y aclarará todas nuestras dudas. Los principales que nos pueden interesar al final de la temporada son: recogida, limpieza, revisión, inspección, reparación y almacenamiento. Recogida North Sails ofrece servicio de recogida a domicilio en toda España. Basta una llamada de teléfono, y las velas serán transportadas a la velería especializada más conveniente. Limpieza Una limpieza a fondo es mucho más que endulzar las velas. Los expertos North Sails aplican productos especiales para eliminar cualquier elemento indeseado, como moho, restos de salitre o manchas persistentes, mejorando el aspecto y la longevidad del material. Tras un concienzudo proceso de secado, las velas están listas para su revisión. Inspección Un auténtico reconocimiento “médico” de las velas realizado por expertos North Sails. La marca ofrece su Inspección de Diez Puntos: Inspección de los accesorios del puño de driza, amura, escota y rizo. Inspección de cinchas y herrajes contra el daño causado por el roce y los rayos UV. Inspección de las puntadas a mano Inspección de las cintas y accesorios del grátil Búsqueda de roces en puntos de contacto con crucetas, obenques, candeleros, etc. Inspección de la relinga del grátil, pujamen y sistema de anclaje Búsqueda de daños causados por rayos UV y comprobación del correcto enrollado Inspección de tope de las fundas de sables y accesorios Inspección del cuerpo de la vela para verificar la condición del tejido, las costuras, los números de vela, las bandas de trimado y las ventanas. Reponer o añadir los catavientos. Inspección de accesorios: Cabo y aro del calcetín de spinnaker, sistema de rizos de mayor, sables verticales del foque, protección UV, etc. Inspección del correcto cierre del saco de la vela, cremalleras, tirantes y etiquetado. Informe de la vela: Diez puntos de verificación, comentarios. El informe final constituye todo un certificado del estado de las velas. En caso de que todo esté correcto, ya están listas para su almacenamiento; si se detecta algún problema, North Sails proporciona un presupuesto de puesta a punto profesional en la velería más adecuada para cada cliente. Puesta a punto North Sails dispone de la red de velerías más extensa y profesional del sector, con 110 puntos de servicio oficial distribuidos por todo el mundo en el que los procesos estandarizados, unidos a la profesionalidad del equipo humano, garantizan la máxima calidad. En España, cuenta con velerías en Valencia, Cuntis y en Mallorca (Palma y Lluchmajor). El equipo de North Sails España nos propondrá solución más adecuada a cada incidencia. Almacenamiento Tan importante como la revisión y puesta a punto de las velas es su almacenamiento en un entorno adecuado. Factores como la humedad, la exposición al sol, el contacto con materiales agresivos o el plegado incorrecto pueden afectar a su salud. Los expertos North Sails recomiendan que nos aseguremos bien de que las velas están totalmente secas antes de almacenarlas y que intentemos plegarlas evitando las líneas de pliegue habituales para evitar marcas. Si no disponemos de un lugar adecuado para el almacenamiento de nuestras velas, North Sails ofrece este servicio con la garantía de que estarán en el mejor entorno posible hasta el inicio de la próxima temporada. Para más información, contacta con tu agente North Sails, visita www.northsails.com o escríbenos a info@es.northsails.com READ MORE

JOIN US AT THE 2020 PORTLAND BOAT SHOW Shop New Sails and See What's New READ MORE

CLÍNICA DE NATAL 2019 OPTIMIST - Terceira Edição A North Sails, em Portugal, promove pela terceira vez uma clínica de Natal em Cascais. A Clínica de Natal para Optimist vai decorrer nos dias 27, 28 e 29 de Dezembro na Marina de Cascais. Os velejadores vão ser acompanhados pelos treinadores Bruno Luz e Pedro Bolina que em conjunto com o sails expert Vicente Pinheiro, irão implementar o programa previsto para os três dias. Nesta iniciativa, que é aberta a todos velejadores, treinadores, equipas / clubes, os participantes terão a oportunidade de conhecer e experimentar os novos modelos de velas North Sails para Optimist. Contactem-nos para receber todas as informações sobre a Clínica! E office.cascais@northsails.com | T 916 857 896 North Sails Velas Optimist clique aqui para mais info North Sails Novos Modelos Optimist veja o video https://youtu.be/D3PCbl3yjCc #Sail Fast #GoBeyond READ MORE

Jedan i jedini: Sv.Nikola za samce i dvojce FOTO: FACEsukošanBOOK REGATE Jedriličarski klub Mornar iz Splita je još jednom u suradnji s gradom Komiža organizirao jednu od najočekivanijih zimskih regata, a za koju se može reći da pomalo postaje zaštitnim znakom jedrenja u dvočlanim posadama. Ne treba posebno isticati da je riječ o Regati Sv.Nikole za samca i dvojce. Inače je regata do lani u svom nazivu ponosno isticala da je namijenjena isključivo solo jedriličarima, ali od 2015. su službeno i dvojcima otvorena vrata, a po odzivu koji se ostvaruje može se reći da je to dugo očekivano osvježenje koje su jedriličari iznimno dobro prihvatili. Da nije riječ o pukoj pohvali organizatoru i priznanje odvažnim sudionicima dovoljno je pogledati brojčano stanje na startevima lani i ove godine. Na premijernom izdanju je cijela flota brojila 18 jedrilica, dok je ove godine startalo njih 17! Složit ćete se svi da je to više nego na mnogim klasičnim regatama za kompletne posade. Normalno, lakše je organizirati manji broj članova posade, ali svejedno, potrebna je jedrilica koja je opremljena nužnom opremom, a i dozvoljava jedrenje s minimalnim brojem ruku na palubi. Također, dvojac koji u tom setupu izađe na more treba imati apsolutno povjerenje jedan u drugog da su oboje i fizički i mentalno spremni izdržati sva iskušenja i riješiti probleme koji se za vrijeme jedrenja mogu naći ispred njih. Ove godine je start regate bio u Komiži, 7. prosinca. Nakon starta se jedrilo direktno prema Palagruži, koja je u nekim drugim kombinacijama bila posljednja točka obaveznog obilaska. Iza Palagruže idealno je bilo ako se kurs mogao namjestiti na 60° za direktno jedrenje prema Glavatu, najistočnijoj točci parka prirode Lastovskog otočja. Nakon ove lanterne ostalo je još samo obići Maslinicu, odnosno Šoltu sa zapadne strane i ako to vjetar dopusti, sjuriti se u cilj u Splitu. A u cijeli ovaj izvještaj uvest će nas jedan od članova Organizacijskog odbora regate, Goran Martinović: Moram priču započeti s jednom simpatičnom anegdotom. Damir Mitrović (drugi dodirektor regate, op.a.) je prije starta imao interview na lokalnoj radio postaji gdje su mu spomenuli da su na startnom popisu vidjeli Darka Prižmića, pa su ga upitali za njegove izglede na regatnom polju i da li ponovno ima status favorita. Na to je Damir odgovorio "mislim da Darko Prižmić nije jedan od favorita regate, ali definitivno osoba s iznimnim iskustvom na ovoj regati..." i onda Darko digne regatu :) Uz ovu priču ide dodatak da Darko ima mobitel s kojim može samo razgovarati i razmjenjivati SMS poruke, dok mu je kolega u kokpitu, Tomislav Grubelić svoj pametni mobitel utopio ubrzo nakon starta.Tako da njih dvojica nisu imali nikakav doticaj s vanjskim svijetom.. trackeri, prognoze... ništa nisu imali. Tako da su kod Glavata otišli vani po svom osjećaju, jer su očekivali da će vjetar puniti iz vani... očekivali su da će imati samo jednu pojalabandu, dok će se ostali morati naviravati. Dok su jedrili oko Lastova imali su neki maestral pa su rekli idemo vani, napravit ćemo jednu viradu i vratit se natrag, na kraju je to isti put. Uopće nisu gledali gdjesu ostali i pogodili su... eto to je obilježilo ovu regatu. A generalno gledajući moram reći da je na startnoj listi bilo 17 jedrilica, a 16 ih je startalo jer jedna od jedrilica kad je shvatila da neće skupiti svu potrebnu opremu koju smo tražili da imaju, nije niti krenula prema Komiži. Što se tiče pregleda jedrilica, Mitre i ekipa su stvarno napravili odličan posao... sve se gledalo... kad ističu baklje, kad ističu splavi... tako da je dosta ekipa moralo povlačiti razne veze i vezice i dobavljati opremu što im nije bila u skladu s propisima ili što joj je istekao rok trajanja. Što se tiče vremena, bilo je ugodno. Po nekoj laganoj tramuntanici su se svi dovukli do Palagruže i onda im je pala bonaca. Zatim se tramuntana vratila i odvela ih je do Glavata. Tamo im je zapuhao maestral koji je trajao skoro cijeli dan... na moru im je bilo lijepo vedro vrijeme, dok smo u Splitu uz obalu imali stvarno gustu maglu. I u nedjelju navečer, nakon maestrala okrenulo je na jugo s kojim su došli do cilja. Prvi su u cilj stigli u nedjelju u noći, dok je posljednji dojedrio u ponedjeljak do podne. Kroz otprilike 13 sati su svi završili. Inače, svi su zadovoljni s rutom koju smo ove godine okrenuli, najviše zbog organizacijskih zahtjeva, a i da ne postane monotono. Nit vodilja nam je bila da se teži dio, ono pravo offshore jedrenje od Komiže do Palagruže i do Glavata, kad se nemaju gdje skloniti u slučaju nekih problema, odradi tijekom prvog dana i prve noći dok su svi još odmorni. A taj drugi dio regate kad se počinju osjećati posljedice umora, da se odradi u blizini kopna, pa da u slučaju potrebe bude lakše i intervenirati a i njima samima da se sklone. Tako da malo psihološki bude lakše. A pitanje starta, koji je bio ove godine 7. prosinca, je što regatu organiziramo zajedno s gradom Komiža, čiji patron je Sv.Nikola i imaju običaj koji ne podržava isplovljavanje na taj blagdan. To smo poštivali i zato je regata startala dan kasnije, a to je i jedna od bitnih razlika u odnosu na ranija izdanja regate, jer su termini starta uvijek bili tempirani tako da jedriličari svi završe do blagdana Sv.Nikole. Većina sudionika je u Komižu stigla 5. pa su onda morali proći provjeru opreme, a i sudjelovali su na tradicionalnom paljenju broda ispred crkvice Sv.Nikole. A što se tiče samaca, ove godine smo imali samo jednog, Ivicu Kostelića. To mi je najviše žao, ali bila je neminovnost da će se to dogoditi. Uz Ivicu je trebao solo jedriti i Fabijan Roić, ali je on otišao na RORC transatlansku regatu. Unatoč ovoj tendenciji da solista bude ovako malo, njih kao kategoriju nećemo ukidati, ali činjenica je da s ove strane Jadrana nema jedrilica koje su napravljene za samačko jedrenje i ljudi su skužili da se na takvo jedrenje nije dobro upuštati s klasičnim charter jedrilicama. A dvojce smo uveli više zbog povećanja sigurnosti i samaca i flote kao grupe, jer kad si sam i u problemu si ili ti ili kolega na drugoj jedrilici ne možeš puno napraviti da nekom pomogneš. S druge strane kad su dvojica na jedrilici to je veće nešto drugo. Goran Martinović, dodirektor regate Što se tiče pregleda opreme, koji je ove godine bio rigorozniji nego inače, treba spomenuti da su natjecatelji među ostalim morali dokazati da znaju i postaviti olujna jedra. Mora se reći dadugopolje je to aktivnost koju mnogi jedriličari nisu nikad imali potrebe upražnjavati, pa mnogi to nisu nikad niti probali. Prva regata u Hrvatskoj na kojoj su jedriličari to znanje morali dokazati, a i zadovoljiti sve sigurnosne parametre zadane raznim propisima, bila je 2. Thousand Islands Race, 2014. godine. Unatoč mnogim negodovanjima i problemima koji su se javili zbog nagle potražnje za olujnim jedrima, ispravnim raketama, kompletima prve pomoći, neodgovarajućim pojasevima za spašavanje, harnesima i ostalim, na kraju su svi sudionici te regate iskazali podršku toj rigoroznosti, jer im je za vrijeme prve etape te regate vrijeme bilo takvo da je bilo izgubljenih jarbola, ljudi u moru... a mnogi su rekli da bez nadopunjene sigurnosne opreme pitanje je da li bi stigli do cilja. Ali vratimo se Sv.Nikoli. Start regate je signaliziran u subotu 7. prosinca ujutro u 10:00, a vremena ulaska u cilj su se korigirala na dva načina. Jedan je već standardni Sušac Open sustav razvrstanja, a drugi je THC, koji je u Splitskom bazenu postao familijaran sa Splitskom trening ligom i nekim većim regatama. Korekcija Sušac Open je korištena za cijelu flotu, dok je još i THC izabralo deset jedrilica. Po Sušcu pobjedu na regati je odnijela jedrilica Silvana na kojoj su jedrili Darko Prižmić i Tomislav Grubelić. To je Duffy 29, maleni oldtimer kojeg je Darko čak pripremio za ovogodišnji Middlesea Race, ali zbog poslovnih obaveza nije došlo do realizacije ovog projekta. Zato je Silvana bila maksimalno pripremljena s kompletnom sigurnosnom opremom i skoro svim novim jedrima! Po strach sheetu za ovu regatu Silvana je morala završiti unutar 04:59:05 iza najbrže jedrilice, Class 40 - Crazy u slučaju da on završi prvi. S obzirom da to Crazyju nije pošlo za rukom, već je u realnom vremenu u cilj prvi ušao Club Swan 36 - Go Racing, to vrijeme je skraćeno za 47 minuta i 57 sekundi. Na kraju su Prižmić i Grubelić finiširali 03:59:54 iza Kljaković-Gašpića i Česića i to im je bilo dovoljno za korigirani trijumf od 11 minuta i 14 sekundi! Darko je Silvanu stvarno vrhunski pripremio, jer je bio plan s njom poći na Maltu. Većina toga je nova... drifter, code 0... jedino je Super Silva, najjače Silvanino oružje ostalo iz starog seta. Riječ je o spinakeru od ne znam točno koliko kvadrata :) A driifter je montiran na baštun koji je u stvari rezervni baštun Munjeka F. Njega smo montirali još lani, tako da je dosta dug s obzirom kolika je duljina Silvane. I onda drifter ne ide prema krmi, već dođe do štrajeva i onda kad se skine gornja ograda na provi, a drifter se spusti na donje hvatište, cijeli drifter može biti unutar ograde, pa bude kao neka light genova s kojom možeš na stvarno razne promjene vjetrova samo dobivati. I to nas spašava kad su uvjeti bonace koji su u stvari i bili tamo oko Glavata kad je vjetar padao. Ostali su tada produžili gore u Korčulanski kanal, a Darko je odmah rekao "najbolje nam je da se vratimo natrag i ostanemo u tom vjetru... bolje nego da stojimo". Ta je varijanta ispala najbolja jer je ostao vjetar koji nas je pratio od starta, pa preko Palagruže. Iza Lastova smo također najviše vozili s drifterom. Očekivalo se jugo, ali nama je došao više neki oštar. Poslije Vodnjaka opet smo dizali spinaker do neverica koje su bile u kraju. Kad smo već imali orcu put Splita, tad smo dignuli flok. Znači, od starta je bio code 0, pa spinaker, pa kad smo vidjeli da su ovi ispred nas stali na Palagruži dali smo se desno i tu smo vidjeli Munjeka da se ukopao, pa smo i njega zaobišli u malo većem luku i uhvatili pravac za Glavat. Onda je svanuo lijepi dan i krenulua je igra. Netko bi rekao igra živaca, ali kod nas je bilo "ajmo zapalit, pa ćemo onda vidjeti" :) A zanimljivo je bilo i kako sam izgubio mobitel s Navionicsom, prognozom i ostalim... i kako Darko ima običan mobitel imali smo samo instrumente na jarbolu, jedini instrument koji smo pogledali i to u drugom dijelu regate bio je Darkov ručni GPS i nešto smo krivo vidjeli ili nam je krivo pokazao... mi smo jedrili više put Rogoznice nego prema Maslenici. Tu nam se Munjek približavao, a prošli smo ga na Vodnjacima. On je vozio normalno na Maslenicu i tu smo se sreli drugi put. Onda je odjurio dalje prema Splitu. A onaj moj mobitel... kad smo se malo ustabilili u vožnji prema Palagruži, kad smo jedrili sa spinakerom... kako ja i Darko volim pjevati i lijepu muziku, izvadio sam bluetooth zvučnik, telefon stavio na ulaz u kabinu i krenuo u kabinu po spizu, brod se neznatno nagnuo i ovaj klizne preko 3-4 konopčića od barbera... nemam pojma kako se to uspjelo desiti. Moguće da bi u tom slučaju drugačije odvozili, vjerojatno bi to jugo pratili i čekali. Kako su bile neke popodnevne ure, a juga još nije bilo, prepotstavili smo da neće ni zapuhati. Cijeli dan je bio onaj dnevni vjetar koji je pratio sunce i jugo kao jugo se nije pojavilo, tako da je i kroz noć bila neka druga situacija.Što se tiče spavanja ja sam spavao dva puta po pola sata, a Darko jedan put pola sata. Kako nema autopiloa, Darko je bio na timunu cijelo vrijeme, a ja sam odrađivao sve ono naprijed i on bi mi pomagao u pojalabandama. Po pitanju hrane, na meniju su prevladavale polpete koje smo napravili dan ranije. Imali smo imalo slatkoga... suhe smokve spašavaju stvar! Otac mi je napunio kutiju suhih smokava i zajedno s raznim oraščićima dobije se prava stvar... po šaku toga se stavi u džep i to te drži. Tomislav Grubelić, suskiper Silvane Realno prvi, Go Racing je opravdao status favorita u realnom vremenu. Vrhunski proizvod tvrtke Nautor u kombinaciji s dva vrhunska jedriličara zadao je mnogo muke cijeloj konkurenciji, a posebno posadi Farra 40 - Toto Travel koji ih je u drugom dijelu regate pratio u stopu. Već je bilo riječi o tome kako je Swan stigao u Hrvatsku i o projektu u koji je ACI uložio poprilična sredstva, a u kratkoj povijesti ove jedrilice ovo je bila druga ozbiljna offshore regata, nakon što je odjedrila hrvatsku premijeru na nedavno održanoj Jabuci. FOTO: FACEBOOK REGATE I o ovoj regati smo popričali s voditeljem ACIjevog projekta, Ivanom Kljakovićem-Gašpićem: O regati mogu reći sve najbolje. Uz Jabuku je ovo jedna od najzanimljivijih i najintenzivnijih regata što Jadran može ponuditi. Ovo je bilo prvi put da jedrim u dvoje na Swanu i prezadovoljan sam kako smo Ante i ja kvalitetno odradili sve od početka do kraja. Priprema broda je bila dosta zahtjevna, jer je uz sve ostalo trebalo posebno pripremiti i sigurnosne sustave. Zajedno smo odradili trening - dva, tako da smo bili spremni. Start nam je bio dobar i na početku dok je puhalo dosta smo se odvojili i kasnije nas je dočekala bonaca i lagani vjetar na Palagruži, pa smo se tamo samo jedva vukli. I onda je stigla prva noć i kad je počelo puhati i kad smo već imali solidnu razliku, pomela nas je jedna nevera. Dosta ružno je izgledala. Logika i razum su prevladali, pa smo skratili jedro i stavili olujni flok. Izabrali smo ono što se kaže "na pomorački način", sigurno jedrenje i tu su nas Mario i Mario - Toto Travel, sustigli. Mi se tu nismo htjeli izlagati nepotrebnom riziku jer je ipak novi brod i dosta zahtjevni uvjeti na moru, pa smo se odlučili na safety varijantu. To prebacivanje na olujni flok smo napravili na vrijeme, dignuli smo ga desetak minuta prije nevere i kasnije spustili kad je nevera prošla. Mislim, nije to bilo ništa strašno, dvadesetak čvorova, ali bila je noć, vidjeli smo samo da dolazi ogromni crni oblak koji je izgledao stvarno ružno, puno munja ispred nas... nismo vidjeli što je tamo dalje ispred nas, pa smo odlučili ne riskirati ni tehnički problem a ni da netko od nas padne u more! Kako smo već ranije pripremili sve mjere i za olujni flok tako je i jedrenje s njim išlo bez problema. Brod je bio spreman u 5 minuta... a balans broda, prvi krat i taj mali flok su bili skroz u redu, a i kut stvarnog vjetra je bio oko 70°, laška orca. Nakon toga je uslijedilo praktički 24 sata match racea s Totom, a što je na kraju završilo dobro za nas. Po laganom vjetru smo imali dosta deficita... fali nam sprijeda nekakav drifter, ali nismo se dali i izdržali smo do kraja. A što se tiče foilova, oni se koriste po jačem vjetru u orcu i po jačem vjetru u mezzonavu i krmu. Tako da smo ih koristili minimalno, jer nije bilo dovoljno vjetra. A taj match race s Totom... stvarno nam je najveći handicap bio taj nedostatak driftera. Jedrili smo samo s flokom i genakerima, pa kad bi vjetar pao na 2-3 čvora onda smo malo gubili i Farr bi odlazio naprijed jer mi nismo imali pravog alata. Ali to je bilo očekivano i čim bi zapuhalo 5-6 čvorova mi smo imali za nijansu bolju brzinu, a sve iznad 10-12 smo letjeli u odnosu na njih. Tako da smo se konstantno lovili s njima... baš ono što jedrenje treba biti. Ivan Kljaković-Gašpić, suskiper Go Racing Druga strana ovog dvoboja za vrh je iskusnija na ovoj ruti. Prošle godine su Mario Hrvoj i Mario Škrlj odjedrili prvo zajedničko izdanje Sv.Nikole za dvoje i također igrali jednu od glavnih uloga. Jednaka sportska sreća ih je pratila oba puta, samo što im je lani glavni protivnik za prvo mjesto bio Dubrovnik. Istina, Dubrovnik im je pobjegao nešto više od Go Racinga, ali i uvjeti koji su lani vladali su bili nešto dugačiji. U principu, Dubrovnik je također jurilica koja voli više vjetra, slično kao Swan, pa kad se usporede analize od lani i ove godine vidi se da je, bar za realni ulazak u cilj, Toto Travel imao više šanse ove godine nego lani. FOTO: FACEBOOK REGATE Dokaz ovoj tvrdnji je i to što je i Toto jedan dio regate bio u vodstvu. Od Korčule, pa skoro do Šolte, Toto je imao respektabilnu prednost ispred Go Racinga. Čak im se u tom dijelu regate priključio i Crazy. Međutim, nakon obilaska Maslinice presuđuju nijanse i Go Racing stiže u Split osam minuta ranije. Meni je ovo već 8. ili 9. Sv.Nikola, a start iz Komiže je bio i 2002. godine kad sam i pobijedio na ovoj regati. Mislim da je ovaj smjer regate mnogo jednostavniji za voziti, jer se jedri direktno na Palagružu. Zatim je 40 NM do lastova i kasnije si cijelo vrijeme uz kraj, a prije se jedrilo na potezu Blitvenica - Palagruža... cijelo vrijeme na otvorenom. Meni je najdraže bilo to što je more bilo "flat" cijelo vrijeme - bez valova, nije uopće bilo ozbiljnog vala na cijeloj regati. Stvarno je bilo ugodno za voziti. Bilo je i toplo. Bio sam par puta na Sv.Nikoli kad su bile bure... sam na otvorenom... za smrznuti se! Vozili smo s genakerima do Palagruže i tu je Bambi napravio dva sata razlike ispred nas. Jednostavno je brži od sviju ostalih i kasnije smo zaključili da smo do 5 čvorova bili brži od njega, a sve poviše 5 u svim kutevima ga nismo mogli stići. Iako je napravio tako veliku razliku uspjeli smo ga uloviti do Lastova. To nam je bilo nevjerojatno i poslije smo čuli da su oni skidali flok zbog jedne jače nevere koja je bila ispred njih i trajala je oko sat vremena. A mi smo tada skinuli genaker, dignuli flok i s njim nastavili voziti po toj neveri. Na kraju to nije bilo prejako, dizalo je do možda 23-24 čvora. Tu smo mi jedrili pun gas prema njima, ali mi je i dalje nevjerojatno da smo ih tu uspjeli stići, ipak su bili dva sata ispred nas. Mi smo u toj neveri jedrili brzinama od oko 9-10 čvorova, bila je laška orca, skoro pa je puhalo u bok. Kasnije je vjetar pao na oko 5 čvorova i mi smo po tom jedrili s oko 2 čvora. Mi smo ih po tom u principu pomalo grizli jer smo sigurno u tim uvjetima bili brži. Glavat smo okrenuli zajedno i od njega kreće nadmudrivanje i biranje tko će na koju stranu. Stranu smo mi pogodili i napravili razliku od 2-3 milje. Kad je jugo napokon probilo dignuli smo genaker vozili smo do desetak čvorova, ali Swan je vozio po 2-3 čvora brže, tako da koliku god da smo mi napravili razliku po laganom vjetru on je u sat vremena vrati. A na Maslinicu smo stigli ono, brod na brod, praktički u 20 metara razlike. Oni su bili privjetrinski i pokrivali su nas cijelo vrijeme. Reagirali su na svaku našu viru i nikako nam nisu dali proći. S druge strane mislim da su oni tu izgubili regatu! Da nas nisu pokrivali, već da su jedrili direktno za Split sigurno ne bi izgubili po korekciji. Kako je vjetar oscilirao mi bi nadoknađivali razliku kad bi pao na oko 5 čvorova, ali čim bi dignuo na 7-8 oni bi otišli i tako sve dok jugo nije dignulo na 12 čvorova i tek tada su odjurili. Njih je bio strah da ih mi ne prođemo, a ostali su svi bili predaleko i nisu na njih obraćali pažnju, a na kraju su minute odlučivale. Toliku razliku smo napravili jer smo mi odjurili kad su oni svi ostali u bonaci kod Vela Luke. S druge strane je Prižma napravio šou kad je otišao s vanjske strane Lastova. Imao je manji brod, čisti vjetar, a davali smo mu 4-5 sati po korekciji. Što se tiče tehničke izvedbe tu smo prezadovoljni. Napravili smo 5-6 milja puta manje nego bilo tko od ostalih i nismo imali nikakvu štetu na brodu. Mislim da bi rasplet bio drugačiji da su bili teži uvjeti na moru, onda bi i Swanu bilo puno teže voziti nego sad, jer ovo je sad bilo nevjerojatno koliko je more bilo mirno na cijeloj ruti. Čak i ta nevera je bila u pola krme, tako da se val ni tada nije osjetio. Što se tiče spavanja, išli smo po bonacama naizmjenično po četrdesetak minuta, čisto da se odmore leđa, jer dok se samo vozio brod dosta je bio jedan da bude vani, ali kad je bila neka akcija morali smo obojica biti zaposleni. Mario Hrvoj, suskiper Toto Travel Među jedrilicama koje su posebno izdvojene u ovom članku izabran je i Satan 2 2Π/7. Riječ je o jednoj od najstariji jedrilica na regati s ujedno i najmlađom posadom koja je ove godine nastupila na ovoj regati. FOTO: FACEBOOK REGATE Gledajući u realnom vremenu, ovaj Stag 29 je uglavnom bio negdje na začelju flote, ali vrhunsko jedrenje je Maria Lulića i Filipa Miroića dovelo do 7. mjesta po Sušac Openu, a evo iz prve ruke priče o njihovom doživljaju ove regate: Za početak moram reći da je naša jedrilica je bila najsporija po handicapu. Što se tiče starta, nismo briljirali, bili smo osrednji. Bio je neki lagani vjetrić. Nakon što smo se odvojili od Komiže jedna grupa je vozila malo pojanije, livije od Palagruže, vjerojatno su kasnije u orcu očekivali veću brzinu, a mi smo išli nekom driturom prema dolje i na desetak milja od Palagruže počeli su slabiti ti vjetrovi a mi smo počeli sustizati brodove ispred nas. Može se reći da su to bili naši uvjeti. Okrenuli smo Palagružu, možda je pet brodova bilo iza nas. Baza je bila to da su na svakoj oznaci... Palagruža, Glavat, Šolta... bile totalne bonace! Bar kad bi mi došli. Ta prva bonaca, na Palagruži nas je uhvatila na nekih 6-7 milja od nje. Povremeno bi došao neki reful koji bi trajao tri minute i s njim bi se približili 50 metara. Dok nismo stigli do te bonace jedrili smo sa spinakerom, a tu kad smo upali u bonacu digli smo drifter. Kad smo okrenuli Palagružu, u stvari onaj mali škojić, Malu Palagružu, trenutno je okrenulo na neki levanat, uglavnom neki vitar za voziti prst laško. Tada je dobro puhalo, imali smo krat glavnog jedra i to nas je dovelo dosta blizu Glavata. To je trajalo cijelu noć, a nas dvojica smo odlučili da nećemo spavati ovaj prvi dio regate, možda da uspijemo napraviti neku razliku. Glavat smo okrenuli kao treći brod od iza. Svanulo i to je bio dan u kojem smo po našem planu trebali nešto i odspavati. Kad smo stigli do Glavata tu je u bonaci stajalo 6-7 jedrilica. Većina je stajala s desne strane Glavata, a Fangac je bio skroz lijepo, baš blizu Glavata. Onda smo pratili situaciju na trackeru i vidjeli da su ti gornji brodovi imali neki burin koji je kasnije okrenuo u provu, došao više s levanta. Tada smo morali donijeti odluku idemo li lijevo ili desno. Ako odemo desno u najboljem slučaju možemo doći do krme ovoj grupi i eventualno ako stigne jugo iz prognoze možda pobijedimo jedini brod koji je s lijeve strane. A ako odemo lijevo možemo eventualno pobijediti ovih 5. S druge strane niti jedna od prognoza nije baš točno pogodila što će puhati, pa smo odlučili otići lijevo i "tko pukovnik tko pokojnik"... Za početak nas je uhvatio neki privatni reful s kojim smo došli Fangacu doslovno na pet metara i tada smo uspjeli proći ovu desnu grupu. To je bilo važno jer je to bilo pola regate i kako smo jedrili na handicap i prošli smo brodove koji su brži od nas i favorizirani po handicapu i sad je njima zadatak da naprave duplu razliku do kraja da bi bili bolji. Nakon što smo okrenuli Glavat nastavljamo dalje jedriti s drifterom, ali je bolje od nas prošao First 40.7 koji je okrenuo s nama i jedrio s nekom dubljom genovom. S nekim refulićem se on odovojio od nas, a tada nekako i sunce počinje padati. I tako smo ostali stajati negdje na pola puta između Lastova i Korčule, a njega je ispalilo na 2-3 milje od nas. Srećom smo bili u nekom južnom kurentu pa nas nije vraćalo natrag i stalno smo išli naprijed s možda pola čvora. Tu nas je još držala euforija od prolaska te grupe, ali kako je počela padati noć trebalo je napokon i malo odspavati. Tada je Mario otišao u kabinu, a ja ću voziti dok je lagano jugo. Kad krene malo jače budim Marija. I on je odspavao dok ga nisam probudio kad sam vidio po trackeru da su se ovi iza počeli kretati... znači stiglo im je jugo. Spavao je možda 45 minuta, a ja sam onda uspio još nekih 15-20 minuta... sve ostalo spavanje prije toga je bilo petnaestak minuta dok sjediš sa škotom u ruci... To sve smo jedrili s drifterom, a kad smo prošli Korčulu prebacili smo se na genaker. Inače Satan ima jarbol, glavno jedro i taj genaker od minija i u principu smo testirali kako taj noviji koncept jedara radi u kombinaciji sa starim linijama trupa. To je dosta dobro prošlo. Vjetra je tu bilo oko 15-17 čvorova i do Maslinice smo uspjeli ostaviti iza nas sve osim Fangaca i Adio pameti. Tu smo hvatali dobre brzine. Bilo je marete i u lijevi i u desni kvartir, tako da smo jedan dobar dio dosta dobro surfali. Imali smo brzine čak i do 8 čvorova. Nakon bonace na Palagruži, cijelog dana provedenog u obilasku Glavata, ponovno nas je uhvatila bonaca i na Maslinici. Ova je najkraće trajala ali je bila najzeznutija, jer je ostalo dosta mrtvog mora od juga s kojim smo stigli do tu. Tako da i onih čvor ili dva što bi mogli uhvatiti od tih valova nismo mogli realizirati. Nakon nekih pola sata stajanja smo ponovno krenuli. Jedrili smo po burinu a imali smo dignuto puno glavno i flok... ono u Čiovo, pa okreni, Čiovo, pa okreni... Nas dvojica nismo baš najjači s tim akvatorijem, pa smo tek kasnije saznali da smo trebali ići put Šolte jer da je tamo manji kurenat po jugu. Ono što je prevladalo da mi odemo put Čiova je što smo na trackeru vidjeli da ovi što su bili uz Šoltu su doslovno stajali, a ovi što su jedrili uz Čiovo su imali brzine od bar 5 čvorova. Nekako u svitanje smo počeli vidjeti Split i mislili smo da je mukama kraj, ali je onda odjednom Split nestao u nekom crnilu, nestao je i Brač... kiša... Kako brod nije naš, stariji je, a i po handicapu smo stajali dosta dobro, tada smo skratili na treći krat i stavili smo olujni flok. Pustili smo onda da to stigne do nas, ali na kraju to nije bila neka posebna nevera, možda dvadesetak čvorova juga. Tako smo čekali petnaestak minuta da vidimo kako će se vrijeme razvijati, a za to su nas Gingolina i još neki su nas prošli. Kad smo vidjeli da od tog svega nema ništa dignuli smo sve natrag i zajedrili do cilja. Moram spomenuti, ne znam da li je još netko to pričao, ali kad smo jedrili par milja iza Palagruže more je alduravalo, ali s ogromnim balonima. To je bilo bajkovito za vidjeti. Nekoliko milja smo plovili kroz to. Ne znam da li su to bile najlonske kese ili meduze, ali stvarno nešto lijepo za vidjeti. Filip Miroić, suskiper Satan 2 2Π/7 Ove godine na regati je nastupio samo jedan solo jedriličar. Riječ je o Ivici Kosteliću, možemo slobodno reći jedinom hrvatskom jedriličaru koji u posljednje vrijeme aktivnu i ozbiljno prakticira ovaj stil jedrenja. FOTO: FACEBOOK REGATE Nastupio je na Miniju 650 imena Libera, za razliku od lani kad je jedrio sa svojim Class40 koji se trenutno nalazi u Francuskoj. Unatoč tome što je jedrio na najmanjoj jedrilici na regate nije bio zadnji. Istina, uglavnom je bio u posljednjem dijelu flote u blizini Satana 2 2Π/7 i sličan premjer, tako da su i nakon korekcija ove dvije jedrilice završile vrlo blizu. Libera je finiširala na 8. mjestu, a kako je to izgledalo na moru najbolje će vam dočarati video uradak njenog kormilara koji postaje sve bolji u izradi svojih jedriličarskih reportaža! A za kraj je ostala još i kratka priča Emila Tomaševića koji je lani pobijedio u kategoriji samaca i to sa Seascapeom 27. Ove godine je na regati odlučio nastupiti u društvu Igora Piacuna na Firsto 40.7. S obzirom da je riječ o jedrilici iz škole jedrenja, bez posebno pripremljenih regatnih jedara i ostale malo sportskije opreme, 5 sati i dvadesetak minuta zaostatka za Go Racingom je dosta dobar rezultat koji je osigurao čistu sredinu na korigiranoj ljestvici. Bilo je lijepo, nije bilo lošeg vremena, bilo je zanimljivog regatavanja i za malo laganije brodove jer je bio laganije vjetar. U prvoj noći je bila jedna nevera, dok je u drugoj bilo jugo s par neverina i to je to. Kako smo bili s težim brodom, ja i Piacun smo malo spavali. Pokušavali smo pratiti ove laganije i brže, a s druge strane smo i takvi likovi. Ja sam ukupno u dvije noći odspavao 2-3 sata, a toliko i Igor. Pokušavali smo maksimalno voziti brod. Uhvatila nas je jedna nevera od tramuntane u orcu ispred maslinice, a drugima je udarilo u krmu. Što se tiče opreme na brodu smo imali dva spinakera i flokove. Ona prva noćna nevera nas je uhvatila na izmaku, malo više je zakačila prve brodove, tako da smo mi vozili s jednom rukom krata i teškom genovom. A drugu noć smo imali neke neverine pod niskim oblacima, pa čak smo imali i jednu čudnu situaciju ispod jednog vrlo niskog oblaka. To je bilo u trenucima kad smo mi izgubili mogućnost da završimo regatu kao četvrti brod. Upali smo u neku rupu... par stotina metara okolo sve normalno puše, a kod nas ništa i tako dva puta. Neki teški oblak od polu kiše je bio praktički na vrhu jarbola i povlačio je vjetar prema gore... spinaker je stajao paralelno s jarbolom. To nisam baš do sad vidio... vjerojatno jer je bilo nestabilno vrijeme, dolje još toplo, a gore hladnije... stvarno čudno. Prvu noć nije bilo ni vlage, bilo je toplo, istina malo bolje obučeni. A i brod je dozvoljavao malo više komoda, pa sam i malo kuhao :) Emil Tomašević, suskiper Ultra Svibor FOTO: FACEBOOK REGATE Ako nekoga zanimaju rezultati deset jedrilica koje su se prijavile i po THC-u, možete ih pronaći na ovom linku. I za kraj je ostala jedna specifičnost svih regata koje traže od sudionika ulaganje iznimnih i fizičkih i psihičkih napora... Pričalo se o popriličnom broju halucinacija za vrijeme jedrenja drugog dijela regate. Neki su vidjeli neke ljude na provi koji su im slagali genove. Bilo je i ljudi koji su sjedili u košu i nisu dozvoljavali da se vide špije. Čak je prijavljen i jedan lijes na provi s čovjekom koji je ležao pored njega i gladio ga... Neki su mislili da im je glavno jedro palo po gindacu... Pa ako mislite da je ovakva regata i za vas i da sve ovo možete uspješno savladati imate godinu dana da se spremite i izbr READ MORE

Najmasovniji Sv.Nikola do sada! FOTO: ELVIS MALAGIĆ Čak šest regata se prošlog vikenda jedrilo što u čast Sv.Nikole, zaštitnika pomoraca, što u vikendu koji se datumski poklopio s ovim blagdanom. Jedina od tih regata koja je organizirana za "male klase" bila je u Puli i riječ o tradicionalnom međunarodnom eventu koji 28. put okupio iznimno velik broj natjecatelja u klasama Optimist, Laser 4.7, Laser Radial i Laser Standard. Datumi rezervirani za jedrenje su bili od 6. do 8. prosinca, ali pripreme za ovaj jedriličarski megadogađaj, bar u hrvatskim okvirima, počeli su tjednima ranije. Pripreme su krenule tjednima ranije, od uređivanja okoliša kluba, pripreme slipova i pontona, administrativnih sadržaja, logistike... a sve to bi bilo mnogo teže da se članovi JK Vega nisu složno udružili i zajedno s roditeljima svojih klinaca posao odradili zajedničkim snagama! Ovaj njihov pristup i stil rada je prepoznat od strane svih sudionika, a dobar glas se uvijek vrlo daleko čuje i to je svake godine rezultiralo sve većim brojem sudionika. Trend se nastavio i ovaj put, pa je u Pulu stiglo ukupno 576 jedriličara i jedriličarki! Kao i uvijek, najbrojni su bili kadeti u klasi Optimist. Njih je je jedrilo čak 393, dok su Laseri bili zastupljeni sa 102 natjecatelja u klasi 4.7, 68 u Radialu i 13 u Standardu. A sad ćemo riječ malo prepustiti članici Organizacijskog odbora Gei Damjanić: Bilo je odlično! Najviše smo odjedrili u nedjelju, tri plova. U petak nismo ništa napravili, a u subotu samo jedan plov. Grozno je krenulo i u nedjelju... ujutro magla, neki su se već počeli pakirati, ali onda se magla dignula i zapuhao je neki slabi zapadnjak, slabašnih 5-6 čvorova. U petak su laseri uspjeli startati, odjedriti orcu, a Optimisti nisu niti to uspjeli napraviti. U subotu smo uspjeli dati start tek oko 13 sati, a to vrijeme nam je stvarno velik problem jer je zima i dan je prekratak. U 14 sati nam mora krenuti posljednja predstartna procedura, tako da se svi startevi na svim poljima odsviraju do 14:30, pa da posljednji u cilj uđu do 15:30 i da svi budu na kopnu do 16 sati. Eventualno petnaestak minuta duže, ali nema tu puno mogućnosti... U subotu nam je isto puhalo sa zapada, ako nekakav maestral, ali ne toliko jak, više kao nekakav propuh :) Inače su flote bile odvojene na dva regatna polja. Optimisti su bili na jednom, a Laseri na drugom. Optimisti su zbog ogromnog broja sudionika bili podijeljeni u četiri skupine od po stotinjak natjecatelja u skupini. Laseri su također bili podijeljeni u grupe. I 4.7 i Radiali su bili podijeljeni u dvije, dok je Standarda bilo premalo za takav potez. A što se tiče Radiala njihova podjela nije bila na mušku i žensku flotu. Jedne godine smo to pokušali, ali zbog kriterijske ljestvice na kojoj nema takve podjele morali smo odustati od tog poteza. S druge strane ovakva podjela omogućuje formiranje zlatne i srebrene skupine, ali kako nije bilo dovoljno odjedrenih plovova prva dva dana to nismo mogli napraviti. Što se tiče kurenta najgore je bilo Optimistima u subotu, ali sreća je bila što je smjer bio u smjeru vjetra, pa ih je držao ispod startne linije, a mala panika je bila pred zadnji start kad je kurenat oslabio, da će biti izlijetanja ali srećom je su svi i taj start dobro odradili. MOram se pohvaliti da smo ove godine oborili rekord u broju natjecatelja. Lani smo ih imali 529, a ove godine 47 više i do sada smo imali 14-15 nacija, a obe godine 20, a među njima jednog Australca i jednu Amerikanku... predstavnici tri kontinenta! Amerikanci su čak najavili da će ih dogodine doći više. Ove godine smo napravili i jednu super stvar. Pronašli smo djecu koja su imala rođendane tih dana, pa smo ih obavijestili da moraju doći u ured Regatnog odbora. Naravno, nisu znali zbog čega i možete zamisliti njihovo iznenađenje kad su tamo došli u panici, a dočekali su ih pokloni :) Gea Damjanić, JK Vega Što se tiče protesta, s obzirom na broj natjecatelja nije ih bilo previše, može se čak reći i zanemariv broj. U nedjelju su tako bila samo tri protesta. Po pitanju ostalih kazni najviše su se dijelili penali zbog nedopuštenih aktivnosti s kormilima na startnoj liniji. Također je i dosta manje UFD-ova bilo dodijeljeno u odnosu na prošlu godinu, možda po 2-3 u prosjeku. Inače se na ovoj, a i drugim regatama koje su s ogromnim brojem natjecatelja, vrlo brzo primjenjuje crna zastava, jer nema dovoljno vremena za mnogostruko ponavljanje starteva. Još jedan od razloga zašto se to brzo koristi na regati u Puli je što stranim natjecateljima ova regata nije u kriterijska i na starteve ulaze opušteniji i skloniji rizicima, pa često povedu flotu preko linije. Na ovaj način ih se ipak bar malo "disciplinira". Natjecatelji koji su u svojim karijerama sigurno odjedrili najviše regata u Puli su najstariji momci, natjecatelji u Laser Standardu. Od njih 13 samo 5 je bilo iz Hrvatske, ali su zato vodili glavnu riječ. U četiri odjedrena plova najbolji je bio Božidar Golubić (JK Mornar), a do pobjede je došao s tri prva mjesta i jednim 5. koje je mogao odbaciti. Borba za drugo mjesto je bodovno bila mnogo zanimljivija. Bolji prosjek je imao Marko Smolić (JK Val, Šibenik) koji je tako ponovio plasman osvojen u Opatiji tjedan dana ranije, dok je bod iza njega završio talijanski jedriličar Elia Stocco. Kompletne rezultate ove klase možete pronaći na ovom linku. Radiali su bili malo manje uspješni za našu flotu, ali svejedno imamo jednu medalju. Prva dva mjesta su otišla u Grčku i na Cipar, a brončani je bio Matija Reljanović (YC Croatia). On je imao jednak broj bodova kao klupski mu kolega Roko Stipanović koji ej završio na četvrtom mjestu i kao najbolja djevojka među Radialima, talijanska jedriličarka Sara Savelli. Matiji je prevagu donijela pobjeda u trećem plovu. Naša najbolja jedriličarka je bila Karla Šavar (YC Zagreb). Ona je završila odmah iza gđice. Savelli i predvodila je skupinu od još dvoje natjecatelja s jednakim brojem bodova. Njen adut je bio isti kao kod Matije Reljanovića, jedno prvo mjesto, a osvojila ga je u prvom plovu. Plasmane ostalih 18 CRO jedara možete pronaći na ovom linku. FOTO: HRVOJE DAMJANOVIĆ Najbrojnija podskupina klase Laser je bila kategorija Laser 4.7. Na moru su bila čak 102 jedra ove kvadrature, a od toga je hrvatskih bilo 39. Oni su odjedrili tri plova s mnogo većim uspjehom za strane natjecatelje nego za naše. Naša perjanica je ovog puta bio mladi zagrebački jedriličar Luka Fatović. Prvi plov ga je dosta vratio unatrag, ali su drugi i treći pokazali njegov potencijal i najavili bolje rezultate u budućnosti. Na koncu je završio kao 12. Prva iduća CRO jedra su bila od dvije djevojke. Na 14. mjestu je završila članica JK Mornar, Petra Marendić, djevojka koja je u rujnu jedrila svoju posljednju regatu u klasi Optimist. S 12., 10. i 12. mjestom ostavila je iza sebe mnogo iskusniju Eleonore Borgin (JK Tijat) koja je bila lošija za 6 bodova i dva mjesta na ljestvici. Tek od 19. pa do 25. mjesta pronalazimo veću skupinu naših jedriličara u većoj koncentraciji, dok su se preostali više manje ravnomjerno rasporedili do dna rezultatskog popisa. Što se tiče klase Optimist tu smo imali udio od oko 25% flote. Kadetkinje i kadeti su odjedrili po četiri plova, a veliku zadovoljštinu domaćinu za uloženi trud donio je njihov mladi jedriličar Tristan Tol. Ujedno je njegov rezultat ostavio upitnik iza sebe, jer je fenomenalno krenuo s pobjedom i drugim mjestom, a potom u trećem plovu biva diskvalificiran... srećom nije posustao duhom i u posljednjem jedrenju završava dosta dobar 6. Prvi idući naš predstavnik je član JK Jugo, Grigor Pettener. Iz Pule odlazi s 24. mjestom. Što se tiče djevojčica, najbolja naša predstavnica je bila Ema Grabar (JK Uljanik plovidba). Regatu završava na 38. mjestu, ali zato je bila najbolja u kategoriji djevojčica do 12 godina! Kompletni rezultati klase Optimist nalaze se na ovom linku. Prva iduća, a ujedno i posljednja ovogodišnja hrvatska regata za Optimiste i Lasere je Novogodišnja regata na Hvaru. Jedrit će se od 28. do 30. prosinca. READ MORE

Hrvatski RU jedriličari su najbolji na svijetu FOTO: IOM WORLDS 2019 Osim dvojca iz naslova i ostatak hrvatskog tima se vratio doma sa Svjetskog prvenstva radio upravljanih jedrilica klase IOM s osmjehom na licu, pa da rezimiramo... Zvonko Jelačić sa zlatom, Ante Kovačević sa srebrom, Mirko Ukas sa sedmim mjestom, Bruno Marević je najbolji junior, a Vedran Vesanović najbolji grand master! Ovako iznimni rezultati su definitivno rezultat kako iznimnih talenata, tako i uloženog velikog truda. Da ne bi bilo zabune, naši jedriličari su u samom svjetskom vrhu ove klase već dugi niz godina, ali ovako nismo dominirali još od Barbadosa 2009. godine kad je Zvonko Jelačić osvojio svoju prvu svjetsku titulu. Ovo mu je ukupno treći naslov svjetskog prvaka, jer je rezultat s Barbadosa ponovio prije dvije godine u Francuskoj i trenutno je jedini jedriličar koji je uspio obraniti naslov i koji ih ima čak tri! Kako je to izgledalo s bodovne strane možete vidjeti na ovom linku, a kako je to izgledalo na licu mjesta i u pripremnom razdoblju najbolje je da nam ispričaju i sami glavni akteri ove lijepe priče: U Brazil smo stigli dva dana prije početka da se malo aklimatiziramo, samo četiri sata je vremenske razlike, pa to nije bio toliki problem, ali trebali smo malo izviditi situaciju. Obavezno je uspješno proći premjeravanje, koje traje dva dna, pa smo htjeli malo izviditi područje jedrenja, smještaj itd. Prejeravanje je proteklo manje više glatko, ta dva pripremna dana smo napravili i dva treninga. Znali smo da smo brzi, ali nismo znali koliko jer nitko nije htio s nama trenirati :) Dobro, nismo se baš ni ciljali da treniramo s nekim od jakih. Oni bi došli ujutro, a mi bi brodove bacili poslijepodne. Onda b oni došli i gledali, nitko nije htio baciti brod skupa s nama. Jedino se Mirko žalio nakon tih treninga da mu je brod spor, pa smo mu morali objasniti da nije on spor, već da smo se mi značajno ubrzali :) Ja i Ante smo cijelo ljeto radili na brodovima i kad se jedri toliko dugo onda više nije samo u brodovima, već si cijeli u tome. Točno znaš da li je to to ili brod može još brže. Mislim da nam je to bilo ključno, jer su se uvjeti u Brazilu stalno mijenjali. Nismo imali dva plova po istim uvjetima. Ujutro bi imali nešto kao što je u nas maestral. Ujutro bi bio lagan vjetar, a za uru i pol već je dva čvora jači. A s obzirom da do idućeg plova moramo čekati po sat i pol - dva, dok se izredaju sve grupe, uvjeti se značajno promijene. Pa do trećeg plova u danu vjetar možda ostane iste snage, ali je u međuvremenu narastao val. Četvrti plov možda ostane isti uvjet, a na petom plovu već krene slabljenje vjetra, a val ostane... To je npr. bila značajna razlika u odnosu na Barbados gdje nisam promijenio trim niti jednom u sedam dana, a ovdje je svaki plov bio s drugim trimom... što promjena u sakovima, tenziji štraja. Mislim da je to bio vrlo važan element ove regate, naravno uz dobar start i dobru brzinu, jer vjetar je bio dosta stabilan. Nije bilo nekih posebnih driceva, OK, uvijek je neka strana bolja, ali s tim se nisu mogla čuda raditi. U redu, bilo je nekih ruta s kojima se moglo dobiti nekoliko dužina broda do bove, ali ako ja to mogu nadoknaditi brzinom to nije toliko bitno. Da ne bi bilo zabune, brzine koje smo imali ja i Ante nisu bile nešto značajno veće od ostalih koji su brzo jedrili. U nekim uvjetima bi se netko našao tko je pratio našu brzinu, ali stvar je u tome što kad bi se uvjeti promijenili taj više nije imao istu brzinu, već bi usporio, a netko drugi bi nam se približio. Da se razumijemo, nismo imali brzine s kojima nas nitko nije mogao pratiti, ali bila je dovoljna da npr. nakon starta prvi dođemo do laylinea i tad se već stvori situacija po kojoj nas nitko više ne može pratiti. Onda dođe vira, koju u mnogim uvjetima Kantun 2 može napraviti brže od ostalih, pa tu dobijemo još pola dužine. Tako da ako se regularno startalo s ostalima, sad si već među prvih nekoliko brodova, a onaj koji je startao pored tebe ako nije pao u šiju, nego je bio malo sa strane, sad je već 7-8. To je ogromna razlika... I onda kad na bovi od krme ponovno okreneš među prva 3-4 broda ponovno prođeš jedan - dva broda na račun brzine... Najbolji primjeri ovih razlika su Britanac Peter Stollery (svjetski prvak iz 2011., u Brazilu završio na 5. mjestu) koji je najbolje rezultate radio kroz jutro kad je bio lagani vjetar. Onda kad bi vjetar pojačao više nam ne bi bio opasnost, a njegovo mjesto bi zauzeo Novozelanđanin Ian Vickers (završio je s broncom) i Francuz Romain Dubreull (4. mjesto). Da ne bi bilo zabune, svi oni su jedrili dobro. Zvonko Jelačić, svjetski prvak FOTO: FACEBOOK PRVENSTVA Za Brazil smo kontinuirano trenirali od regate u Rogoznici, u siječnju. Jedrili smo po svim uvjetima... buri, jugu, kiši, suncu... a program priprema smo obogatili odlascima na dvije velike regate u inozemstvu. Jedna je bila u Engleskoj, a druga u Španjolskoj. Njih smo izabrali jer su nam trebale jake regate da se vratimo u regatni mod, jer smo inače kontinuirano jedrili samo brod na brod u smislu iznalaženja njegovih najvećih brzina i najboljih mogućnosti. Tako da su nam te dvije regate bile potrebne baš zbog samog regatnog karaktera. Što se tiče Brazila, nas petorica smo bili zajedno smješteni u jednom stanu u blizini kluba, tako da nismo bili ovisni o autobusu koji je ostale natjecatelje vozio od hotela i natrag, pa smo mogli imati svoj ritam i rutinu. Svako natjecanje ovako jakog karaktera počinje s vrlo detaljnim premjeravanjima. Što se tiče mene i Zvonka to je trajalo malo duže, jer smo neke stvari ostavili za sam kraj. Naime, do pred sam odlazak iz Splita radili smo na kolombama i ostavili smo neke stvari nedovršene s ciljem da ih finaliziramo na licu mjesta u skladu s uvjetima koji su tamo vladali. Ono što nam je najviše nedostajalo u pripremnom razdoblju su startevi i pripadajuća gužva, što mi doma nemamo već neko vrijeme. To je praktički meni i presudilo. Moj zaostatak za Zvonkom je u tome što sam ja tih šest dana jedrenja imao 6-7 izlijetanja na startu. Jednostavno zbog tih 6-7 regata, dovoljno da sam bio par mjesta iza njega, a što i jesam, jer se moraš vratiti, ponovno startati... i to je tih 18 bodova razlike na kraju. Mislim da on nije niti jednu izletio i da je to odlično odradio. Što se tiče uvjeta za jedrenje moram reći da smo mi u tom pripremnom razdoblju proveli sate i sate proučavajući video snimke regata koje su se jedrile u tom akvatoriju. Pregledali smo sva dostupna videa na YouTubeu. I mislim da smo dosta dobro snimili uvjete koji su na toj vodi... jer to tamo je voda, nije more. To je inače ušće velike rijeke i oko 90% regata smo odvozili tako da nam je kurenat te rijeke bio u krmu, pa nas je guralo vani i vjerojatno je i to razlog zašto sam toliko puta izletio na startu jer na to nisam navikao. Međutim, kurenat nije bio toliko jak jer je rijeka na tom mjestu stvarno široka. Što se tiče vala, on je bio kratak i "čopav", razlog je što je to bila slatka voda, pa se ona lakše obrušava i teren je drugačiji, plitko je. Tako da smo pokušavali ovdje pronaći takve uvjete i najbliže tome smo pronašli kod Trogira kad puše jugo, pa smo nekoliko treninga napravili i tamo uz pomoć Marija Škrlja. Tu smo npr. testirali B jedra po takvom valu. U svakom slučaju tu domaću zadaću smo odlično odradili jer smo bili dominantni po takvim uvjetima. Vjetar je bio takav da je vladala dnevna termika, ujutro lagani vjetar, a kasnije okretanje za suncem, samo što taj "maestral" puše s druge strane, jer smo bili na drugoj zemaljskoj polutki. Slična situacija je bila i sa suncem, jer drugačije putuje nego što smo na to naviknuli. Bili smo postavljeni slično kao kod nas, gledali smo put juga, ali sunce je prolazilo nama iza leđa, a ne ispred nas kao što smo naviknuli gore na sjeveru. I to sunce, odnosno refleksija, bi nam smetalo tek na kraju dana. A boja vode, onako smeđa... rijeka je puna mulja, nitko se nije kupao u njoj osim nas kad smo na kraju morali skočiti u nju :), a po riječima lokalaca navodno je bilo i aligatora na drugoj obali. I za kraj još jednom moram istaknuti da je ovaj rezultat plod velikog rada zadnjih godinu dana, svladavanja tehnike jedrenja po tom čopavom valu, kao što vjerujem da su svoj udio imali nova peraja i olovo koje smo dizajnirali baš za takav val. I ne smijem zaboraviti spomenuti da smo baš zbog takvih uvjeta dolje išli s malo dubljim jedrima, jer za takav val treba imati malo više snage u jedrima. A u dizajnu tih novih jedara svojim prijedlozima nam je pomogao i Tomislav Bašić. Ante Kovačević, svjetski viceprvak Osim njih dvojice svoj veliki pečat regati je napravio i Mirko Ukas. On jedini od našeg tima nije jedrio s najnovijim Zvonkovim dizajnom, već s generaciju starijim Kantunom S. Ali svejedno, nakon što je uhvatio ritam uvjeta i vala i Mirko pokazuje svoju kvalitetu i osvaja fenomenalno 7. mjesto na svijetu. Inače je on bio glavni logističar tima. Pripremu svih doručaka i večera je preuzeo na sebe i sa svojom kuhinjom sigurno dao svoj doprinos osvojenim medaljama. Prvi put na regati smo imali i jedriličara u kategoriji grand master. Riječ je o Vedranu Vesanoviću, koji je stalni član naše reprezentacije već desetak godina, ali sad prvi put u ovoj kategoriji, a taj ulazak u ovu konkurenciju obilježio je osvajanjem titule najboljeg u svojoj dobnoj skupini. Još smo imali i najboljeg juniora prvenstva, Bruna Marevića. Njemu je ovo bio prvi izlazak na najjaču svjetsku scenu u ovoj klasi. Vrlo dobro je krenuo s jedrenjem. Na kvalifikacijama je skoro završio na 3. mjestu i odmah bi upao u A grupu, ali na kraju nije uspio izorcati cilj, pa je virao i kad je izbjegavao četvrtog udario je u petog. Nije se dobro snašao kod iskupljivanja i završio je zadnji, pa je regatu započeo iz grupe E. Tako da se prvih tri - četiri dana vrtio u zadnjim grupama i tek se zadnji dan stabilizirao u grupi C. Napokon se natrimao da ide dobro i onda je došao do grupe A u kojoj je uspio ostati dva puta. Najbolje se snalazio kad je vjetar bio najjači, za najmanja jedra (C komplet). Po laganim i umjerenim vjetrovima uglavnom se jedrenje svodi na stegnuti škotu i strpljivo odjedriti zamišljeno, dok s C jedrima potrebno je puno više raditi i s jedrima i kormilom, a to ga je više podsjećalo na klasu 420 u kojoj i inače gradi svoju trenutnu jedriličarsku karijeru. U svakom slučaju IOM scena u Hrvatskoj je dobila još jednog prosperitetnog jedriličara u svojim redovima. FOTO: FACEBOOK PRVENSTVA Naša ekipa je u Brazilu stanovala u blizini kluba u jednoj stambenoj zgradi i praktički su mogli do kluba ići pješice, dok su ostali jedriličari bili u udaljenom hotelu do kojeg i od kojeg su putovali autobusom kojeg je osigurao organizator. Porto Alegre je inače na sjeveru Brazila u dijelu koji je dosta razvijeniji od ostatka države, ali je stopa kriminala svejedno dosta visoka i zbog sigurnosti su domaćini preporučili svim jedriličarima da noću ne izlaze na ulicu. A što se tiče osiguranja zgrade u kojoj su stanovali zanimljivo je da je ograđena visokim zidom na kojem se nalazi žica pod naponom, naoružani čuvar na ulazu s ulice i još jedan na ulazu u zgradu. Također je i jedriličarski klub okružen jednakim sigurnosnim mjerama s neizbježnim naoružanim čuvarima, dok je regatna zona je bila smještena na otočiću ispred kluba. Do njega se dolazilo preko mosta na čijem početku je također stajao čuvar i natjecatelji su praktički bili izolirani od ostatka Brazila. Unatoč van serijskom jedrenju naših jedriličara treba pohvaliti i dizajne jedrilice s kojom su jedrili... Kantun 2 i Kanutn S. Kad se letimično statistički obrade podaci dolazi se do podatka da su ovi dizajni osvojili više od 50% prvih mjesta na ovom prvenstvu. Naravno, u paketu s trupom idu i pripadajuća 3D jedra koja se izrađuju po Zvonkovom patentu i posljednjih desetak godina je jedini proizvođač koji koristi ovu tehnologiju u svijetu radio upravljanog jedrenja. Da to nije mala stvar govori i to da se mnogi vrhunski dizajneri bave i oviim malenim jedrilicama. Najzvučnija imena su definitivno Giovanni Ceccarelli s čijim dizajnom imena Sedici je jedrilo nekoliko jedriličara, a na trećem mjestu je završio novozelandski jedriličar i dizajner Ian Vickers koji je bio jedan od dizajnera jedrilja na nekoliko novozelandskih America's Cup jedrilica! Osim jedriličarske strane, na kraju prvenstva se pokazala i ljudska strana. Kako danas skoro svatko koristi Facebook i sve se nalazi na društvenim mrežama, tako su i mnogi sudionici primijetili da naši reprezentativci dijele neke novinske članke u kojima se spominje JK Zenta. Upotrebom Google prevoditelja mnogi su išli pročitati o čemu se radi i nisu mogli vjerovati da se malverzacije koje se događaju u Zenti mogu uopće dešavati u jednoj pravno uređenoj državi. Posljednjeg dana su odlučili da će svi zajedno u znak podrške ovom jedriličarskom klubu napraviti grupnu fotografiju: FOTO: FACEBOOK PRVENSTVA I za kraj jedna zanimljiva crtica vezana uz klasu IOM je i taj što do nedavno, po pravilima, nisu mogla biti organizirana kontinentalna prvenstva, osim Europskog prvenstva i Svjetskog prvenstva. To se može tek od posljednje izmjene koja je napravljena na inicijativu trenutnog predsjednika klase, brazilca Freda Roche. Prilikom glasanja za ovaj prijedlog najveći protivnici su bili Britanci. Oni su inače jedna od velesila u radio upravljanom jedrenju, ali unatoč velikoj brojnosti i dugoj tradiciji pomalo gube svoj dosadašnji značaj rastom popularnosti i dostupnosti ovog sporta u ostatku svijeta. Direktna posljedica novih pravila, osim što će sad svaki kontinent moći imati svog šampiona, je i drugačija raspodjela mjesta na svjetskim prvenstvima, jer se mora promijeniti i ključ distribucije. Naravno, Britanci će na taj način zbog loših rezultata u posljednje vrijeme izgubiti određeni broj mjesta, a također i svoj utjecaj prilikom donošenja pravila. Najbolji primjer utjecaja britanskog lobija je i korištenje sustava jedrenja velikih prvenstava. Trenutno je u upotrebi sustav koji dozvoljava kontinuiranu fluktuaciju natjecatelja kroz jakosne skupine, ali smanjuje maksimalni broj natjecatelja, broj jedrenja u jednom danu, ima utjecaj na brzinu rješavanja protesta itd. Dok se u Hrvatskoj na velikim regatama trenutno koristi sustav vrlo sličan sustavima koji koriste mnoge druge klase, a zasniva se na tome da se u prvom dijelu regate jedre kvalifikacije i kasnije finala. Prilikom posljednjeg glasanja o ovom sustavu Hrvatski prijedlog je izgubio tijesnom manjinom, ali možda s novim promjenama doprinese modernizaciji ovog segmenta jedrenja. U svakom slučaju naši jedriličari na regatnom polju pokazuju da su najbolji neovisno o sustavu, a s obzirom na nove akcije koje se rade na popularizaciji ovog vida jedrenja, svi mladi i budući jedriličari radio upravljanim jedrilicama imat će sigurno najbolje mentore na svijetu da ih upute u sve detalje ove vještine! READ MORE

JOIN US AT THE 2020 Chicago Boat, RV & Sail Show Shop New Sails And See What's New READ MORE

JOIN US AT THE 2020 TORONTO BOAT SHOW Shop New Sails And See What's New READ MORE

SAVE ON NORTH 1720 SAILS Celebrating 300 Years Of The Royal Cork Yacht Club In celebration of the Cork 300 Regatta in 2020 North Sails are offering a very special deal for the 1720 fleet. For all sails ordered before the end of December 2019 we are offering savings on the full range of sails. North Sails have been involved in the 1720 class since its inception and our sails have enjoyed some great results over the years. We were delighted to see our 3Di sails at the front of the fleet in 2019 and the feedback has been excellent. In recent times things have been a little quiet in the class but with the 1720 Europeans forming part of the Cork 300 celebrations, it seems like every 1720 within a 400 miles radius will be joining the fleet in 2020! So with that in mind, we decided to make a one time special offer to the class to allow more teams to experience what North Sails and 3Di can do for you. For prices and terms please do not hesitate to contact us at: info@irl.northsails.com We look forward to hearing from you very soon. Offer ends 31st December 2019. READ MORE

North Sails France s’installe à Lorient Un nouveau plancher de service ouvre ses portes à Lorient : the place to be North Sails France s’installera début décembre à Lorient La Base (Morbihan) dans l’ancien bâtiment de la voilerie Tonnerre. Ce nouvel emplacement permettra à l’entreprise d’accueillir un grand nombre de ses clients basés au cœur de la Sailing Valley, un lieu stratégique dédié à la course au large et à l’innovation technologique. Aujourd’hui, 80 % des coureurs offshore (Mini-Transat, Figaro, Class 40, IMOCA, Ultim, IRC, etc.) sont installés à Lorient, explique Éric Gallais-Hamonno, responsable de production chez North Sails. La nécessité d’avoir un point de chute là-bas devenait évidente, à la fois pour renforcer nos liens avec nos clients existants, développer notre réseau local et conquérir de nouveaux marchés (croisière/IRC local, …). « Plus de la moitié des voiles en service dans notre loft à Vannes sont des voiles de projets de bateaux dont le port d’attache est à Lorient La Base, ajoute Thibaut Agaugue, responsable service à North Sails. C’est donc une évolution logique de notre activité. L’objectif est de mieux répondre aux besoins des équipes navigantes en offrant un service de proximité et de compétences avec la présence également d’experts technico-commerciaux et d’un bureau d’études. Notre rapprochement sur cette zone et celle de Port-la-Forêt simplifiera la logistique et nous permettra d’être encore plus réactifs. » « Cette démarche d’être au contact avec les acteurs de la voile et de l’innovation dans le bassin lorientais complète parfaitement les liens que nous avons déjà avec nos partenaires et collaborateurs dont nous sommes voisins à Vannes, commente Gautier Sergent, directeur de North Sails France. La volonté de s’installer à Lorient est un sujet de longue date au sein de North Sails France, poursuit-il. Nous sommes heureux que cette initiative se matérialise enfin. » En effet, depuis quelques années déjà, North Sails France souhaitait s’implanter à la Base des sous-marins. À l’origine, l’entreprise devait récupérer la partie rez-de chaussée du bâtiment des défis, mais celui-ci a été détruit par un gigantesque incendie en juin 2018. La voilerie North Sails disposera désormais d’un nouveau plancher de 500m² dédié au service (SAV / modifications / réparations). « Cela préservera l’espace de production au plancher de Vannes pour fabriquer plus efficacement et sereinement, » informe Thibaut. Le loft de Vannes restera le site de production pour North Sails France, et de service pour les clients de la région vannetaise. Thibaut Agaugue devient responsable du service à Vannes et à Lorient. Il se rendra disponible en fonction des besoins. Le loft de Lorient compte également un espace de bureau et salle de réunion de 50m² pour recevoir une équipe de cinq ou six personnes (service, commerciaux et bureau d’études). Le nouveau plancher a nécessité quelques travaux de rénovation avant d’être opérationnel et son inauguration aura lieu prochainement. READ MORE

CUSTOMER SPOTLIGHT: ARD VAN LEEUWEN New Year, New Boat, New Adventures Tell us about your journey to the J/112s? What was your biggest surprise when it came to the learning curve of the boat? There was hardly a learning curve to speak of. After two seasons on a J/88 the J/112e felt like a more forgiving version of the J/88. For racing it helped that we were now pretty much in the middle of the fleet in terms of boat length, PHRF and displacement. It made it easier to learn from what other boats were doing. How did you decide on your new inventory of sails? We decided to keep it simple for starters and just go with 105% jib, main and A2. The second year we added an A1/A3 hybrid. I wanted to do some point to point races and we thought a reaching spinnaker would come in handy. North Sails advice has been very helpful. As I’ve gotten more into racing over the last four years, I bump into the Toronto staff more and more. They run on the water racing clinics. They give seminars on sail trim in the winter. I’ve seen them crewing on boats I’m racing against. They volunteer to help organize regattas. They are plugged into the local racing scene and can offer advice accordingly. What steps did you take to learn more about the boat? How did these steps help improve your sailing? The most important thing was to just get out on the water in all kinds of conditions and experiment. That really helps to determine where the boat’s boundaries are. The polars were always a good reference point. Asking a lot of questions to people who’ve been sailing for decades is still a big help. The winter is (too) long so there’s was a lot of time to learn in different ways other than sailing. The biggest difference between this year and last on the boat? I learn best after doing it wrong the first time. Having had three seasons of doing many things wrong really helped. In terms of racing one big difference is that we are making fewer mistakes and recovering from them faster when we do make them. There’s less second guessing because we are now more confident about knowing the pros and cons of choices in front of us. What is your best piece of advice for anyone thinking about solo-sailing? Get a reliable auto-pilot and a furling headsail. The crucial parts are figuring out a way to get your sails down and how to get back on the dock by yourself. The rest is easy. For inspiration go to YouTube and search for the “Don't text and drive (with the big gennaker up)” video by Peter Gustafsson. It hooked me. What motivates you to keep going? To keep racing? It’s fun, relaxing and challenging all at the same time. Racing adds a little edge and excitement to that mix. A crew adds in teamwork and there’s always the social angle after the sail. And, let’s not forget the prizes. I won the “Best hat in the fleet” award at Mimico. What’s not to like? READ MORE

POST-REGATTA SAIL SERVICE Offering Service For Sydney Hobart / Australian Sailing Championship Sailors North Sails Certified Service Experts in Tasmania are here to get your sails repaired overnight post Sydney-Hobart. Our service van will be onsite offering pick-up and drop-off to the regatta venue. Things can happen after a 600nm race, but that doesn’t mean you are left without a key feature of your sail inventory! North Sails Tasmania is situated a short distance from the heart of Hobart and will be ready to service your sails as soon as you have finished the race. To make it easy and to accommodate the influx of yachts coming to Hobart, we are offering a pickup and delivery service at two ideal locations: Royal Yacht Club of Tasmania, host of the IRC Nationals Peter Johnston Ship Chandlery, situated at the docks in Hobart If you are competing in the IRC Nationals after this year’s Sydney to Hobart, North Sails can be there to pick up your sails from Kings Pier as soon as you have completed the great race. Please feel free to contact our friendly North Sails team to assist with your service needs. We look forward to seeing you in Hobart! North Sails Tasmania 273 Kennedy Drive, Cambridge, Hobart, Tasmania READ MORE

MINI-TRANSAT LA BOULANGÈRE - ÉDITION 2019 Ambrogio Beccaria, vainqueur en classement série © Christophe Breschi / Mini-Transat La Boulangère La Mini-Transat La Boulangère 2019 a été officiellement clôturée dimanche 24 novembre avec l’arrivée du dernier concurrent en Martinique. Formidable école de la course au large, cette transatlantique en solitaire n’en reste pas moins éprouvante et difficile pour tous les skippers en lice. Créée en 1977 par l'anglais Bob Salmon, elle se dispute tous les deux ans sur des voiliers de 6.50 mètres sans aucun moyen de communication et avec le minimum d’instruments de navigation à bord. Axel Tréhin finit 2e au classement général en série prototype © Christophe Breschi / Mini-Transat La Boulangère Pour cette édition 2019, Alex Tréhin à la barre de Project Rescue Ocean (FRA 945, voiles North) s’était promis qu’il ne lâcherait rien, et il l’a fait. Après avoir gagné la première manche (La Rochelle - Las Palmas de Gran Canaria), il a remporté une magnifique 2e place au classement général en prototype malgré une avarie de spi. Il a franchi la ligne d’arrivée en Martinique tout juste derrière François Jambou (Team BFR- Marée Haute Jaune). En classement série, c’est Ambrogio Beccaria, grand favori, sur Geomag (ITA 943, voiles North), qui a terminé sur la plus haute marche du podium et 3e au classement général toute série confondue. Violette Dorange (FR 955, voiles North), la plus jeune concurrente (18 ans) de ce cru 2019, a décroché une belle 16e place en série pour sa première participation. Dans cette même catégorie, Felix de Navacelle (FRA 916, voiles North), Mathieu Vincent (FRA 947*), Guillaume L'Hostis (FRA 868, voiles North) et Julien Letissier (FRA 869*) ont fini respectivement 4e, 7e, 11e et 14e. Violette Dorange, la plus jeune concurrente, décroche une 16e place en série © Christophe Breschi / Mini-Transat La Boulangère Autres chiffres à retenir de cette 22e édition : 87 marins dont vingt bateaux équipés North (jeu complet ou partiel) étaient présents sur la première étape (La Rochelle – Gran Canaria), 82 skippers ont pu prendre le départ de la deuxième étape (Gran Canaria- Martinique, la plus longue également avec 2700 milles). Et sur les 78 navigants qui ont bouclé le parcours, 37 sont arrivés échelonnés en l’espace de 24 heures dans le port du Marin, une première dans l’histoire de la Mini-Transat. Les participants de cette édition 2019 se retrouveront le 7 décembre au Nautic de Paris à l'occasion de la remise des prix. *Inventaire partiel READ MORE

FROM 3DL TO 3Di AND EVERYTHING IN BETWEEN Jenny III Gets An Upgrade For Her Furling Headsail Ron Meredith-Jones is a longtime sailor and member of Mimico Cruising Club. You'll see him out on the course every week on his C+C 33 Jenny III with his crew, having fun and pushing the limits. He purchased his furling 3DL genoa from local North Sails expert Hugh Beaton almost 20 years ago and when it finally bit the dust this past year, it was time to upgrade. Hugh recommended the 3Di Nordac for him as it checked all the boxes: durable, better performance, greater control yet great value and a perfect fit for both racing and cruising. Hugh received the email below from Ron after it's first two weeknight races: "Jenny III has now had 2 races with its new 3Di genoa ... both were wins! Have attached results for these races as well as for a recent pre 3Di race (June 19, 2019). For the pre 3Di race. Jenny III was using it's North Sails NORDAC genoa (circa 2010). Jenny III's PHRF rating was 168 for both the undamaged NORDAC and the new 3Di genoa. Based on these results and ignoring in race screw-ups (in race one several boats misread the course and briefly headed to the wrong mark) ... switching to the 3Di seems to have allowed Jenny III to finish about 5 minutes..i.e about 10% faster than its pre-3Di performance. The most relevant comparison is Jenny III to Glayva II. Needless to say owner and crew are delighted and other MCC racers have taken note. Thank you for recommending 3Di as the replacement for our damaged genoa and thanks to the North Sails Toronto Crew for getting the new sail to us so quickly and professionally." Once we received this, we knew we had to speak with Ron further to hear more about his success with 3Di NORDAC. Tell us about your season this past summer. The first half of the season, we were mediocre. We generally fit in, there are two boats that are tough to beat: Blast and Glava II. We did manage to beat them over the season, but for the first half the most I can say is, I saw them at the starting line. We were having a good time. Middle of the pack, whatever. The boat's old. It was built in '75, but there are a couple of other boats in the fleet that are roughly the same era. We easily were in with them. If we did everything right, we might beat them. If we did one thing wrong, we would lose. Blast was an image that we occasionally saw. They would usually finish a leg ahead of us. How did things change once you put the new sail up? We plunked it up, went out. I think on that day it was probably 12, 14 knots. Usually, in that sort of wind range we don't do very well. The boat just can't go into the waves, and they will go on the wave. Lo and behold, I think we were certainly within sight of both GLAVA, but GLAVA II, and Blast as in on adjusted time, we beat them by a country mile. Fleet captain says it's the fastest Genoa in the club. What's the biggest change you've noticed between your 3DL Furling Genoa and the new 3Di Nordac Furling Genoa? We have a lot more power. An amazing amount of power. People said, "Where did you get that sail?" We said "North Sails." The word from everybody else was, "Don't touch it, don't touch it," or, "That's enough. I don't want to race against you. You got an unfair advantage." It was a spectacular increase from one week to the next. What everybody noticed was that this sail was spectacularly better than anything we'd had on the boat ever, including the 3DL. We do quite well, particularly in light winds with the 3DL. Much better than we were doing later. The 3DL met it's demise the last day of the year when I decided that we would go out sailing with my son and his fiance. We only had the Genoa up, and we were doing nine knots, when the normal technical maximum speed on the boat is about 6.9. We went for about 10 minutes until there's this mighty rip; the 3DL and I parted company at the disco dump. Would you say the sails performed to your expectations? Absolutely. Exceeded expectations. I was expecting we'd be back sort of, good in light air, and suffering because we never had enough power to really power through the waves every year. The boat would just plow into them, and slew down. This time we held speed going through them, which was really amazing. READ MORE

HOLIDAY FOOD DRIVE Supporting Mississauga Food Bank We're giving back this holiday season, help us support our local community. Our holiday food drive is on now until December 23rd. Our goal is to collect 250lbs of food to donate to the Mississauga Food Bank. Drop off items when you're picking your sails up or dropping them off at the loft - anything helps! Most needed items are listed below. READ MORE

CELEBRATING ANOTHER YEAR ON THE WATER CASRA Year End Awards North Sails is a proud supporter of Chicago racing, including in our continued gold-level sponsorship of Chicago Areas Sail Racing Association (aka CASRA). CASRA and North Sails share the common commitment to supporting the growth of the sport of sailing in the Chicago area. CASRA is an organization comprised of five Chicago-area yacht clubs. Combined, CASRA member clubs have approximately 3,000 members. Some of CASRA’s racing events include the Casual Race Series and the Charity Challenge. CASRA wrapped up another eventful season of organized racing with a Town Hall meeting and awards. CASRA past President Mike Hettel and current President Greg Miarecki, along with North Sails Chicago’s very own Keith Church, handed out custom-made flags for winners for various races and series. Here are the results for 2019. Chicago Race Week T-10 1st Place: Meat (Brian Kennalley, Edward Mui, Craig Roehl) 2nd Place: Water Works (Rick and Mary Ann Lillie) 3rd Place: Minister (Blane & Cindy Boynton) Buoy 1st Place: Momentus (Kevin Saedi / Raman Yousefi) 2nd Place: Eagle (Jerry & Shawn O’Neill) Distance 1st Place: Paradigm Shift (Dave Dickerson) 2nd Place: Valkyrie (Brian Bullock) 3rd Place: Mise En Place (Paul Thompson) CASRA Casual Race Series Winners, presented by Chicago Harbors Spinnaker Section 1st Place: Exeter (John Notch) 2nd Place: Success (Kasey Iwasyk) 3rd Place: Paradigm Shift (Dave Dickerson) Non-Spinnaker Section 1st Place: Solstice (Greg Bohmann) 2nd Place: Quicksilver (Vilia Sutkus-Kiela) 3rd Place: Jade (Mike Hoover) CASRA Charity Challenge Winners The Charity Challenge consists of three different events: the Gold Star Regatta; the Leukemia Cup; and the Chicago Regatta. All three events focus on raising funds for worthy charities making an impact in the Chicago area. GOLD LEVEL Flying Pig Global Nomads Jahazi Lucy Maskwa Ohana SILVER LEVEL Archimedes III Defiance Heartbreaker Ob La Di Paradigm Shift Spanker Skye We congratulate fellow racers and look forward to more future sponsorship with CASRA to promote the sport of sailing in Chicago. READ MORE

WINTER SEMINAR SERIES Join Us At North Sails Detroit For Education & Fun Building on the HUGE success of last Winter's Seminar Series, North Sails Detroit is pleased to announce this years Winter Series. All events are free except Feb 15th's full day seminar. Dec 18th at 7pm | "Team Building" with North Sails Expert Skip Dieball What can you do to build a successful team on and off the water? Skip Dieball has been a member of the North Sails team since 1997. He has been active in one-design and offshore sailing his entire life, and has won multiple National and World Championships, including the 2015 Etchells Worlds. This past Summer Skip represented USA at the Pan Am Games in the Lightning Class. Jan 29th at 7pm | T-minus 6 months with Bruce Burton "The Countdown to Tokyo"- Bruce Burton is a former President of US Sailing and is currently the Chair of the US Olympic Sailing Committee. Bruce will be talking about all the work that the Committee and Athletes have done in this cycle as well as the remaining lead up to the Tokyo Games. Feb 14th at 7pm | An introduction to Expedition with Peter Isler and Bill Gladstone An introductory look at all the "Bell's and Whistles" of Expedition Software. Peter Isler in Detroit teaching Expedition. Geared toward experienced and aspiring Expedition users, Peter Isler will lead a full day program to bring your Expedition skills to the next level. Peter is an Internationally renowned sailor, motivational speaker and author, Peter Isler has parlayed his love of sailing into a career. Inextricable from the America’s Cup since winning it as navigator aboard Dennis Conner’s Stars & Stripes in Australia in 1987. In all he has sailed in five Cup campaigns (most recently with the BMW Oracle Racing Team in Valencia, Spain), winning it twice. Feb 15th at 8am | Expedition Users Seminar with Peter Isler and Bill Gladstone One Day, Live, Peter Isler in Detroit teaching Expedition. Geared toward experienced and aspiring Expedition users, Peter Isler will lead a full day program to bring your Expedition skills to the next level. Peter is an Internationally renowned sailor, motivational speaker and author, Peter Isler has parlayed his love of sailing into a career. Inextricable from the America’s Cup since winning it as navigator aboard Dennis Conner’s Stars & Stripes in Australia in 1987. In all he has sailed in five Cup campaigns (most recently with the BMW Oracle Racing Team in Valencia, Spain), winning it twice.This will be a full day Paid Seminar presented by North U. For more information and to register here. March 19th at 7pm | Epoxy Tips and Techniques with North Sails Rep Joe Parker ** CANCELLED ** Successful use of WEST SYSTEM Epoxy products is easy when you follow some basic rules. We will discuss basic epoxy use, applications and safety. Joe will include strategies for success in all weather conditions and some secrets the pros use every day to build and repair boats. Joe Parker has been in the marine industry for 40 years; 25 of those years working for Gougeon Brothers Inc, makers of WEST SYSTEM Epoxy. Joe retired from GBI in 2014, but is still operating Bay Boat Works and is the Saginaw Bay Sails Rep for North Sails. April 8th at 7pm | Long Distance Race Strategy with North Sails Expert Perry Lewis ** CANCELLED ** Perry Lewis is a 40-year veteran of North Sails Chicago. His race trophies include a dozen national and North American championships, and another dozen overall Mackinac race wins. Perry will be talking about how he goes about preparing his strategy for distance racing. May 6th at 7pm | Managing and Maintaining your Sail Inventory with North Sails Experts Bill Lesnick, Mike Stark and Spencer Colpaert North Sails Detroit Team headed by Bill Lesnek a 40-year veteran of sailmaking and repairs shows you the best practices to maintain and grow your sail inventory both on and off the water, and what you need to do it. READ MORE

NORTH SAILS BRINGT SPANNENDE VORTRÄGE Auf der Bernau Boatshow in Süddeutschland von 29. 11. - 1. 12. 2019 Mehr Segeltage und Spaß mit Zusatzsegel Vortrag 1: Samstag, 30. 11. 2019 um 11:30 Uhr Mehr Spaß und Sicherheit am Segeln durch richtigen Segeltrimm vom Segelmacher in wenigen Schritten erklärt Vortrag 2: Samstag, 30. 11. 2019 um 11:30 Uhr Vortrag 2: Sonntag, 01. 12. 2019 um 13:00 Uhr Ort Yachtcentrum Bernau: D-83233 Bernau am Chiemsee · Chiemseestr. 65 Öffnungszeiten Freitag 29. 11. und Samstag 30. 11.: 10 - 18 Uhr Sonntag 01. 12.: 10 - 15 Uhr Erleben Sie eine einmalige Vielfalt auf der größten Segelyacht-Hausmesse in Deutschland und informieren Sie sich über die neuen Produktlinien 2020 von North Sails. Andrea Seidl und Ralph Koper, North Sails Österreich, präsentieren die neusten Segeltücher und interessante Messerabatte am North Sails Messestand im Foyer 1. Stock. Kontakt office.at@northsails.com oder Tel.: 0043 662 87 5507 READ MORE

SERVICE SPOTLIGHT: SAILWASHING What You Need To Know Are your sails and canvas looking a little dingy? DON’T WORRY! We can fix that! At North Sails Detroit we have many options to bring back life to your dirty sails and canvas. Not only do we offer new UV covers, Mainsail covers, and genoa socks, we also offer sail & canvas wash plus waterproofing for your old canvas. Get your sails looking their best for next spring with these service tips. Washing can be done year round, however, we recommend the best time to get your sails in for washing is at the end of the season. In terms of frequency, washing your sails does not and should not be done annually. We recommend getting your sails washed every two to three years, or as needed. Dacron sails and canvas benefit the most from this washing process. If your laminated sails are moldy, there are other options besides washing to clean them up. Contact us directly to learn more about this option. Getting your Dacron sails and canvas washed can remove all of those nasty spider stains, bird droppings, mold and mildew that have accrued over the course of the season. The sails and canvas are submerged for 48 hours in a cleaning solution then gently rinsed and hung to dry. Not only will your sails and canvas look brighter, but it will also expose any rotting stitching, which can be easily detected and addressed by the service team. A good addition to washing your canvas items is getting them waterproofed. Over time, Sunbrella can become porous and let water through getting your nice clean sails dirty. For any questions or quotes call our service team at North Sails Detroit or e mail Bill.Lesnek@northsails.com or Mike.Stark@northsails.com READ MORE

ANDY ROY WINS J/105 MASTERS Local Sailors Come Out On Top Right after crossing the finish line 1st to win the regatta How did your team prepare for racing in San Diego? We had intended to get some practice time in by getting out in a J/105 in Toronto Harbour, but it just didn’t work out due to busy schedules. The five dudes in front of me on the boat, Scott Collinson (Main Trimmer), Dave Jarvis (Tactician), Andrew van Nostrand (Jib Trimmer), Rob Emery (Spin Trimmer) and Fraser Howell (Bowman), all race on J/105s throughout the season, so that of course was a nice factor in our preparation. Scott and Dave also were involved with a lot of highly competitive IC37 racing in Newport, RI this past summer, which really upped their game. My lack of recent J/105 or any kind of keelboat racing was a bit of concern from a preparation standpoint, as my racing is almost exclusively in Lasers. So not having even seen a J105 in a year meant our prep as a full team came down to emails, phone calls and one practice day at the event. Certainly not optimum, but we would just have to work with it. We went over the pros and cons from our 2018 regatta where we finished 2nd overall. I called up old friend, Dave Perry skipper of the winning team at last year’s regatta, to get his thoughts on what worked for his team. He kindly provided a few insights and reinforced some general strategic concepts we had picked up in last year’s regatta. One of the great things about the International Masters Regatta is that SDYC works hard in advance to equalize the boats. The owners “loan” their boats to the club for the event, which are then emptied of all excess gear, the rigs are tuned to the same shroud tensions, the identical sets of sails are club owned and used solely for this and one other event, and brand new jibs were provided this year. Teams rotate through the boats following each race. Volunteers go through each boat at the end of the day and a diver cleans the hulls each morning. The result ends up being a true test of sailboat racing, with equipment differences effectively removed from the equation. There are a several boats among the 11 that seem a little faster typically finish well each race; however, since everyone gets the same shot at each boat –it’s completely fair. What elements helped your team perform well together? What did each contribute? I think the key strength of our team is that each member knows his position to the level where there’s full trust and confidence in each other at all times. We have a very quiet and calm boat. I can only recall about three moments over the series where there was a bit of, shall I say, “tension” on the boat (and any that did occur originated from the nut at the end of the tiller). Scott has solid J/105 expertise in keeping the boat at its maximum speed and VMG towards the mark. For example, he will typically rip his hat off on downwind legs so that he can better sense slight apparent wind angle changes on the back of his neck. He’s all over me (in a positive way, of course) downwind to assist me in guiding the boat at the precise optimum angle. Combined with Rob’s spin trimming, these were definite advantages, as we felt we were the best performing crew off the wind. Scott is also a strong team motivator. For example, he would announce on the way to the course area our motivating/team-bonding “word of the day”. On the all-important final race day, his word of the day was “United”, and that was ideally timed. We sailed as a united team throughout, even when things weren’t working out quite to plan in the first couple of races of the day. Dave is an excellent tactician, both strategically and tactically. He’s calm and calculated, nails layline calls and decision making in general to keep our air clear and position us nicely for the critical mark rounding approaches. Andrew and Rob trim the jib and spin to perfection. Andrew stays on top of jib halyard tension and lead position as conditions change, and with Rob I can’t recall one moment when the chute luffed and needed an aggressive trim or ease. Rob and I have positive communication with each other downwind, where Rob is consistently communicating “good pressure” or “a little soft”, etc., which of course is essential for me to make very slight course alterations to maintain constant optimum VMG towards the leeward mark. Similar to our sail trimming, Fraser’s work on the pointy end was flawless. I can’t recall a hoist, takedown or other maneuver where we had any kind of sail handling issue. Fraser, Andrew and Rob also are all sensitive to our correct heel angle, and rarely does Scott or I need to call for more or less weight on the rail. It just quietly happens. Tell us about racing. What were conditions like? The conditions were pretty much the same all three days of racing. I’d call it 8-12 knots, flat water, small oscillations here and there, and typical variations in puffs and lulls. Overall a fair racetrack, with a few opportunities to make up ground or lose it if not on the correct side of the course. Tidal current would play a factor when the RC set the windward mark more to the east of the Bay, which was closer to a deeper shipping channel. This added an interesting tactical consideration. What was your favorite race? Easy question: it was the 11th and last race, which came down to a “who-beats-who” battle between the local “Team Sinks” crew and us. Chuck Sinks, an experienced racer, had as is tactician the legendary Vince Brun, former Olympian and multi-class world champion (and former President of North Sails One Design). The crew was also loaded up with seasoned top sailors, so we knew going in they would be a challenge. As is typically the case, getting a good start would be vital in the last race, as there wouldn’t be many passing lanes once off the line. With about 40 seconds before the start gun we were on starboard with sails luffing near the committee boat end. The Sinks boat tacked to starboard a few boats to leeward of us. Dave spotted a potential opening below Sinks where we could try to establish a leeward position on them. I looked down to leeward, saw the “hole” Dave had eye balled, and immediately decided, yes, there’s just enough space to slide in there. I pulled the tiller to weather, snuck behind their transom and starting heading up with just enough room above the next boat to leeward. We then began a slow luff to head-to-wind taking the Sinks boat up with us. We could almost sense a collective “UH OH” coming off their boat, as we quickly had them where we wanted them. With about 10 seconds to go we bore off for speed with a nice start leaving them struggling to get up to speed when the gun went. The bulk of the fleet headed to the right side of the upwind leg to get in the helpful upwind current towards the shipping channel and we were headed there as well, with Sinks directly to leeward of us. They tacked to starboard a little early for the layline we thought, but it gave us a perfect opportunity to tack right on their air. This pretty well put them away for good, and realistically we just had to sail a clean race from thereon. Fortunately, the current was stronger than I think anyone anticipated, and with a touch of luck involved, we were pushed upwind to where we ended up just making the mark without needing to tack. Beauty! We rounded with a couple lengths lead and held it nicely to the finish – a very satisfying final race! The press boat drove up and handed us a bottle of chilled champagne and our cooler bag, and the hour-long motor back to SDYC was rather enjoyable. Did anything surprise you about the event, conditions or the racing itself? No real surprises, per se, other than that most of the other 10 crews were very solid, with a few having some well-known sailors onboard including former Olympians. There was really only one or two boats not capable of putting in a top 5 race, so racing was tight. Also notable, although not surprising, was the flawless race management work. What does it mean to you to win the Masters International? What I’m particularly proud of is that, although we were happy last year with our 2nd overall finish, we knew we had what it takes to challenge for the overall title. We established the goal, maintained our confidence and executed our game plan. It’s nice to be the first Canadian crew to have won this event. How does this win stand out from others? As most of my racing in recent years has been in the singlehanded Laser, winning a competitive regatta like the IMR, in evenly matched/rotated boats, really stands out because it was a total TEAM WIN. This, in addition to the fact we came back a year later to “take care of some unfinished business”, made it a special victory. What advice can you provide to other sailors? The number one factor towards success is what I like to call putting in the “BTUs” for Boat Time Units. Now, as admitted earlier, we didn’t have time to put in the BTUs for the regatta, but we performed well because the other five guys had been sailing as much as they can, while the Laser helming time I’ve had translated nicely to steering the J/105 and being able to squeeze into tight spaces. So my advice is to get as many BTUs in with your crew as you can throughout the season. Don’t solely get together for racing, but rather get out for some solid practice time, where you’ve mapped out what you want to work on in advance, work on weaknesses, practice starts and mark roundings, and follow it all up with positive debriefs and note taking. And, of course, always make it fun! READ MORE

THE IN'S AND OUT'S OF RADIAN FURLING HEADSAILS North Sails Expert Spencer Colpaert Shares All Many cruisers love the ease of their roller furling headsails. Here is all you need to know about North's Radian furling headsail. When looking at Dacron sails you have two panel layouts of choice, the more traditional Cross Cut sail and the more advanced Radial construction. The most standard and economical option you will see on the water is the Cross Cut layout, meaning that the panels are oriented horizontally from luff to the leech. This is a very basic layout for sails which began in the mid 1800’s and is still being used today when building sails. While this layout is a perfectly good sail for most applications, when looking for a roller furling headsail you want to make sure that your sail has great shape holding properties for a prefect roll every time. North Sails NorDac Radian cloth stands alone as the premier cloth in the world for minimum stretch resistance. Our Radial panel layouts help to evenly disperse the load throughout the sail to help keep a better flying shape in your sail for a longer period of time, over a Cross Cut sail. This is especially so when looking at the impact a sail sees when being furled in and out numerous times over the years. There is a slight increase in price when moving to a Radial sail construction, however that will save you more in the long run when looking at the ease of use. When looking into great options to help extend the life of your sail, and make it easier to use, we always suggest some sort of UV protection for your sail. This is especially so if you are planning to leave the sail furled on the headstay for any period of time. Two great options are either the UV leech and foot cover or a Genoa sock. The leech and foot cover are a sacrificial UV preventative material that is sewn along the leech and foot of your sail so that when your sail is furled up there is no actual sail cloth being exposed to the sun. Over the life of your sail cover it is omen for the threads holding the cover down to deteriorate quicker than the cover itself will. This can be fixed by a simple re-stitching of the cover to make sure that the cover does not begin to pull away from the sail. A second option for UV protection is a genoa sock. This sock is a long piece of material that is attached to a halyard and zipped up along your sail while furled on the headstay. Here at North Sails our Genoa socks also include a line wrapping thought the sock to tighten up the excess material around the headstay preventing it from excessively flapping in the wind. READ MORE

NORTH SAILS FOR CHRISTMAS A Surprise Like No Other When John and Ellie came into the loft in early November they divulged that they were looking for North Sails and North Sails swag for their son for Christmas. As we were talking I thought that this is a great story about parents doing something special for Christmas for their son, an avid sailing enthusiast who makes a living as an architect. I was able to ask them a few questions about what they are doing and what gave them the idea of getting new North Sails for their son. This is part one of the story. The second half will continue after Tom receives his new sails. *Last names have been omitted in order to keep the secret safe until Christmas.* You and your wife are getting your son a set of North Sails for his boat for Christmas, what gave you the idea to do this? Well the idea came up because the kids come up every summer, they live in a cottage in North Carolina where his boat, a Harpoon 4.6 is kept. The only time he gets to use the boat is during the summer when he visits. At one point he was wanting to sell the boat and I said no we’re not going to sell the boat, we’ll keep it right here in our pole barn and it’s going to be there when you want it. Which I think that was the answer he had wanted to hear. Anyhow, he was visiting us last year and the sails looked a little aged when he was out on the lake. I said to my wife, you know, we ought to have new sails made. We talked to him about it and initially asked would you go for some pretty colored ones that stand out on the lake? He says; "no, no. They've got be white." North Sails are white so they’ve got to be white. He’s a purist when it comes to his sails. Taking that into consideration and knowing that he’s a purist when it comes to sails; we said, you know, "it’d be kind of neat if we could surprise him and just put new sails on the boat for him." What made you chose North Sails? Back in the 90’s we had a place, in Florida on the gulf and a marina had a store that carried North Sails. He went crazy! I didn’t know about North Sails up until that point. He’s the one that kind of set it in motion, and that was after he had already had the boat. Is sailing something you have done as a family? How did your son get into sailing? How he got into sailing was because my sister, her husband, and their children lived on Lake Muskegon and they had a sailboat. So as their children, their oldest son got into sailing. They invited Tom up for a weekend and that was all it took. They got caught in a gale that came across Muskegon Lake that was pretty dangerous. We were on the way up to the cottage and had to stop under a viaduct because the wind was so bad. Being out in that and the adventure Tom had with his cousins really cemented it in. That’s how he got interested in it and it seemed so comfortable for him that it just engrained in his blood. Who knows how people get enthusiastic about one particular thing but they do. He still has a huge passion for it. He’ll watch the sailing races any time he can. Is he more of a cruiser over a racer? Cruising is more of what he does. He also has a 16-foot Whaler. In fact, his son Noah last year, he was 11, it was a little rough so he didn’t go. He’s trying to get Noah into it. It’s going to take a little time. His son is on the spectrum as he has autism, so he didn’t want to push it. But I think once he gets a nice calm day out there, he’ll be hooked. That’s how Tom got hooked. He already knows all the verbiage and the angles of sailing. Do you have any other stories about your son’s interest in boats and boating? I think he has read every book ever written on the Edmund Fitzgerald. He is enamored with that story. When he was about 12 years old he asked me for a 3ft piece of a 2x4 and I asked said "for what?" He said he was working on a project so he carved up this piece of wood into a hull. He made a replica, I mean to scale, of the Edmund Fitzgerald. He was 12 or 13. We still have it. He’s got a power boat now too, on the lake at the cottage that he uses on the weekends for the kids, but he says real boating is sailing. His love is sailing. I this gift coming as a surprise? At first we were going to tell him. Then we thought, let’s keep it a secret and we’ll give it to him at Christmas. So we’re not going to say anything at Christmas, unless we have our hands on them. If we don’t, we’d rather just bring them down once they are made and surprise him. He’ll be excited about next summer to get back into the Harpoon; he’ll really get motivated. READ MORE

FOREVER GRATEFUL FOR GOOD MEMORIES Edison Boat Club Closes Their Doors After 105 Years On September 29th 2019, Edison Boat Club closed their doors one final time. Founded in 1914, EBC has been a mainstay in the Detroit Area Sailing Community. Earlier this Spring, DTE which owns the property where the Club sat, informed the membership that they had sold the property. The local team at North Sails in Detroit are saddened, and wish the members of Edison Boat Club the best. A positive side of this announcement is that it gave the membership a Summer to celebrate their history and when it came time for their Annual Regatta, the DRYA membership showed up in mass to help say goodbye. This was one of the best attended DRYA regatta parties in many years. It was great to see the support from the local community. Edison Boat Club is the club where I grew up sailing. My father Fred Kuspa was Commodore there in 1981 and has been a member now for over 55 years. On Saturday August 18th they held their Annual Flying Scot Regatta. I was fortunate enough to convince my friend Kerry Pebbles to drag his boat down there so we could sail the regatta, one last time. Kerry took the helm for the first race and despite a mix up on our end with the starting sequence (the crew's fault), we were able to claw back from way behind to pull off a second place finish. In the second race Kerry handed the helm over to me and we sailed a pretty clean race. Note, the new crew did a better job with the starting sequence, hence we won the race. The highlight of the day for me is when Kerry gave the boat over to my sister and I so that my sister could skipper the woman’s race. My sister no longer lives in the state and has not sailed a Flying Scot since 1989. She hopped on the boat and you would have thought she had been sailing regularly ever since, taking home the victory with ease. From the smiles on our faces, this is one more memory to add to our lifetime of memories provided by Edison Boat Club. READ MORE

VICTORIAS EN FORMATO ONE DESIGN Nuestros clientes de clases one design continúan cosechando grandes resultados. 📸 Pedro Seoane Es el caso de Jacobo García y Antonio Ripolle, ganadores de la Copa del España de 420 celebrada en el Club Náutico de Altea (31 de octubre a 3 de noviembre). En categoría Optimist, North Sails propulsó el barco de Alejandra Lencina para ganar la XX Semana del Atlántico – Meeting Internacional de Optimist Ciudad de Vigo (31 de octubre a 3 de noviembre) en categoría femenina y conseguir la tercera plaza absoluta por detrás del portugués Augusto Castelo-Branco, también con velas North Sails. Igualmente en Vigo, el Laguardia & Moreira patroneado por Gonzalo Araujo se impuso en la primera cita de las J70 Villalia Series (9-10 de noviembre). READ MORE

ÉXITOS DE SALÓN North Sails España ha participado con éxito en el Salón Náutico Internacional de Barcelona (9-13 de octubre) y en el Valencia Boat Show (30 de octubre a 3 de noviembre). Dos excelentes oportunidades en las que nuestros expertos pudieron mostrar a los visitantes todo el catálogo de velas North Sails, destacando como novedad más importante la gama HELIX, velas de proa sin cabo antitorsión para barcos de prácticamente todas las esloras. Los stands North Sails de ambos salones disfrutaron de una gran afluencia de público. READ MORE

CONSEJO NORTH SAILS Almacenar las velas durante el invierno requiere seguir ciertos criterios para evitar daños innecesarios. 📸 Ian Roman En primer lugar, debemos asegurarnos de que están limpias y completamente secas, ya que la humedad supone un foco de problemas, especialmente por la generación de moho, manchas y el siempre desagradable olor a humedad. También resulta recomendable enrollarlas o plegarlas de manera diferente a como lo hacemos habitualmente para evitar que queden marcas de doblado. Para su correcto almacenamiento, evitaremos la intemperie (y, en la medida de lo posible, el propio barco si no se estiba en tierra), buscando un lugar preferiblemente libre de frío extremo, sol directo y humedad, lejos del alcance de insectos y roedores, y evitando colocar objetos pesados encima. Estas medidas prolongarán la vida de nuestras velas. Ante cualquier duda, nuestro agente North Sails nos indicará la mejor manera de preservar nuestras velas hasta la próxima temporada. READ MORE

SIN RIVAL EN THE NATIONS TROPHY La segunda edición de The Nations Trophy constó de tres jornadas de intensa competición que mostraron un dominio absoluto de los clientes North Sails. 📸 Carlo Borlenghi La competición organizada por Nautor’s Swan en la bahía de Palma coronó al Skorpios de Dmitry Ryboloblev (con táctica del español Fernando Echávarri) como nuevo campeón del mundo de clase ClubSwan 50, al Fever de Klaus Diederich como campeón del mundo de Swan 45 y al Mela de Andrea Rossi como campeón de Europa de clase ClubSwan 42. El ClubSwan 50 Cuordileone de Leonardo Ferragamo y el Swan 45 Ulika de Andrea Masi lograron para Italia el título absoluto de The Nations Trophy 2019. Enhorabuena a todos, ¡y gracias por confiar en North Sails! READ MORE

REFERENCIA EN EL MUNDO IMOCA La nueva generación de monocascos IMOCA debuta en el cruce transatlántico de la Transat Jacques Vabre dejando espectaculares imágenes a medio camino entre la potencia y el funambulismo. 📸 Mx Horlaville / disobey / Apivia North Sails trabaja directamente con seis equipos en el diseño y evolución de sus velas bajo la dirección de Gautier Sergent, responsable de North Sails Francia y experto en 3Di. La velocidad con la que evoluciona la clase dificulta los ensayos en el agua, por lo que herramientas como North Design Suite resultan esenciales para el diseño de las velas. "Nos permite no sólo realizar simulaciones, sino seguir evolucionando y ser más rápidos en las respuestas a los cambios, proporcionando información muy valiosa a expertos en otras áreas como hidrodinámica, estructuras, ergonomía...", explica Gautier. El equipo North Sails ofrece soluciones a medida con expertos dedicados a cada proyecto. "Ya hemos establecido un plan de acción para utilizar lo aprendido en esta Transat Jacques Vabre para seguir avanzando. Veremos novedades antes de la próxima Vendée Globe". La salida será en junio de 2020. READ MORE

NORTH SAILS DOMINA LA ROLEX MIDDLE SEA RACE La 40ª edición de la Rolex Middle Sea Race (19-26 de octubre) reunió a 113 barcos de 23 nacionalidades para enfrentarse al mítico recorrido de 606 millas alrededor de Sicilia, con salida y llegada en Malta. 📸 Rolex / Kurt Arrigo Clientes North Sails ganaron nueve clases, incluyendo la victoria en tiempo real y el título absoluto en IRC. El estadounidense Rambler de George David fue el monocasco más rápido por quinta edición consecutiva y el triunfo absoluto correspondió al maltés Elusive 2 de la familia Podesta. De acuerdo con el patrón Chris Podesta, "las velas North Sails son esenciales para nuestras prestaciones. Hemos notado importantes mejoras con las velas de popa, y nuestros J4 (de 2018) y J3 (2019) proporcionan mucha potencia de avance". Desde North Sails felicitamos también por sus victorias a Black Pearl (IRC 2), Bewild (ORC general y ORC 3), Arobas2 (ORC 1) y Blur (ORC 5). ¡Muchas gracias a todos por confiar en North Sails! READ MORE

HELIX LUFF CORD Enrollado top-down para velas Helix North Sails y Future Fibres desarrollan conjuntamente la estructura de grátil Helix Luff Cord, la última evolución en tecnología de reparto de cargas Load Sharing Technology para velas de través. Un producto sin precedentes que combina el sistema de enrollado top-down con las ventajas en prestaciones, ligereza y facilidad de uso de las velas North Sails Helix. Diseñado exclusivamente para las velas Helix de North Sails, este innovador producto permite el enrollado top-down (de arriba hacia abajo) en velas tipo código con estructura Helix. El Helix Luff Cord de Future Fibres es una solución de ingeniería muy ligera y plegable, que aplica las ventajas del enrollado top-down a velas con tecnología de reparto de cargas. Los cabos son diseñados con la rigidez necesaria que proporciona un óptimo reparto de cargas entre el cabo y la vela. Los cambios de trimado no varían el ratio de tensión entre el cabo y la vela. Esto se traduce en un enrollado de arriba hacia abajo más seguro y fiable con los beneficios de proyección hacia adelante y a barlovento de una vela Helix. El director de ingeniería y diseño de North Sails, JB Braun, y el director de proyecto de Future Fibres, Seth Cooley, decidieron combinar las herramientas de diseño de Future Fibres con el North Design Suite para validar el concepto Helix Luff Cord y entender el comportamiento de la aeroelasticidad en diferentes condiciones de navegación. The Helix Luff Cord (right) delivers reliable top-down furling at a fraction of the size, weight, and stiffness of traditional anti-torsion cables (left). Membrain, el software de análisis de cargas exclusivo de North Sails, ayudó al equipo a entender las cargas en el barco, el mástil y las velas, incluyendo los ratios de cargas específicas entre el cabo y la vela. Los diseños se pasaron posteriormente por Flow, que analizó las presiones de viento por la vela a medida que se ejercía tensión en cabo y vela. "A medida que el concepto Helix crecía exponencialmente a lo largo del pasado año y medio, resultó evidente que el sistema de enrollado bottom-up (de abajo hacia arriba) del 75% de las velas de rango medio eran como mínimo poco fiables", explica el director de North Sails, Ken Read. "Hubiera sido fácil simplemente adaptar cabos de torsión covencionales al Helix, pero ese no es nuestro estilo. Necesitábamos desarrollar un sistema que incorporase ligereza y facilidad de uso junto a ventajas claras en cuanto a forma y prestaciones de las velas. Un reto difícil. Afortunadamente, JB, Seth y el resto del equipo acabaron proponiendo un producto que supone una auténtica revolución". El Helix Luff Cord permite un sistema de enrollado top-down con menos grosor, peso y rigidez que los cabos de grátil convencionales. A cambio, ofrece las ventajas de reparto de cargas y de forma asociadas a la estructura de una vela Helix sin las limitaciones de rigidez, peso y diámetro de un cabo antitorsión convencional. "Este es el siguiente paso en la evolución de la tecnología de reparto de cargas", explica JB Braun. "El Helix Luff Cord y la vela, trabajan conjuntamente frente a lo que ocurre con un pesado cabo antitorsión, diseñado para sostener el aparejo. Y los mismos ratios de carga entre vela y cabo se mantienen con los diferentes cambios de trimado. Esto permite que las velas cambien de forma con los ajustes de amura al tiempo que mantienen la óptima tensión de grátil". Desde su presentación, Helix se ha convertido en una referencia para navegantes de crucero, regata y Grand-Prix porque ofrece unas formas de vela mejoradas con menores cargas sobre el aparejo. Velas tipo código, asimétricos con tejido laminado, velas de través y trinquetas se benefician de los diseños Helix exclusivos de North Sails, y el Helix Luff Cord añade ventajas de facilidad, fiablidad y manejo de estas velas a los muchos beneficios de la tecnología de reparto de cargas. "Ahora, cualquiera puede enrollar, desenrollar, izar y arriar nuestro código cero Helix, y en cualquier ángulo de viento aparente", destaca Sam Richmond, director comercial de North Sails UK. "Hemos estado desarrollando y probando cabos de grátil para el Jethou a lo largo de los últimos cinco meses, especialmente con nuestros códigos cero Helix. El Helix Luff Cord nos permite beneficiarnos de las ventajas del diseño Helix con una radical reducción de cargas en el botalón y el mástil, todo ello al tiempo que disfrutamos de la seguridad y fiabilidad del enrollado top-down. Ya no tenemos que preocuparnos por perder esloras mientras enrollamos o desenrollamos, ni por el peligro asociado a manejar velas enormes con enrollado bottom-up". READ MORE

17. Jabuka kompletno gotova za 22 sata! Regata Jabuka je ove godine bila zahtjevna i u natjecateljskom i u logističkom pogledu. U dosadašnjih 16 izdanja flota se velikom većinom mogla smjestiti u vodiškom portu, iza Parapeta, ali ovogodišnje jugo je znatno povećalo promet marine u susjednom Tribunju. Jako, vro jako, a i povremeno olujno jugo, puhalo je skoro cijeli tjedan prije starta regate. Osim standardnih pitanja koja su međusobno postavljali organizatori iz JK Tijat, morali su se sebi postaviti i nekoliko novih. Osim mogućnosti da vremenske prilike osujete dolazak jednog dijela natjecatelja, pojavilo se pitanje gdje će se tolika flota smjestiti po tako jakom jugu. Svima koji su bili u Vodicama u vrijeme održavanja Jabuke poznata je slika zakrčene gradske luke u kojoj su jedrilice u iščekivanju starta vezane "alajo" do desetak u nizu i tako po nekoliko skupina sa svake strane rive koja vodi do Parapeta. Ove godine zbog sigurnosnih razloga to nije bilo moguće. Istina, bile je nešto jedrilica vezano na ovaj način, ali to nije bilo ni približno slici koju smo viđali ranije. Susjedna ACI marina nije mogla primiti sve ostale jedrilice koje se nisu mogle smjestiti u luci. To je već uobičajena situacija, jer je gro vezova zauzet u ovo doba godine, a ne postoji klasični tranzitni gat. Zato je uprava tribunjske marine dobrosusjedski stavila svoje slobodne vezove u tehničkoj zoni na raspolaganje po akcijskim cijenama za sudionike regate. Drugi logistički zahtjev ovako velike dislokacija flote je bila organizacija pregleda nužne opreme po jedrilicama, kao i omogućavanje službene prijave sudionika u uredu Regatnog odbora. Zato je organizirana transportna služba s dva kombija koji su jedriličare vozili na relaciji Tribunj - Vodice i natrag. Sam petak u Vodicama je započeo s lijepim i ugodnim jutrom bez vjetra. Takvo stanje je vladalo do ranog poslijepodneva kad se jugo počelo dizati. Do mraka je već bilo respektabilnih dvadesetak čvorova, dok su u vrijeme održavanja sastanka kormilara s Regatnim odborom refuli bili i značajno jači. Do tih trenutaka glavno pitanje u Vodicama je bilo o vremenu starta. S obzirom na prognozu već se ranije krenulo s nagađanjima o odgodi starta, a možda i o skraćenoj ruti. RO zajedno s Organizacijskim odborom regate nije davao informacije o tome da li su već donijeli neku odluku, već se pričekao najavljeni sastanak u 19 sati da se oglase urbi et orbi ta dva najtraženija odgovora dana. Regatni odbor je dobro odlučio što je start prebacio za subotu ujutro u 7:00! Mogu reći da je adrenalina sa strane sudionika bilo već nekoliko dana prije samog starta regate u smislu što će se desiti i kakva će odluka biti s obzirom na vremensku prognozu. Sa strane sudionika dobili same pohvale, koje jasno, treba opravdati i narednih godina, a mi ćemo dati sve od sebe da to i bude tako. Ovim putem se još jednom želim zahvaliti članovima mog kluba, JK Tijat i ljudima sa strane koji su nam omogućili održavanje regate. Među njima posebno želim istaknuti članove JK Val iz Šibenika s kojima surađujemo od samog početka, ne samo u smislu pomoći s ljudstvom, već i s materijalnom pomoći. Naravno, bez podrške u svim oblicima od Grada Vodica i Turističke zajednice Vodica sigurno se ne bi upuštali u ovako zahtjevan projekt. A po pitanju odmaka od standardne rute moram reći da smo imali sastanak u četvrtak na kojem je uz članove Organizacijskog i Regatnog odbora u konzultantskoj ulozi sudjelovao i renomirani slovenski metereolog i jedriličar g.Jure Jerman. Pregledali smo puno prognoza i zaključili da će biti stvarno puno mora, kao što je i bilo, te da bi u kombinaciji s nestabilnim vjetrovima koji su trebali puhati u zoni jedrenja rute prema Blitvenici to bilo prenaporno za natjecatelje, a u kombinaciji sa skraćenim ograničenim vremenom jedrenja bilo bi upitno koliko bi jedrilica rutu odradilo na jedra. Ovako smo ih praktički natjerali da odmah jedre prema kopnu, jer je u najavi bilo da će pred kraj dana biti bure s kojom će moći dojedriti do Vodica. Istina, bure je bilo malo, ali ipak je stigla i odradila ono što smo od nje i očekivali, a to je omogućavanje ugodnijeg povratka u Vodice. Stanko Skočić, predsjednik JK Tijat Flota je bila podijeljena po Open-u i ORC-u. U Openu je podjela bila na 8 skupina klasičnim sistemom. Najmanja dozvoljena veličina je 9.40 metara, a skupine su se dijelile svakih idući metar. Još su bile i dvije monotip skupine, za Firsteve 45 i Seascapeove 27. Inače, Seascape 27 je jedrilica čija LOA je 7.30m, što je više od dva metra manje od minimalno dopuštene duljine, ali ovi maleni bolidi imaju "wild card" već godinama. Po ORC-u je jedrilo 46 jedrilica, skoro polovica flote i bili su podijeljeni u dvije skupine, a kriterij podjele je bio koeficijent CDL, a granična vrijednost 10.500. Rezultat podjele je 25 jedrilica u skupini ORC 0 i 21 u skupini ORC 1. U skupini ORC 1 jedrile su manje jedrilice, a najveće među njima su bile dvije četrdesetice. Pobjeda odlazi u ruke vrlo iskusne slovenske posade na Sun Fastu 3200 imena Shark. Iako je riječ o relativno malenoj jedrilici, njena ekipa je nekoliko godina bila vrlo aktivna i sudionik skoro svih važnijih Jadranskih regata, a također se mogu pohvaliti i jedrenjem na Middlesea Race-u. Ove godine su u cilj u Vodicama ušli 47 sekundu iza ponoći, odnosno kao drugi u ovoj skupini jedrilica po realnom vremenu. Realno brži od njih su bili samo njihovi sunarodnjaci na Aurora Pirnar koji su bili brži sitnih šest sekundi! Na kraju je matematika pokazala da su Sharkovci bili korigirano brži za čak 40 minuta. Takva korekcija im je donijela i ukupnu pobjedu u ovoj skupini, dok je Aurora završila na 4. mjestu. Između njih su bili Hebe V (M34), češka posada, brončana na ovogodišnjem ORC Svjetskom prvenstvu odjedrenenom u Šibeniku i još jedna češka posada... Paula (Dufour 34). Ukupno četiri hrvatske posade su jedrile u ORC 1, a najbolji među njima je bio Žarko Juraga s posadom na jedrilici M&M (Elan 340). Oni su bili 60. u generalnom plasmanu, dok su nakon korekcije zauzeli 9. mjesto u skupini ORC 1 i 3. mjesto u skupini 7. U istoj ovoj skupini mjesto ispred njih u realnom mjestu završava Shark. U skupini ORC 0 svrstale su se jedrilice veće od 40 stopa. Najmanji su bili Farr 40 i Elan 400/S5. Tu su samo četiri posade bile čisto ili većinski hrvatskog predznaka. Slično kao u skupini ORC 0, pobjeda je otišla u ruke još jednim veteranima Middle Sea. Ovaj put slavodobitnici su bili momci i cure predvođeni Cirilom Vrančićem, a jedrili su na njegovoj Bavaria 46, Srna V. Osim što je Ciril okupio jednu od najmlađih ekipa na regati, nastavio je jedan projekt koji je obilježio prošlu godinu, a riječ je o obučavanju studenata Pomorskog fakulteta iz Splita jedriličarskim vještinama. Istina, nije baš u službenom obliku kao što je to bilo dok su studenti jedrili na Elanu 450 Adio pameti, ali definitvivno izniman ljudski potez koji će ovim budućim profesionalnim pomorcima pružiti uvid u još jednu dimenziju plovidbe. Više o regati i o ovoj temi ispričao nam je sam g.Vrančić. Bilo je dosta čupavo, vremenski uvjeti su bili promjenljivi. Bilo je puno mora i puno kiše koja je stizala s vjetrovima sa svih strana. Trebalo je biti dosta oprezan. Dolazile su nevere... Jedrili smo sa svim jedrima koje smo imali. Uglavnom su gore bili jedro, flok i genaker. Jedro nismo kratili u niti jednom trenutku, a prednje jedro nam je u principu flok. Na Srni nemam klasičnih genova od 110% ili 120%. Od letećih jedara uglavnom smo koristili genaker A3, a poslije Mula smo napravili dobar potez kad smo podignuli A1.5, jedan veći genaker. Tada smo izašli malo više vani, oko 2 milje, jer je tamo bilo nešto više vjetra nego uz obalu i stvarno smo lijepo vozili. Što se tiče taktike, cijelo vrijeme se promatralo gdje su fronte, gdje se treba prebaciti... a po pitanju rute nema nekih tajni. I po trackeru se vidi da smo svi zajedno pokušavali pogoditi dobitni potez. Da li smo mi u nekom trenutku prije skinuli genaker ili je nekom nešto puklo... to su detalji koji su možda donijeli prednost u nekom trenutku. Htio bi naglasiti da su u posadi bili studenti Pomorskog fakulteta u Splitu. Jedna mlada ekipa koja nije jedriličarski školovana. Jedrile su tri djevojke i pet momaka. Pokazali izniman interes za jedrenjem i uz par treninga koje smo napravili prije ove regate u njoj, po zahtjevnim uvjetima na moru, pokazali su zadivljujuću smirenost. Dolazi nevera, treba skinuti genaker... tu nije bilo nikakve panike. Radili su ono što smo vježbali na treninzima. I to je funkcioniralo vrlo dobro. Nismo oštetili niti jedno jedro! Za vrijeme jedrenja samo nam je pukao karel na lijevog klizaču od škotine floke, ali to se dogodilo uslijed sile. Drago mi je što sam ih uspio privući. Rekao sam im da je Srna u Kaštelima i da dođu da jedrimo kad god mogu. To se pokazalo dobitnom kombinacijom... mladi ljudi željni učenja, spremni raditi, pokisli su do kože jer nemaju prava jedriličarska odijela i nisu se bunili! S ovom ekipom ću nastaviti suradnju i dalje. Plan je da jednom tjedno imamo treninge. Nastojat ću angažirati nekog da nam pomogne u smislu taktike i tehnike. Do sada nam je stručni savjetnik bio Kolja Dumanić. Stvarno nam je puno pomogao, pokazao je na što treba paziti dok se jedri, što treba gledati na jedrima... savršena suradnja. Tako da kao rezime mogu reći da je uspjeh Srne V, koja je charter jedrilica Bavaria 46, plod suradnje studenata Pomorskog fakulteta u Splitu, charter tvrtke Yacht 4 You i vrsnog splitskog jedriličara Kolje Dumanića, koji je napravio onaj finalni dodir i sve posložio na svoje mjesto! Ciril Vrančić, Srna V U vrhu ORC 0 skupine završila je većina jedrilica koje su ostvarile izvrsne rezultate i u realnom vremenu. Iza Srne V, na drugom mjestu je Taia 2 & White Goose (Arya 415 MOD), pobjednici regate u realnom vremenu. Na trećem mjestu završava Toto Travel (Farr 40), inače trećeplasiran u realnom vremenu. Srna je finiširala skoro sat i pol iza spomenutog dvojca, ali nakon matematičke obrade rezultata bila je brža od Taie za oko pola minute, dok je Toto kasnio skoro pola korigiranog sata. S obzirom na nekoliko jedrilica koje su se mogle pronaći na startnoj listi ovogodišnje Jabuke, teško se moglo očekivati da će razvoj situacije u cilju biti u znaku "normalnih" jedrilica. Dva imena su definitvno dominirala u svim predviđanjima imena pobjednika. To su bili VOR 60 - Cleansport One i Cecarelli 53 - Molo Longo Tutta Trieste. Nakon starta flotu je predvodila Taia 2 & White Goose, ali nakon pliči Sestrica lidersku poziciju ipak preuzima Molo Longo. Tu se brzo odvaja od pratnje i nakon zaorcavanja i prolaska između otočića Dugo i Komorice, te prebacivanja na lijeve uzde njegovoj ekipi preostaje samo kontrola flote ispod njih. Već ova zona je dosta otvorena na val koji dolazio s juga, a posebno nakon prolaska južne punte Žirja i otočića Mažirina. Nešto malo više nakon sat vremena od starta, vjetar počinje ići na zapad i flota lagano okreće u desno. Nakon još pola sata jedrenja posada Molo Longa donosi odluku o povlačenju s regatnog polja. Razlog je ispadanje iz ležišta dijelova koji su bili postavljeni između jarbola i palube na mjestu gdje jarbol prolazi kroz palubu. Zbog toga su se udarci provom u valove prenosili u obliku neugodnih vibracija na jarbol koji je na tom mjestu, u najboljem slučaju, mogao biti oštećen, a jedna od mogućih posljedica je sigurno bila i lom jarbola. U tim trenucima Cleansport One, Swanovi i ostali prolaze Molo Longo i kompletna slika na regatnom polju se mijenja. Cleansport tada ostaje najveći favorit regate i kao takav dolazi do Jabuke, zajedno s Farrom 40 i jednim od Swanova. Na putu do ove točke obaveznog obilaska gubi dva genakera. Osim njega, genakere i oštećenja na drugim jedrima ima još dosta jedrilica. S obzirom da su se svi morali probijati kroz valove, opterećenje na prednjim jedrima je bilo ogromno. Po manje valovitom moru ta opterećenja su mnogo konstantnija i nema naglih trzajeva kao što je to bio slučaj ovaj put. A kako je velika većina sudionika stigla iz chartera nakon vrlo duge i intenzivne sezone, materijal je morao negdje popustiti. Nakon obilaska Jabuke, svi su morali nastaviti jedrenje s kurom u orcu. Također i ekipa Cleansport One-a koja je tada bila sigurna da na toliko dugu orcu u kombinaciji sa stanjem mora, nemaju više konkurencije. Međutim, sad opterećenja postaju prevelika i za njihovo glavno jedro, koje se kompletno raspada. FOTO: MARIO HRVOJ Novonastala situacija je otvorila vrata ostalim jedrilicama koje su bile manjih dimenzija i sličnijih brzina, te regata postaje mnogo zanimljivija, a popis potencijalnih pretendenata na prvo mjesto postaje mnogo veći. Jedni od njih su i slovenska ekipa na jedrilici dugog imena, Taia 2 & White Goose. Iza imena stoji kombinacija posada dviju jedrilica, Taia i White Goose, koje su ujedinile svoje snage nakon što je stigla Taia 2. Da bi se istaknula ova sinergija, ime nove jedrilice je izabrano da bude kombinacija dviju prethodnica. Za potrebe ovogodišnje Jabuke, posada je pojačana s još dva vrlo važna člana. Jedan od njih je Samo Žvan kojeg inače susrećemo na regatama za kormilom Asiline (Generali), a drugi je jedan od najtrofejnijih slovenskih jedriličara, Branko Brčin, iskusni taktičar s višestrukim naslovima svjetskog prvaka u Melgesima i "đejevima". Par riječi o svemu ovome je rekao g.Žvan: Dosta zanimljiva regata, teška za jedriti. Ne toliko zbog jakog vjetra koliko zbog tramontane od 10-12 čvorova s genakerom, a skoro pa ravno u provu imaš val od metra, metra i pol, što je ostao od juga. Mislim da je to bilo najzahtjevnije. Imali smo par kišica i par refula iz drugih smjerova koje smo mi uspjeli dosta dobro iskoristiti. I onda na povratku s Jabuke prema Mulu trebalo je pravilno izabrati stranu. Mi smo išli kroz sredinu, niti previše lijevo niti previše desno... osjećali smo da ne treba ići na ekstreme. Uvjeti su bili takvi da se na par stotina metara udaljenosti između dvije jedrilice mogli stvoriti toliko različiti uvjeti da se tog drugog nakon sat vremena više nije moglo niti vidjeti. To se nama desilo. Desetak milja prije Mula smo bili još uvijek zajedno s Crazyjem (Class 40) i Go Racing (Club Swan 36), a kad smo mi stigli do Mula njih više nije bilo u blizini. Čak su ga okretali i više od sat vremena nakon nas. Inače, mislim da je je bila vrlo dobra odluka organizatora što su pomaknuli start regate na subotu ujutro. I tada je na startu bilo nekoliko sudara, ali po onim uvjetima start u noći bio bi masakr, a i u noći bi bilo mnogo štete. Što se nas tiče imali smo jednu štraorcadu i tada smo rasparali jedan genaker. Brzo smo se izvukli iz nje, ali genaker se omotao oko prednjeg štraja i rasparao. To nam se desilo kad je došao najjači reful tramontane od 23-24 čvora, 6-7 milja od Jabuke. Samo Žvan, Taia 2 & White Goose FOTO: SCREENSHOT RUTE TAIA 2 & WHITE GOOSE - SAMO ŽVAN Osvajanje Jabuke u realnom vremenu je ovoj ekipi samo šlag na kraju vrlo dobre jedriličarske sezone. Prije Jabuke osvojili su ORC Kup Slovenije i postali su i Prvaci Slovenije po ORC-u. Spomenuti Swan je bio s većinskom češkom posadom uz pojačanje dva "local knowledge guys". Šest stopa kraća jedrilica je kraću vodenu liniju uspješno nadoknađivala s foilom. Iako offshore uvjeti nisu ono za što je predviđen ovaj bolid najnovije generacije, obje posade su vrhunski odjedrile kompletnu rutu, a kao što vidimo, na kraju jedna čak završila i na postolju. S brončanim statusom regatu je završila kombinirana hrvatsko-češka posada na Farru 40, Toto Travel. Toto je ovog puta za vrijeme predstartne procedure bio negdje oko sredine startne linije. Tu mu se desila i jedna nezgodna situacija. Dok se odbrojavalo vrijeme uz njega je bilo jedno veliko More 55 i u trenutku kad je Toto imao namjeru krenuti More još uvijek nije bilo nagnuto, pa je Toto s jarbolom zapeo za bočne pripone Mora. Srećom, incident je prošao bez materijalne štete i obje jedrilice su odmah nastavile s jedrenjem. Nakon starta smo bili 5-6. brod i vozili lašku orcu do Sestrica nakon kojih smo svi uletjeli u oblak i kišu. I tu se desilo prvo razilaženje i biranje strane. tko će pogoditi, a tko ne. Mi smo tu dosta dobro prošli, pogodili smo stranu. Mi, VOR i Molo Longo smo otišli desno. Tada smo jedrili s Code 0 jer je pala bonaca, pa je bilo izvlačenje i spašavanje. U jednom trenutku nam je Bambi (Club Swan 36 - Go Racing) došao na pedesetak metara. Virao je i otišao lijevo, a onda smo mi ušli u vjetar i pobjegli svima, a on je ostao daleko iza. Tu se u stvari raščistila situacija, te smo mi i ovaj drugi Swan (Facing Future) produžili desno. U tim trenucima je VOR-u pukao genaker i onda smo praktički mi i Swan prvi stigli do Jabuke. Do nje smo stigli praktički u 50 metara, ali tada Swan upada u jednu problematičnu situaciju, a to je zamjena floka (Swanovi nemaju žlijeb na prednjem štraju u koji se uvlači flok, već se hvataju oko štraja, a to izistkuje mnogo više vremena od običnog podizanja i spuštanja pomoću žlijeba - op.a.) i ostaju ispod Jabuke da to naprave do kraja. Do Jabuke smo se mi sjurili s brzinama od 16-17 čvorova. Ispojavalo nas je ravno na Jabuku i to nam je bio najbolji potez, jer nas je toliko ispojalo da smo na jednim uzdama genakerom stigli do Jabuke, a oni su otišli previsoko pa se nisu mogli spuštati na Jabuku s genakerom već su se morali prebaciti na flok. Iza je još stigao i VOR koji nas je onda, normalno, uhvatio u orcu. Išli smo desno od Jabuke, a u tom trenutku kad nas je ulovio rasparalo mu se glavno jedro. Nakon toga smo do Mula praktički vozili match race sa Swanom. Pola regate smo bili jedni do drugih. Nakon što je pao mrak na Mulu nam je u mraku doletio još jedan brod za kojeg nismo znali tko je. To je bila Taia. Oni su Jabuku okrenuli desetak minuta iza nas, ali ovih 40 milja orce su nas sustigli. U par minuta smo svi troje okrenuli Mulo i onda su oni vozili s Code 0 po sredini, jednako kao i mi, a Swan je otišao desno pod Zlarin i stao je u bonaci. U tom trenutku smo mi bili ponovno drugi, ali Swan se vratio još jednom, a taj brod čim je malo laškiji kurs stvarno leti! I do kraja je bila konjska trka... Mario Hrvoj, Toto Travel 16-17 minuta nakon Tota u cilj stiže četveroplasirani, a to je u ovom slučaju prva jedrilica s kompletno hrvatskom posadom. Riječ je o regatnom krstašu jedriličarskog kluba Orsan. Ova izrazito regatna jedrilica uspješno je držala kontakt s vodećima i ponovila rezultat iz 2016. godine kad se Jabuka zbog vrlo jake bure jedrila na skraćenoj ruti, Vodice - Blitvenica - Mulo - Vodice. Te godine je povjedu odnio VOR70 Green Dragon, a na drugom mjestu je završila Ola (Class 40), dok je na trećem bio klasik oceanskog regatnog jedrenja IMOCA60 - Austria One. Te godine, četvrto mjesto, je bilo najbolji rezultat Dubrovnika na ovoj regati, a ove godine su Orsanovci dokazali da to nije bilo slučajno. Dobro smo startali i bili smo dobri na okretu Sestrica. U nastavku smo prošli lijevo od Mažirine iznad koje je u to vrijeme bio oblak koji je napravio kišnu zavjesu.Vidjeli smo da su jedrilice šoto nas usporile, a mi smo išli ravno u tu kišu. Ali u tim trenucima se pojavio raz tramuntane s desne strane i jedrilice s desne strane su već podigle genakere, pa smo se i mi prebacili na gornju stranu da uhvatimo taj vjetar. Ali to nije dugo trajalo, jer taj oblak, umjesto da ga je tramuntana potjerala prema istoku, on se stacionirao i gušio je vjetar koji je dolazio sa sjeverozapada. Tako da smo mi čas imali vjetra, čas smo ispadali iz njega, baš smo bili u graničnoj zoni. A vratit se dolje više nismo mogli. Jedrilice koje su bile ispod nas oprala je ta kiša, ali onda je probio vjetar i do njih pa su nam i oni pobjegli. Nas je u stvari granica tog vjetra stalno tjerala sve više prema vani. Onda smo u jednom trenutku okrenuli i tada nas je oprao još jedan pljusak. Taj prvi dio regate smo jedrili s Code 0 i tek nakon ovog pljuska dižemo genaker. Previše je bilo valova, inkrožanog mora, a premalo vjetra. U tim uvjetima nam genaker ne bi bio baš najbolje rješenje. Kad smo dignuli genaker vjetar je sve više jačao, ali i okretao prema sjeveru. U nekim trenucima je i puhao iz čistog sjevera. I što smo više prilazili Jabuci vjetar je bio sve jači, a jedrili smo brzinama od 15-16 čvorova. Tada smo izbrojali deset jedrilica ispred nas, ali nismo baš bili sigurni da je to točan broj jer zbog kiše nismo vidjeli ni tko je bio oko nas ni ispred nas. Nakon okreta Jabuke vjetar je sve više jačaopa smo se prebacili na dvojku, manju genovu. Zbog manjeg vala i jačeg vjetra smo jedrili više prema Svecu, a kad smo virali val koji je ostao od tramuntane nas je malo usporavao. Tu nas je jedna jedrilica prestigla, ali kako su i oni povremeno mijenjali stranu jedrenja tako je u nekim uvjetima njima manje odgovaralo, a nama više i obrnuto. I na kraju je pogriješio jer je otišao lijevo, a svježi vjetar je stalno dolazio više s levanta, tako da smo mi forsirali tu stranu i tu smo napravili najbolji posao. S tim izborom smo prestigli sedam jedrilica do Mula i njega obišli kao četvrti. Kad smo ga obišli vjetar je bio stvarno dobar i vozili smo 7-8 čvorova, malo laško i kasnije smo dignuli Code 0 i vozili preko 8. Ali negdje prije Komorice smo upali u bonacu. Nakon jedrenja od 7-8 čvorova odjednom je brzina pala na 1-2 čvora. Srećom to nije dugo trajalo, ponovno ubrzavamo, vjetar jača i skidamo Code 0 jer smo puno padali, te nastavljamo s genovom. Kako nije bilo najoštrije brzina nam se penjala i do 9 čvorova. Prava orca nam je bila tek kod Prvića. Što se tiče štete na brodu, jedino nam je pukao nosač senzora instrumenata za vjetar. Kako brod ima dosta ravno dno, tako je svaki udarac na valovima bio neugodan i stvarale su se vibracije na jarbolu koje su slomile taj dio opreme. Ali dobra stvar je što su windex i anemometar samo kliznuli niz glavno jedro na palubu pa smo ih uspjeli uhvatiti. Još smo imali i problem s košuljicom konopa mure, koja je prsnula dok smo jedrili prema Jabuci. Tada je mura proletjela kroz štoper, ali srećom genaker nije odletio jer je na kraju mure bio čvor koji ju je zaustavio. Isti problem je bio i s gindacom genakera, ali ovaj put gore na vrhu, tako da obavezno moramo sanirati ta dva konopa. A sad, da li je moglo biti bolje ne znam... sreća je na ovakvim regatama vrlo važan element, vidiš da je negdje kiša i da jedrilice stoje, onda nemaš što, već ići tamo gdje jedrilice idu i gdje vidiš da vjetra ima i da su brzine jedrilica veće. Nema smisla ostati negdje na pola, već hvataš priključak tamo gdje vidiš da je bolje. Nismo metereolozi, a i oni griješe :) Tonči Kordić, Dubrovnik Još jedna hrvatska ekipa je jedrila brzo, a jedno vrijeme i bila u samom vrhu regate. Riječ je o momcima i djevojkama s Crazyja, open jurilice koja se nedavno vratila s regate na Malti, a ovo proljeće je u doublehanded kombinaciji pobijedila Cinquecento, 500NM bez stajanja od Caorle na sjeveru Jadrana, oko Tremitija i natrag. Posada koja se ove godine okupila na Crazyju je bila impresivna i u sličnim kombinacijama smo je viđali na prethodnim Jabukama, a da ovu vrstu jedrilica i akvatorij poznaju vrlo dobro pokazali su i ovaj put. Njihov put do 8. mjesta ispričao je alfa i omega jedrilice, Fabijan Roić: Jabuka je bila dobra s obzirom na uvjete na moru. Ostalo je puno vala, mislim stvarno je bio ogroman. Mi smo vrhunski startali, izletjeli smo prvi zajedno s Taiom, tamo uz Prvić. Međutim, imali smo problem na startu... kolega, kojeg neću imenovati :), je napunio krivi balastni tank. Napunio je tank u zavjetrinskoj strani... i mi vozimo vozimo, trimamo, mučimo se, ali vidimo da nešto nije dobro... Slučajno jedan ode unutra i vidi da je šoto tank pun, a ispraznit se ne može dok se ne vira. I onda smo morali prisilno virati da to ispravimo, malo smo tu izgubili i nastavili dalje. Kod Žirja svi su se nagurali tamo pod tramuntanu, a mi smo ostali negdje u sredini. Dignuli smo veliki genaker i počeli juriti prema dolje, čak smo bili i vodeći brod jedno vrijeme. Bili smo u super poziciji za nastavak, dealan kurs prema Jabuci, vjetar je sve više pojačao... baš naši uvjeti. Jedrili smo s oko 15-16 čvorova, sve je bilo super i na oko pola milje do Jabuke, trebali smo pojalabandati genakerom i planiramo ga tek kod nje skinuti i dignuti flok i prvi ćemo sigurno obići Jabuku, jer su Toto i Swan već počeli spuštati genakere i prelaziti na flokove, a VOR-a smo već ranije prošli. Međutim, mi napravimo pojalabandu, a bilo je već 26-27 čvorova, kad "bam" genaker se razleti. Problem je bio što je ovaj genaker bio za 15-16 čvorova, a ovdje je diglo za bar 10 čvorova više. Sve je otišlo u more i sad ga treba skupiti, dižemo flok i vozimo prema Jabuci. Nju obilazimo sad kao treći, krećemo u orcu i kad smo malo dokacavali gindac floka ponovno "bam", ovaj put puca gindac floka. Brzo to rješavamo prebacivanjem na gindac od 7/8. Ponovno je flok gore i nastavljamo borbu dalje. Jedrimo, brzina je dobra, napredujemo, ali tada radimo grešku što smo se uhvatitli match racea s Bambijem umjesto da gledamo prognozu... nismo išli na levant, nego smo išli na pokrivanje. Oko 5 milja od Mula oni nas prolaze jer su imali puno bolji kut, a svi ostali stižu s levantom. Da smo pazili na to i prebacili se u levanat na vrijeme sigurno bi bili prvi na Mulu. Nakon što smo ga obišli dignuli smo Code 0 i počeli smo nadoknađivati, jer je skupina ispred nas jedrila s genakerima i flokovima. Tu smo prošli Munjeka i još jedno More 55 i još jedan brod. Tu je vjetar bio dosta stabilan i na granici izeđu Code 0 i floka, a mi smo se dosta dobro držali na Codu. Stalno smo trimali i radili i nismo upali ni u jednu bonacu za razliku od nekih ispred nas. Valjda je nama došao neki svježi vjetar. Puhalo nam je od 8 do 13 čvorova, a na momente smo vozili čak i 10-12 čvorova. Da je ta dionica potrajala malo duže vjerujem da bi i Swana uhvatili koji je s nekom malom prednošću ušao ispred nas u cilj. I moram reći da mi stvarno nije jasno zašto su nas poslali na Mulo, mislim da bi bilo puno zanimljivije i natjecateljski, a i nježnije za brodove i opremu da smo išli na Blitvenicu. Ovako smo mogli birati ili lijevo ili desno, a tamo bi svi bili na istom pravcu i mislim da bi prvih desetak brodova zajedno stiglo u Vodice u vrlo kratkom vremenu. Više bi morali raditi na brzini broda, a ne ovisiti o pogađanju strane. Fabijan Roić, Crazy I za kraj nam je ostao kormilar Go Racinga, jednog od dva Club Swana 36, svjetskog noviteta i definitivno najzanimljivijeg modela na ovogodišnjoj Jabuci, a ujedno i voditelj projekta koji bi ACI trebao na velika vrata vratiti na svjetsku scenu, Ivan Kljaković Gašpić. Već smo spomenuli da je drugi Swan bio s većinski češkom posadom i dva hrvatska jedriličara, dok je na ovom Swanu situacija bila obrnuta. Uz Ivana i posadu jedrio je jedan gost iz Italije. Na regati je trebao biti i dopredsjednik Nautora, tvrtke koja proizvodi Swanove, ali na kraju je jedrio samo njihov direktor zadužen za monotip regate, inače višestruki svjetski prvak u nekoliko različitih klasa krstaša. Naravno, to je Federico Michetti, a kad bi se krenulo s nabrajenjem njegovih titula sigurno bi ih se nekoliko zaboravilo. Ove dvije jedrilice su stigle s Palma de Mallorce, ali kako to već biva s velikim transferima, dio opreme je negdje zapeo i stigao je u posljednji tren. Zbog toga su se jedrilice pripremale do petka i nisu napravljeni treninzi, već je izlazak na start regate bio i trening i regata. Već su ostali natjecatelji spomenuli da su oba Swana stalno bila u vrhu i da su pokazivala neke nedostižne performanse u određenim uvjetima, a nešto više iz prve ruke saznat ćemo od Ivana Kljakovića Gašpića koji je s Go Racingom dojedrio do 7. mjesta u generalnom plasmanu. Došli smo dosta u knap s vremenom u pripremi brodova. Kako su brdovi dolazili s regate na Palma de Mallorce i s testiranj za nagradu Boat of the Year, sve je stiglo u zadnji čas. Jedan dio opreme je stigao baš u zadnjem trenutku, tako da sam bio stvarno dosta umoran i praktički neispavan sam startao regatu. Sam start je bio totalno van kontrole. Nismo startali gdje smo htjeli, pa smo se kasnije morali izvlačiti. Na početku smo jedrili stvarno dobro i brzo. Nakon starta nije bila čista orca, možda 6-7° laškanija i brod je išao fenomenalno u odnosu na ostale. I kad smo izašli van na jugo, poslije pliči Sestrica, bili smo u blizini VOR-a i Molo Longo. Tako da smo i bili na istoj strani (desno) i zajedno s cijelim tim dijelom flote smo dočekali tranziciju vjetra. Ta tranzicija je bila relativno brza i odmah smo nastavili jedriti ravno prema Jabuci na desnim uzdama. I onda malo nakon Žirja nas je uhvatio jedan oblak i zalila nas je ogromna kiša. Sigurno smo bar 45 minuta plutali u mjestu a sve ostali koji su bili i s lijeve i s desne strane su nas zaobišli i nastavili jedriti. Onda je krenula bura i krenuli smo jedriti s genakerom. Na kiši nam se smočio mobitel preko kojeg smo trebali raditi routing, tako da smo već od tog mjesta bili osuđeni na jedrenje bez prognoze i na čisti osjećaj. U cijeloj toj krmi do Jabuke par puta smo ponovno upali u bonacu a najgore je bilo u rupi od nekih dvadesetak minuta kad smo imali jedna 4 čvora vjetra. Tako da nam je cijela krma bila bez nekog orijentira... stihijska... Onda je pred Jabukom pomelo i tu smo imali super brzinu broda, međutim, odlučili smo se mijenjati flok s jedinice na trojku. Tako da smo tu dosta izgubili, jer smo morali usporiti da posada na provi broda može to fizički napraviti. Tu smo izgubili još dodatnih dvadesetak minuta, iako smo i tada jedrili s 9-10 čvorova brzine. Kad smo to promijenili ponovno smo se zaletjeli s 18-20 čvorova. Meni osobno je to bio heighlight regate... na 25 čvorova bure i kontra val jedrili smo brže od 21 čvora! Stvarno je bila fantazija... čudo... tih 5-6 minuta jurnjave sigurno ću zapamtiti za cijeli život. Nakon toga je sve prošlo OK. Mislim da smo okrenuli Jabuku kao 5. ili 6. brod i orcu smo krenuli voziti, možda ne baš najbolje, ali par driceva smo lijepo odigrali i onda napravili kardinalnu pogrešku regate što smo u jednom kratkom dricu s desne strane odlučili virati i krenulo nas je vrtiti u skroz nepovoljnom smjeru. Kako nismo imali prognozu tek kasnije smo shvatili što smo napravili. Vjetar je otišao na levanat, mi smo ostali ispod lay linea, praktički 6-7 milja smo mi odjedrili u kontra dricu i to nas je koštalo sigurno sat vremena u konačnici. Do tada smo imali priliku spojiti se s vodećima, ali tu smo ostali van igre i izgubili sve što smo napravili do tada. Stvarno mi je žao što nismo iskoristili ovu priliku READ MORE

GEWINNER DES JUBILÄUMS-WETTBEWERBS Die Gewinner des Wettbewerbs anlässlich des 30 jährigen Jubiläums von North Sails Schweiz sind bekannt. Wir gratulieren! In der Box waren genau 133 Teile. 3 Personen haben auf 132 Teile getippt, eine kleine Losfee hat die Gewinner an unserem Jubiläumsapero gezogen: Samuel Graf aus Rüschlikon hat den Hauptpreis, einen Gutschein über CHF 1'000, gewonnen Simon Lussy aus Oberdorf erhält einen Gutschein über CHF 500 Peter Winteler aus Lichtensteig darf sich über einen CHF 300 Gutschein freuen Das Team von North Sails Schweiz gratuliert herzlich! READ MORE

SVERIGES KANSKE MEST ERFARNE SEGELMAKARE Vi på North Sails har en jubilar att fira. I år är det nämligen 50 år sedan Peter "Peppe" Lundqvist fick sitt allra första jobb som segelmakare. Peppe skulle komma att få en spännande och händelserik karriär som seglare och segelmakare. Och den är inte över än. Hösten 1969 var Peppe Lundqvist en knappt 18-årig yngling med ett brinnande intresse för segling. Nu hade han fått upp ögonen för segelmakeribranschen. Det verkade vara ett kul yrke och att få betalt för att hålla på med segling lät ju fantastiskt. Det sena 60-talet var en brytningstid. Plasten hade fått sitt definitiva genombrott i mitten av 60-talet, och det bokstavligt talat sprutades fram nya segelbåtar. Utvecklingen påverkade även vår bransch. Många av de etablerade segelmakarna började närma sig pensionsåldern och företagen de ledde var illa rustade för att möta de nya tider som väntade; bara några år senare skulle de flesta av de gamla segelmakerierna vara borta eller reducerade till bleka skuggor av sina forna jag. Istället trädde en helt ny generation segelmakare fram på scenen. Först ut var Gransegel, som hade startats i mitten av 60-talet av Arved von Gruenewaldt, och det var han som hösten 1969 tog Peppe under sina vingar. Ett hektiskt 70-tal Arved von Gruenewaldt, även kallad ”Greven”, var en kappseglare av rang, med internationella mästerskapsmedaljer i både Finnjolle och Soling. Därtill en man med mycket idéer, stor drivkraft och en vilja att skapa någonting nytt i en traditionell bransch. Gransegel skulle under 1970-talet utvecklas till ett av de större segelmakerierna i Sverige, men när Peppe klev in över tröskeln var företaget ännu i sin linda. Bortsett från grundarna och en viss Stefan Winberg, som jobbade extra på loftet vid sidan av studierna på KTH, blev Peppe Gransegels allra första fastanställda medarbetare. Han skulle bli kvar på Gransegel i nästan 15 år, och fick under den tiden vara med om en ganska remarkabel resa. Båtboomen rullade på i allt snabbare takt. Hela marinbranschen präglades av nybyggaranda och utvecklades, på gott och ont, till något slags Klondyke. Segling blev en bred folksport och Gransegel växte i snabb takt. Tempot var högt för det mesta. "Vi kunde göra femtio IF-genuer på en och samma gång", minns Peppe. Peppe hann ändå med att kappsegla mycket under den här perioden. Han hade bakgrund i jolle, och under 70-talet gav han sig i kast med Tornado, 505 och Laser. 1979 var han med på Laser-VM. Det gick i Perth och blev ett minne för livet. 1979 lanserades också Albin Express, och Peppe var snabb att haka på. Det var han inte ensam om. På mindre än tre år byggdes över tusen båtar – och många köptes av inbitna kappseglare. Mästerskapen samlade ofta över åttio båtar och på Lidingö Runt kunde det vara hundra Expresser på startlinjen. Det var ett riktigt getingbo, med OS-seglare, världsmästare och segelmakare i var och varannan båt. Peppe vann aldrig SM i Express. Men han fick med sig både ett SM-silver och ett SM-brons. Idag kan han stoltsera med ett tiotal SM-guld i flera andra klasser, och han är stolt över vartenda ett, men det är ändå SM-medaljerna i Express som han håller allra högst. Konkurrensen i klassen var stenhård och en SM-medalj var något som imponerade på vilken seglare som helst. Peppe 1996. Mycket har hänt under årens lopp, inte minst på materialsidan. Men en hel del är sig också likt: Dacron är fortfarande ett gångbart alternativ och symaskinen på bilden används faktiskt än idag. Nya vägval, nya möjligheter Peppe trivdes bra på Gransegel men började känna att han ville prova sina egna vingar. 1983 gjorde han slag i saken, flyttade med familjen till Nyköping och öppnade ett eget loft. Det döptes till Blue Peter och logotypen hämtades från signalflaggan med samma namn. Starten underlättades förstås av att Peppe vid det här laget hade jobbat femton år i branschen och var väletablerad som både segelmakare och kappseglare. Blue Peter blev snart känt för att göra snabba segel till bland annat Express och IF, och när Peppe började intressera sig för klassiska båttyper gjorde han sig ett namn även i klasser som M30, A22, Rival 22 och Smaragd. Att driva eget var kul och utmanande men också lite ensamt, och efter tio år under egen flagg i Nyköping lystrade han till lockropen från huvudstaden. 1993 kontaktades han av Stefan Winberg, som efter en lång sejour på Gransegel hade startat eget segelmakeri och nu ville ha över honom dit. Peppe nappade, började jobba på Stefans loft på Lidingö – och han har blivit kvar i samma lokaler ända sedan dess. Mycket har dock förändrats under de mer än tjugofem år som Peppe varit på loftet på Lidingö. Det började ganska omgående med att Stefan Winberg Segelmakeri anslöt sig till danska Diamond Sails. Och bara något år senare, 1995, gick Diamond ihop med North Sails. Rent konkret innebar detta att namnet Diamond försvann, men att de danska ägarna tog över ledningen av North Sails i Europa. Peppes dagliga rutiner ändrades inte särskilt mycket under de här turerna. Han fortsatte att åka till loftet på Lidingö varje morgon och jobbade på ungefär samma sätt som tidigare. Men nu jobbade han på North Sails, och det skulle snart visa sig att det hade sina fördelar. Då som nu hade North Sails en dominerande ställning inom Americas Cup och Volvo Ocean Race (eller Whitbread som det ju hette fram till 1998), och det nya North-loftet på Lidingö skulle snart få sin beskärda del av de här mumsbitarna. När Peppe blickar tillbaka på den här tiden kan han konstatera att han gjorde segel till ett Whitbread-projekt, två Volvo Ocean Race-projekt och ett Americas Cup-projekt. Det är mer än vad de flesta segelmakare ens kan drömma om. Seglen designades och tillverkades på Lidingö och tempot under de här åren var stundtals oerhört högt. När det var som mest intensivt jobbade man i treskift. Maskinerna gick bokstavligt talat dygnet runt. Fokus på service och reparationer Idag tillverkar vi inte längre några segel i Sverige. Inte i så många andra länder heller. De flesta North-segel görs istället i våra två stora anläggningar i USA och Sri Lanka. Lite trist är det allt, tycker Peppe. Det var kul att få se ett nytt segel växa fram på golvet framför sig. Men det går inte till så längre. Moderna prestandasegel är så tekniskt avancerade att de måste tillverkas med hjälp av industrirobotar och lamineringsmaskiner i speciella fabriksliknande anläggningar. Det är inget som går att göra lokalt i liten skala ens om man skulle vilja. Numera ägnar sig därför Peppe mest åt service, reparationer och modifieringar. Tillsammans med Oscar Wetterling och Tomas Mark tar han hand om alla segel som kommer in till Lidingöloftet. Tillsammans har de i runda slängar 80 års erfarenhet, och de har stött på det mesta ifråga om skador och slitage. Med övriga på loftet på Lidingö är det nog över 200 år av erfarenhet. Om Peppe med sina 50 år i branschen ska ge ett enda råd till Sveriges seglare, så är det att för guds skull se till att skydda seglen från solen. Man seglar sällan sönder ett segel, menar han. Det är istället UV-strålningen som gör störst skada: "Att slarva med UV-skyddet är ett snabbt sätt att bränna pengar." Och i framtiden? Peppe är 68 år och efter 50 år i branschen är det väl helt i sin ordning att trappa ner lite. Men än är han kvar här på Lidingö, och vi gör allt för att han ska stanna kvar så länge som möjligt. Med hans erfarenhet och yrkeskunskap blir allt som lämnar hans händer riktigt bra. Eller "stabilt" som han själv säger. Och segla, det tänker han göra länge till. Han har kvar sin gamla M30, som han skaffade sig för många år sedan, och på senare år har han tagit upp Laser-seglandet igen. Han brukar köra en kväll i veckan. Det är en enkel och kul seglingsform, och ett bra sätt att hålla kroppen i trim. Han kappseglar en hel del - planerna för 2020 omfattar bland annat SM i M30 och Neptunkryssare - så det är inte inte omöjligt att du stöter på honom under någon regatta. Ambitionsnivån är kanske inte riktigt lika hög som för ett par decennier sedan, och antalet träningstimmar per år är avsevärt lägre. Men möter du honom på banan lär du märka att han inte är lätt att tas med. Segling är ju en erfarenhetssport, och om det är något Peppe har så är det erfarenhet. Både som seglare och som segelmakare. READ MORE

CUSTOMER SPOTLIGHT: BRIAN RUTTER One Beneteau Owners Dream Come True When retirement came for Brian Rutter all he wanted to do was sail, all year long. This meant summers in Toronto and winters in the Caribbean - a dream come true for many sailors. When it came close to time when he was looking at retiring, Brian decided to pull the trigger and see his life long dream of wintering in the Caribbean come true. Not a huge winter sports guy, this made sense for the next chapter of his life. He shares his journey to year round sailing, owning a Beneteau 36.7 plus a Beneteau 44.7, and helping grow the local sailing scene on the lake. How did you go about picking a boat and figuring out where to keep it? What's involved in that? I've always been used to sailing a relatively good performing boat, so I didn't want to buy the typical clunker. I wanted to do the trip south, so I bought the boat from RCR in Buffalo. We bought it in the winter, so sort of February, four years ago now. So then started to get familiar with the boat and then left in September. We sailed it from Buffalo down to Norfolk, Virginia through the Oswego canal. Then the coast down to Norfolk. We left it there for about two weeks until the end of hurricane season. On November 1st, we went straight from Norfolk to the BVIs, which was a 1,500 mile passage. It was a 'get to know yourself' voyage; it was a beast the whole way in about 25-knots of breeze. Tell us about how you pick where you'll go every winter. We spent the first winter down there in the BVIs and then hauled out there. We launched it the following January and went to Antigua. Following that, we spent our time in Grenada. What's been your favorite Caribbean event so far? You know, they all are quite different. The BVIs is the easiest in that there's lots of places to go. Antigua is really neat and has more superyachts racing. We've done basically the whole chain of events now because we've been to most of the islands. The boat's in Puerto Rico right now as we sailed it North from Grenada. We'd like to do the Bahamas at some point. We'll likely tackle that in another year or so, but we're going to do the St. Thomas and the BVI's this year. It's always blowing down there in the trades. 15 knots is a normal day! © Parker Media Management What's different about living aboard your race boat in the Caribbean? It's a little bit unsettling at first because it blows 24-hours a day. So the boat is dancing around on the anchor constantly. You hear the wind humming through the rigging all the time. Tell us about your involvement as fleet captain at Mimico Cruising Club & how you maintain your large start line for weeknight racing. It's a huge time commitment that while I was working, it wasn't possible so when I stopped working, it was sort of time to pay back. When you do have the time that you can put into it, it's rewarding to give it back. , I wouldn't want to say by accident or anything, but it just kept growing and growing in the Spinnaker fleet with a relatively narrow performance range. So most of the boats are not that far apart from each other. It just sort of snowballed is that we had a fair number of people who came from other clubs to see what kind of a start line we have. They quit their club and join ours. I think this year we had 18 teams registered in the Spinnaker division. I think the least we ever had was maybe 14. What would be your best advice for people who are thinking about getting into racing and for other clubs that are trying to figure out how to grow their racing? Just do whatever you can to make it fun. Larger starts make it fun with more boats on the line. I think it's better than dividing up the fleet into a whole bunch of divisions , where some divisions will only start with five boats. Even if they're separate divisions for scoring, start them together. We try to make it a lot of fun coming back to the club afterwards to share a beer and wait for results, which brings everyone together too. How do you attribute or do you even attribute your inventory to part of your success on the water? I guess I've been a big fan of the North product. I think you could see from my records from a long time ago and just they seem to fit what I want. There's no question the sails have been getting better and better. Not only from a shape performance standpoint but with the new 3Di product, things last much longer. I guess for the 36.7 this will be my third mainsail from North. The first 3DL sort of had a couple of seasons on it. I think that was about five or six years and just way superior to the first one. The main that I have right now, there's nothing wrong with the shape or anything, even thought its 3DL. The strings are fine, it's just the mylar is disappearing. The shape holding ability with all of North's products is terrific. Brian has a new 3Di RAW mainsail for the upcoming 2020 season. READ MORE

AN EVENING WITH NORTH SAILS EXPERT HUGH BEATON Join Us On November 27th at Mimico Cruising Club Learn all about sail trim techniques, the science of sailmaking and more! Local North Sails expert Hugh Beaton will delve into North 3Di technology and the latest trends at Mimico Cruising Club on November 27th at 7pm. READ MORE

Surf Prvenstvo Hrvatske za 2019. Na Jadriji se odjedrilo surfersko Prvenstvo Hrvatske od 2. do 3. studenog, a jedrio se slalom, foil i free style wave. Regata je organizirana u suradnji s klubom iz Podstrane, jer u terminu koji su oni imali rezerviran u službenom kalendaru, uvjeti nisu bili zadovoljavajući. Inače je praksa surferskih regata da za važnije regate imaju klizne termine, odnosno kad se vidi da je prognoza povoljna u kratkom roku se sve organizira i akcija kreće. Ovaj vikend su uvjeti bili izvrsni za svaku klasu, a kako je u subotu bilo izrazito manje vjetra nego što ga je vremenska prognoza najavila za nedjelju, foileri su svoj dio regate odradili prvi. Tu subotu je puhalo desetak čvorova, a od šest prijavljenih sudionika jedrilo je njih pet. Ukupno su odjedrili 5 plovova u kojima je dominirao Luka Mratović (JK Labud) s idealnim učinkom. S druge strane zanimljiviji dio regate, bar bodovno gledajući, bila je borba za drugo mjesto između slovenskog jedriličara Stojana Vidakoviča (JK Sidro, Maribor) i hrvatskog predstavnika Ante Berlengija (JK Podstrana). Na početku, nakon dva plova, izgledalo je da srebro odlazi u Antine ruke, ali Stojan do kraja osvaja tri druga mjesta, a Ante u posljednjem plovu knjiži DNF. I s obzirom da na surf regatama dva odbacivanja idu nakon pet odjedrenih plovova finalna matematika je vrlo jednostavna. Nedjeljno jugo s prosjekom jačim od 20 čvorova je bilo savršeno za slalom i free style wave. Na početku je najviše posla imao dio regatnog odbora koji je bio zadužen za postavljanje regatnog polja jer je vjetar išao desno i morali su nekoliko puta presidravati bove. Srećom, more ispred Jadrijske plaže je relativno plitko i presidravanje dosta brzo ide. Takva konfiguracija morskog dna je također vrlo dobar preduvjet za održavanje free style wavea. Kako je pozicija dosta otvorena na jugo i dubina mora je dosta mala stotinjak metara od plaže, na pojedinim mjestima se stvara izvrstan val za atraktivne free style figure. Na dijelu plažu rezerviranom za free style wave jedrilo je 15-20 jedriličara, ali službeno, natjecateljski njih osmero. Prvak Hrvatske je postao Mladen Belamarić Grozni, a u ukupnom, overall poretku pobijedilo je dvoje juniora iz Slovenije. Inače su to klinci, brat i sestra, od 12 i 14 godina. Oni su bili bolji od svih ostalih za 6 klasa! U subotu, koja je bila u skladu s prognozom, puhao je lagani vjetar, pa su se surferi međusobno dogovorili da se odjedri samo foil. A u nedjelju je na kraju bilo prilično jako po pitanju vjetra i od svih 15 prijavljenih u grupi A na kraju se pojavilo samo njih 8 koji su jedrili slalom. Jednostavno, ljudima je bilo previše vjetra. Puhalo je preko 30 čvorova! E sad, nije stvar u tom da oni ne bi mogli to odvoziti, već je stvar u tome da oni nose sa sobom race opremu u kojima su jedra koja su za slalom su bila u graničnoj zoni za uvjete koji su taj dan vladali na Jadriji. Tako da su svi imali velikih problema za odjedriti polje u kojem su imali četiri bove oko kojih su se morali okretati. Prva tri slaloma je po pet surfera stizalo u cilj, a kasnije poslijepodne, kad je vjetar malo pao onda je do cilja stizalo i po njih 7-8. Wind surf je sam po sebi prilično skup, a foil je još skuplji, tako da ne može baš svatko sebi priuštiti da ima tri seta slalom opreme i foil i sve ostalo. Generalno gledajući na kraju smo prezadovoljni vremenom koje je bilo taj vikend i još je bolje što smo napravili praktički dvije odvojene regate, jer foil možemo smatrati jednom totalno drugačijom disciplinom. Petar Stošić, KJD Jadrija U slalomu je flota bila podijeljena u dvije skupine. Divizija A je rezervirana za fizički najspremnije, a takvima se ovog puta smatralo njih 14, dok su juniori, masteri i djevojke u diviziji B. Prejak vjetar bio je razlogom zašto je na kraju samo 8 natjecatelja podijelilo bodove u skupini A, od čega su dvojica uspješno kontrolirala svoje kvadrate tek u posljednja dva plova. Inače je odjedreno pet jedrenja od kojih su također dva najlošija odbacivana. Subotnji uspjeh je ponovio Luka Mratović i s identičnim rezultatom ponio doma još jednu titulu Prvaka Hrvatske. Na drugom i trećem mjestu su završili Vladan Desnica iz KJD Zagreb, dok je Jadrijaš Tonko Ivić ovjenčan broncom. Divizija B je morala pokazati puno koncentriranije jedrenje, jer su na kraju imali samo tri odjedrena plova i svaki bod je bio vrlo vrijedan jer je bilo samo jedno odbacivanje. Samo Ian Anić je odjedrio sva tri jedrenja i nakon što je odbacio drugo mjesto u trećem plovu odnosi doma titulu najboljeg sa samo dva negativna boda. Na drugom mjestu, a ujedno i kao najbolja u ženskoj konkurenciji, završava Lara Bulić. Zajednička večera u subotu navečer je iskorištena za održavanje sastanka klase na kojem je jedna od tema bila i promocija jedrenja na dasci, odnosno privlačenje mladih u ovaj vrlo atraktivan vid jedrenja. Među svim prijedlozima možda se najviše ističe prijedlog da se u program nastoji što više uvrštavati i BIC, odnosno surfovi za najmlađe, poput onih koji su se mogli vidjeti na ovogodišnjem Prvenstvu Hrvatske za neolimpijske klase koje je odjedreno u Kaštelima. A da surf mogu jedriti i oni malo stariji još jednom je dokazao g.Ivica Podrug koji je jedan od doajena ovog sporta u Hrvatskoj! Fotogaleriju drugog dana PH na Jadriji možete pronaći na ovom linku. READ MORE

UNE BREST ATLANTIQUES DE HAUT VOL ET 100 % NORTH SAILS 📸 Alexis Courcoux / Brest Atlantiques Ils sont 4 Ultims engagés dans la première édition de la Brest Atlantiques dont le départ a été donné ce matin à 11 heures à Brest devant la Chaussée de Sein. Ils sont aussi 4 trimarans à naviguer sous voiles North (jeu complet 3Di) et à s’affronter à très grande échelle dans ce format inédit, une boucle atlantique de 14 000 milles, soit un demi-tour du monde. Actual Leader, le maxi Edmond de Rothschild, MACIF et Sodebo Ultim 3 se sont élancés à plus de 30 nœuds de vitesse dans des conditions déjà bien musclées, mer formée de 4,50 mètres et vent de nord-nord-ouest d’une trentaine de nœuds. À bord de chaque Ultim se trouve un binôme de skippers, accompagné d’un mediaman, qui tentera de franchir le premier la ligne d’arrivée d’un parcours triangulaire sans escale allant du sud au nord de l’Atlantique en passant par Rio de Janeiro et Cape Town. L’enjeu est de taille pour ces multicoques géants dont les manœuvres et les réglages des voiles comme des appendices nécessitent concentration et précision ainsi qu'un engagement physique extrême. La prudence est de rigueur. Tous savent que cette première confrontation de vol au large ne sera pas facile. Le parcours sera tactique et les conditions intenses pour ces compétiteurs talentueux et acharnés : François Gabart/Gwénolé Gahinet (MACIF), Yves Le Blevec/Alex Pella (Actual Leader), Franck Cammas/Charles Caudrelier (Edmond de Rothschild) et Thomas Coville/Jean-Luc Nélias (Sodebo Ultim 3). À ce premier rendez-vous entre Ultims, il manque à l'appel deux autres principaux acteurs : Banque Populaire dont le nouveau bateau en construction devrait être mis à l'eau début 2021, et IDEC, mené par Francis Joyon, qui s’attaque à un record en solitaire de Port Louis dans le Morbihan à Port Louis sur l’île Maurice : « La Mauricienne ». Le retour à Brest pour les concurrents de la Brest Atlantiques est prévu début décembre. 📸 Alexis Courcoux / Brest Atlantiques 📸 Alexis Courcoux / Brest Atlantiques 📸 Alexis Courcoux / Brest Atlantiques 📸 Alexis Courcoux / Brest Atlantiques READ MORE

VIANA DO CASTELO - VIGO Between Viana do Castelo and Vigo, with a fleet of over 200 Optimists, the North Sails sailors performed a brilliant rentrée. CONGRATULATIONS! Augusto Castelo-Branco (North Sails R-2) Photo Credits: Luís Fráguas Augusto Castelo-Branco, Semana do Atlântico 2019 WINNER, sailing with R-2. Francisco Uva (North Sails R-2) Photo Credits: Luís Fráguas Francisco Uva, Troféu Cidade de Viana do Castelo WINNER, sailing with R-2. Constança P. Melo (North Sails R-2) Photo Credits: Luís Fráguas Constança Pinheiro de Melo, Troféu Cidade de Viana do Castelo 2nd Place at INFANTIS fleet, sailing with R-2. Contact us to get more info for Optimist sails and have a look at Class Victory here ! Dont´forget to use our Speed Guide Sail Fast and Go Beyond! READ MORE

FROM FLOUR SACKS TO NORTH SAILS Dave Courtney's Journey To Sailing There are few men in this world who are as genuine and as hard working as Dave Courtney. From humble beginnings, Dave has never forgotten where he comes from or meaning of hard work or the importance of giving back. Growing up on Woody Island, Newfoundland, Dave was the son of a lumberjack and homemaker who believed in using everything – nothing went to waste. His mom sewed his first set of sails out of flour sacks and the rudder was a piece of wood from the forest. Dave began sailing at the young age of 4 with his earliest memory being the wooden boats hand-made by his father out of pine from the lumber yard. They were "probably 30, 35 inch models and they were generally schooner models. " Dave shares. His father hand carved each boat – nothing fancy – just enough to have some room to sit, put in a mast or a rudder. He recalls, "He would get a piece of pine and he'd carve it out, then he'd carve out the center of it and everything. He made it as light as possible, and then he'd put on deck on it, and he'd make some masts and everything." From there, they'd sail it across the pond and in the open bay. "The other kids in my generation that lived in cities, were playing with little dinky toys and building roads and cars and trucks. We didn't have any of that, so what we would play with was just a piece of wood chopped out in shape of a boat." His first boat was a punt, as they are called in Newfoundland, which he bought for $10 and was similar to a rowboat. "It was built out of just timbers, timbers and plank. Almost everybody in Newfoundland had at least two or three." He spent that entire winter in his parent's basement cleaning it up, smoothing it down and painting it. In his younger years, no one really taught tactics or strategies or general basics of sailing to Dave and his friends.; "Nobody showed us how to not tip it over or not rip the sail and the mast, and everything straight out of it, so we used to put the sail up and kind of drift downwind." Many people assumed they were just kids on the beach having fun, it wasn't like today when it comes to teaching kids sailing. He recalls, "I had an outboard motor, I had a boat, I had sails. So I would motor upwind, and sail downwind....I didn't know I could sail upwind." © Parker Media Management After moving to Toronto in 1979, Dave still had a desire to be on the water and explore. Not one to sit around or stay still for long, Dave has always been one to seek adventure and grow his skills. He was driving down Steeles Ave. one morning and saw people windsurfing, thinking to himself he can’t afford a sailboat, but he can afford that Dave stopped by on his way to work the next morning. He took lessons, which were around $5 at the time and took to it like it was second nature; he was a natural. That entire summer he spent going up to Wasaga beach and windsurfing. From there, every chance Dave could get on the water he did. Renting boats and windsurfers at cottages up North to exploring the local sailing scene in the city, he was always seeking a way to be on the water. Fast forward a couple years, Dave and his wife Kristin got married and his mindset shifted to owning some form of a boat, "I was willing to buy a 16-foot anything, just to get out on the water." They met neighbours Herb and Beth who were members of Mississauga Sailing Club and took them out sailing. From there, they kept sailing with Herb and Beth who moved up to a 26ft C&C and after Kristin gave birth to their youngest, they decided they could make a family thing out of sailing. Enter the C&C 27, Dave's first real keelboat. After about three or four years, they moved up to the Elite sailboat, Better Still, which is how Dave got into solo sailing. "The kids would want to go over to Port Dalhousie, and they'd want to go over Saturday morning and I wanted to go over Friday night, so I would stay over on Friday night by myself." His first solo race was out of Lakeshore Yacht Club years ago with Better Still. It was 22 miles to the middle of the lake and back, requiring him to use navigation skills, of which he'd never taken any formal lessons for. Dave shares "We didn't have any electronics, there was no chart plotters or any of that stuff, so I had to learn how to read... All the chart stuff, I kind of figured that out by myself." His first Lake Ontario 300 and Susan Hood Trophy Race wasn't until 2004 with his Wednesday night crew; " My Wednesday night crew started to get pretty good and we were starting to win some races, and we were flying the spinnaker and we were getting good at that." They learned how to rig a spinnaker at the dock by fellow LSYC member Sharon Nielsen. The crew honed their skills and put them to the test on their first Lake Ontario 300, where they flew the spinnaker all night because they didn't know any better to take it down. the dumb luck paid off for their first race and they finished top of the pack behind veteran racers. Fast forward to 2008 and Dave discovered the Halifax to Saint-Pierre race and applied to enter. He spent the better part of 2009 better it ready to pass safety regulations and then took the boat out there to race. Once there, he found a new love affair: the Archambault 40. © Parker Media Management It needed some TLC however Dave being Dave was up for the task. With some wise words from his wife – “Just buy the boat Dave”, he purchased the twin wheel boat and thus began the long road home for Aarrow. I remember being a committee meeting with Dave hearing how he had just bought the boat – he said it so casually like he was picking up the morning paper. My mind was blown, thinking he was one-part crazy and one-part genius, all I could think was “Only Dave”. I had no goal that I was going to be 60 years old sailing an Archer boat, it was nothing like that, I just wanted to go sailing. When Dave arrived with the sail inventory that came with Aarrow at the loft, Hugh and Joel began a thorough inspection of what was usable and what needed some TLC. From this, Hugh and Dave began working on the sail plan for the boat – what were his goals, where he want to sail, etc... The North Sails mainsail that came with the boat was well loved however we a good face lift from Kid and Joel, she was good to go for another season. This lead to a new Profurl furler and 3Di Raw furling jib with battens. Dave had an amazing season on the water with the new jib, finishing 4th in the single handed division for the Lake Ontario 300 and 2nd in the LOSHRS series to name a few. Reflecting on how he got into sailing Dave shares, "In hindsight, I didn't know it then when it was happening, but in hindsight, I made efforts and did things and went places to look at boats and to stick myself in a place where I could go sailing even when I didn't know what sailing was going to do for me." Now a 15 year participant of the Lake Ontario 300, Susan Hood Trophy Race and LOSHRS series, Dave has given back to sailing in a way most people couldn't imagine. He focuses on the Great lakes Single Handed Society which helps solo sailors on the lake, his company Access Abilities sponsors the sail give-away for the LOSHRS series every year, which the North Sails Toronto teamed up with them to do this year; not to mention the countless hours he puts in to helping those on the dock or race committee. Here’s what I, along with most of the people who know Dave, love about him: his spirit. One who is always laughing, sharing the latest story from sailing that weekend, seeing how you’re doing and inquiring how your latest boat project is going. He’s the first to offer his help and the last to leave an event. His mind is always tinkering, thinking of ways to bring more people into sailing, to give back to the community or gain that extra knot of speed. His desire for adventure and to be better is infectious. © Parker Media Management © Parker Media Management READ MORE