North Sails LOFT NEWS

17. Jabuka kompletno gotova za 22 sata!

Regata Jabuka je ove godine bila zahtjevna i u natjecateljskom i u logističkom pogledu. U dosadašnjih 16 izdanja flota se velikom većinom mogla smjestiti u vodiškom portu, iza Parapeta, ali ovogodišnje jugo je znatno povećalo promet marine u susjednom Tribunju.

Jako, vro jako, a i povremeno olujno jugo, puhalo je skoro cijeli tjedan prije starta regate. Osim standardnih pitanja koja su međusobno postavljali organizatori iz JK Tijat, morali su se sebi postaviti i nekoliko novih. Osim mogućnosti da vremenske prilike osujete dolazak jednog dijela natjecatelja, pojavilo se pitanje gdje će se tolika flota smjestiti po tako jakom jugu.

Svima koji su bili u Vodicama u vrijeme održavanja Jabuke poznata je slika zakrčene gradske luke u kojoj su jedrilice u iščekivanju starta vezane “alajo” do desetak u nizu i tako po nekoliko skupina sa svake strane rive koja vodi do Parapeta. Ove godine zbog sigurnosnih razloga to nije bilo moguće. Istina, bile je nešto jedrilica vezano na ovaj način, ali to nije bilo ni približno slici koju smo viđali ranije.

Susjedna ACI marina nije mogla primiti sve ostale jedrilice koje se nisu mogle smjestiti u luci. To je već uobičajena situacija, jer je gro vezova zauzet u ovo doba godine, a ne postoji klasični tranzitni gat. Zato je uprava tribunjske marine dobrosusjedski stavila svoje slobodne vezove u tehničkoj zoni na raspolaganje po akcijskim cijenama za sudionike regate. Drugi logistički zahtjev ovako velike dislokacija flote je bila organizacija pregleda nužne opreme po jedrilicama, kao i omogućavanje službene prijave sudionika u uredu Regatnog odbora. Zato je organizirana transportna služba s dva kombija koji su jedriličare vozili na relaciji Tribunj – Vodice i natrag.

Sam petak u Vodicama je započeo s lijepim i ugodnim jutrom bez vjetra. Takvo stanje je vladalo do ranog poslijepodneva kad se jugo počelo dizati. Do mraka je već bilo respektabilnih dvadesetak čvorova, dok su u vrijeme održavanja sastanka kormilara s Regatnim odborom refuli bili i značajno jači.

Do tih trenutaka glavno pitanje u Vodicama je bilo o vremenu starta. S obzirom na prognozu već se ranije krenulo s nagađanjima o odgodi starta, a možda i o skraćenoj ruti. RO zajedno s Organizacijskim odborom regate nije davao informacije o tome da li su već donijeli neku odluku, već se pričekao najavljeni sastanak u 19 sati da se oglase urbi et orbi ta dva najtraženija odgovora dana.

Regatni odbor je dobro odlučio što je start prebacio za subotu ujutro u 7:00! Mogu reći da je adrenalina sa strane sudionika bilo već nekoliko dana prije samog starta regate u smislu što će se desiti i kakva će odluka biti s obzirom na vremensku prognozu. Sa strane sudionika dobili same pohvale, koje jasno, treba opravdati i narednih godina, a mi ćemo dati sve od sebe da to i bude tako. Ovim putem se još jednom želim zahvaliti članovima mog kluba, JK Tijat i ljudima sa strane koji su nam omogućili održavanje regate. Među njima posebno želim istaknuti članove JK Val iz Šibenika s kojima surađujemo od samog početka, ne samo u smislu pomoći s ljudstvom, već i s materijalnom pomoći. Naravno, bez podrške u svim oblicima od Grada Vodica i Turističke zajednice Vodica sigurno se ne bi upuštali u ovako zahtjevan projekt. A po pitanju odmaka od standardne rute moram reći da smo imali sastanak u četvrtak na kojem je uz članove Organizacijskog i Regatnog odbora u konzultantskoj ulozi sudjelovao i renomirani slovenski metereolog i jedriličar g.Jure Jerman. Pregledali smo puno prognoza i zaključili da će biti stvarno puno mora, kao što je i bilo, te da bi u kombinaciji s nestabilnim vjetrovima koji su trebali puhati u zoni jedrenja rute prema Blitvenici to bilo prenaporno za natjecatelje, a u kombinaciji sa skraćenim ograničenim vremenom jedrenja bilo bi upitno koliko bi jedrilica rutu odradilo na jedra. Ovako smo ih praktički natjerali da odmah jedre prema kopnu, jer je u najavi bilo da će pred kraj dana biti bure s kojom će moći dojedriti do Vodica. Istina, bure je bilo malo, ali ipak je stigla i odradila ono što smo od nje i očekivali, a to je omogućavanje ugodnijeg povratka u Vodice.

Stanko Skočić, predsjednik JK Tijat

Flota je bila podijeljena po Open-u i ORC-u. U Openu je podjela bila na 8 skupina klasičnim sistemom. Najmanja dozvoljena veličina je 9.40 metara, a skupine su se dijelile svakih idući metar. Još su bile i dvije monotip skupine, za Firsteve 45 i Seascapeove 27. Inače, Seascape 27 je jedrilica čija LOA je 7.30m, što je više od dva metra manje od minimalno dopuštene duljine, ali ovi maleni bolidi imaju “wild card” već godinama.

Po ORC-u je jedrilo 46 jedrilica, skoro polovica flote i bili su podijeljeni u dvije skupine, a kriterij podjele je bio koeficijent CDL, a granična vrijednost 10.500. Rezultat podjele je 25 jedrilica u skupini ORC 0 i 21 u skupini ORC 1. U skupini ORC 1 jedrile su manje jedrilice, a najveće među njima su bile dvije četrdesetice. Pobjeda odlazi u ruke vrlo iskusne slovenske posade na Sun Fastu 3200 imena Shark. Iako je riječ o relativno malenoj jedrilici, njena ekipa je nekoliko godina bila vrlo aktivna i sudionik skoro svih važnijih Jadranskih regata, a također se mogu pohvaliti i jedrenjem na Middlesea Race-u.

Ove godine su u cilj u Vodicama ušli 47 sekundu iza ponoći, odnosno kao drugi u ovoj skupini jedrilica po realnom vremenu. Realno brži od njih su bili samo njihovi sunarodnjaci na Aurora Pirnar koji su bili brži sitnih šest sekundi! Na kraju je matematika pokazala da su Sharkovci bili korigirano brži za čak 40 minuta. Takva korekcija im je donijela i ukupnu pobjedu u ovoj skupini, dok je Aurora završila na 4. mjestu. Između njih su bili Hebe V (M34), češka posada, brončana na ovogodišnjem ORC Svjetskom prvenstvu odjedrenenom u Šibeniku i još jedna češka posada… Paula (Dufour 34).

Ukupno četiri hrvatske posade su jedrile u ORC 1, a najbolji među njima je bio Žarko Juraga s posadom na jedrilici M&M (Elan 340). Oni su bili 60. u generalnom plasmanu, dok su nakon korekcije zauzeli 9. mjesto u skupini ORC 1 i 3. mjesto u skupini 7. U istoj ovoj skupini mjesto ispred njih u realnom mjestu završava Shark.

U skupini ORC 0 svrstale su se jedrilice veće od 40 stopa. Najmanji su bili Farr 40 i Elan 400/S5. Tu su samo četiri posade bile čisto ili većinski hrvatskog predznaka. Slično kao u skupini ORC 0, pobjeda je otišla u ruke još jednim veteranima Middle Sea. Ovaj put slavodobitnici su bili momci i cure predvođeni Cirilom Vrančićem, a jedrili su na njegovoj Bavaria 46, Srna V.

Osim što je Ciril okupio jednu od najmlađih ekipa na regati, nastavio je jedan projekt koji je obilježio prošlu godinu, a riječ je o obučavanju studenata Pomorskog fakulteta iz Splita jedriličarskim vještinama. Istina, nije baš u službenom obliku kao što je to bilo dok su studenti jedrili na Elanu 450 Adio pameti, ali definitvivno izniman ljudski potez koji će ovim budućim profesionalnim pomorcima pružiti uvid u još jednu dimenziju plovidbe. Više o regati i o ovoj temi ispričao nam je sam g.Vrančić.

Bilo je dosta čupavo, vremenski uvjeti su bili promjenljivi. Bilo je puno mora i puno kiše koja je stizala s vjetrovima sa svih strana. Trebalo je biti dosta oprezan. Dolazile su nevere… Jedrili smo sa svim jedrima koje smo imali. Uglavnom su gore bili jedro, flok i genaker. Jedro nismo kratili u niti jednom trenutku, a prednje jedro nam je u principu flok. Na Srni nemam klasičnih genova od 110% ili 120%. Od letećih jedara uglavnom smo koristili genaker A3, a poslije Mula smo napravili dobar potez kad smo podignuli A1.5, jedan veći genaker. Tada smo izašli malo više vani, oko 2 milje, jer je tamo bilo nešto više vjetra nego uz obalu i stvarno smo lijepo vozili. Što se tiče taktike, cijelo vrijeme se promatralo gdje su fronte, gdje se treba prebaciti… a po pitanju rute nema nekih tajni. I po trackeru se vidi da smo svi zajedno pokušavali pogoditi dobitni potez. Da li smo mi u nekom trenutku prije skinuli genaker ili je nekom nešto puklo… to su detalji koji su možda donijeli prednost u nekom trenutku. Htio bi naglasiti da su u posadi bili studenti Pomorskog fakulteta u Splitu. Jedna mlada ekipa koja nije jedriličarski školovana. Jedrile su tri djevojke i pet momaka. Pokazali izniman interes za jedrenjem i uz par treninga koje smo napravili prije ove regate u njoj, po zahtjevnim uvjetima na moru, pokazali su zadivljujuću smirenost. Dolazi nevera, treba skinuti genaker… tu nije bilo nikakve panike. Radili su ono što smo vježbali na treninzima. I to je funkcioniralo vrlo dobro. Nismo oštetili niti jedno jedro! Za vrijeme jedrenja samo nam je pukao karel na lijevog klizaču od škotine floke, ali to se dogodilo uslijed sile. Drago mi je što sam ih uspio privući. Rekao sam im da je Srna u Kaštelima i da dođu da jedrimo kad god mogu. To se pokazalo dobitnom kombinacijom… mladi ljudi željni učenja, spremni raditi, pokisli su do kože jer nemaju prava jedriličarska odijela i nisu se bunili! S ovom ekipom ću nastaviti suradnju i dalje. Plan je da jednom tjedno imamo treninge. Nastojat ću angažirati nekog da nam pomogne u smislu taktike i tehnike. Do sada nam je stručni savjetnik bio Kolja Dumanić. Stvarno nam je puno pomogao, pokazao je na što treba paziti dok se jedri, što treba gledati na jedrima… savršena suradnja. Tako da kao rezime mogu reći da je uspjeh Srne V, koja je charter jedrilica Bavaria 46, plod suradnje studenata Pomorskog fakulteta u Splitu, charter tvrtke Yacht 4 You i vrsnog splitskog jedriličara Kolje Dumanića, koji je napravio onaj finalni dodir i sve posložio na svoje mjesto!

Ciril Vrančić, Srna V

U vrhu ORC 0 skupine završila je većina jedrilica koje su ostvarile izvrsne rezultate i u realnom vremenu. Iza Srne V, na drugom mjestu je Taia 2 & White Goose (Arya 415 MOD), pobjednici regate u realnom vremenu. Na trećem mjestu završava Toto Travel (Farr 40), inače trećeplasiran u realnom vremenu.

Srna je finiširala skoro sat i pol iza spomenutog dvojca, ali nakon matematičke obrade rezultata bila je brža od Taie za oko pola minute, dok je Toto kasnio skoro pola korigiranog sata.

S obzirom na nekoliko jedrilica koje su se mogle pronaći na startnoj listi ovogodišnje Jabuke, teško se moglo očekivati da će razvoj situacije u cilju biti u znaku “normalnih” jedrilica. Dva imena su definitvno dominirala u svim predviđanjima imena pobjednika. To su bili VOR 60 – Cleansport One i Cecarelli 53 – Molo Longo Tutta Trieste.

Nakon starta flotu je predvodila Taia 2 & White Goose, ali nakon pliči Sestrica lidersku poziciju ipak preuzima Molo Longo. Tu se brzo odvaja od pratnje i nakon zaorcavanja i prolaska između otočića Dugo i Komorice, te prebacivanja na lijeve uzde njegovoj ekipi preostaje samo kontrola flote ispod njih. Već ova zona je dosta otvorena na val koji dolazio s juga, a posebno nakon prolaska južne punte Žirja i otočića Mažirina. Nešto malo više nakon sat vremena od starta, vjetar počinje ići na zapad i flota lagano okreće u desno. Nakon još pola sata jedrenja posada Molo Longa donosi odluku o povlačenju s regatnog polja. Razlog je ispadanje iz ležišta dijelova koji su bili postavljeni između jarbola i palube na mjestu gdje jarbol prolazi kroz palubu. Zbog toga su se udarci provom u valove prenosili u obliku neugodnih vibracija na jarbol koji je na tom mjestu, u najboljem slučaju, mogao biti oštećen, a jedna od mogućih posljedica je sigurno bila i lom jarbola.

U tim trenucima Cleansport One, Swanovi i ostali prolaze Molo Longo i kompletna slika na regatnom polju se mijenja.

Cleansport tada ostaje najveći favorit regate i kao takav dolazi do Jabuke, zajedno s Farrom 40 i jednim od Swanova. Na putu do ove točke obaveznog obilaska gubi dva genakera. Osim njega, genakere i oštećenja na drugim jedrima ima još dosta jedrilica. S obzirom da su se svi morali probijati kroz valove, opterećenje na prednjim jedrima je bilo ogromno. Po manje valovitom moru ta opterećenja su mnogo konstantnija i nema naglih trzajeva kao što je to bio slučaj ovaj put. A kako je velika većina sudionika stigla iz chartera nakon vrlo duge i intenzivne sezone, materijal je morao negdje popustiti.

Nakon obilaska Jabuke, svi su morali nastaviti jedrenje s kurom u orcu. Također i ekipa Cleansport One-a koja je tada bila sigurna da na toliko dugu orcu u kombinaciji sa stanjem mora, nemaju više konkurencije. Međutim, sad opterećenja postaju prevelika i za njihovo glavno jedro, koje se kompletno raspada.

FOTO: MARIO HRVOJ

Novonastala situacija je otvorila vrata ostalim jedrilicama koje su bile manjih dimenzija i sličnijih brzina, te regata postaje mnogo zanimljivija, a popis potencijalnih pretendenata na prvo mjesto postaje mnogo veći.

Jedni od njih su i slovenska ekipa na jedrilici dugog imena, Taia 2 & White Goose. Iza imena stoji kombinacija posada dviju jedrilica, Taia i White Goose, koje su ujedinile svoje snage nakon što je stigla Taia 2. Da bi se istaknula ova sinergija, ime nove jedrilice je izabrano da bude kombinacija dviju prethodnica.

Za potrebe ovogodišnje Jabuke, posada je pojačana s još dva vrlo važna člana. Jedan od njih je Samo Žvan kojeg inače susrećemo na regatama za kormilom Asiline (Generali), a drugi je jedan od najtrofejnijih slovenskih jedriličara, Branko Brčin, iskusni taktičar s višestrukim naslovima svjetskog prvaka u Melgesima i “đejevima”. Par riječi o svemu ovome je rekao g.Žvan:

Dosta zanimljiva regata, teška za jedriti. Ne toliko zbog jakog vjetra koliko zbog tramontane od 10-12 čvorova s genakerom, a skoro pa ravno u provu imaš val od metra, metra i pol, što je ostao od juga. Mislim da je to bilo najzahtjevnije. Imali smo par kišica i par refula iz drugih smjerova koje smo mi uspjeli dosta dobro iskoristiti. I onda na povratku s Jabuke prema Mulu trebalo je pravilno izabrati stranu. Mi smo išli kroz sredinu, niti previše lijevo niti previše desno… osjećali smo da ne treba ići na ekstreme. Uvjeti su bili takvi da se na par stotina metara udaljenosti između dvije jedrilice mogli stvoriti toliko različiti uvjeti da se tog drugog nakon sat vremena više nije moglo niti vidjeti. To se nama desilo. Desetak milja prije Mula smo bili još uvijek zajedno s Crazyjem (Class 40) i Go Racing (Club Swan 36), a kad smo mi stigli do Mula njih više nije bilo u blizini. Čak su ga okretali i više od sat vremena nakon nas. Inače, mislim da je je bila vrlo dobra odluka organizatora što su pomaknuli start regate na subotu ujutro. I tada je na startu bilo nekoliko sudara, ali po onim uvjetima start u noći bio bi masakr, a i u noći bi bilo mnogo štete. Što se nas tiče imali smo jednu štraorcadu i tada smo rasparali jedan genaker. Brzo smo se izvukli iz nje, ali genaker se omotao oko prednjeg štraja i rasparao. To nam se desilo kad je došao najjači reful tramontane od 23-24 čvora, 6-7 milja od Jabuke.

Samo Žvan, Taia 2 & White Goose

FOTO: SCREENSHOT RUTE TAIA 2 & WHITE GOOSE – SAMO ŽVAN

Osvajanje Jabuke u realnom vremenu je ovoj ekipi samo šlag na kraju vrlo dobre jedriličarske sezone. Prije Jabuke osvojili su ORC Kup Slovenije i postali su i Prvaci Slovenije po ORC-u.

Spomenuti Swan je bio s većinskom češkom posadom uz pojačanje dva “local knowledge guys”. Šest stopa kraća jedrilica je kraću vodenu liniju uspješno nadoknađivala s foilom. Iako offshore uvjeti nisu ono za što je predviđen ovaj bolid najnovije generacije, obje posade su vrhunski odjedrile kompletnu rutu, a kao što vidimo, na kraju jedna čak završila i na postolju.

S brončanim statusom regatu je završila kombinirana hrvatsko-češka posada na Farru 40, Toto Travel.

Toto je ovog puta za vrijeme predstartne procedure bio negdje oko sredine startne linije. Tu mu se desila i jedna nezgodna situacija. Dok se odbrojavalo vrijeme uz njega je bilo jedno veliko More 55 i u trenutku kad je Toto imao namjeru krenuti More još uvijek nije bilo nagnuto, pa je Toto s jarbolom zapeo za bočne pripone Mora. Srećom, incident je prošao bez materijalne štete i obje jedrilice su odmah nastavile s jedrenjem.

Nakon starta smo bili 5-6. brod i vozili lašku orcu do Sestrica nakon kojih smo svi uletjeli u oblak i kišu. I tu se desilo prvo razilaženje i biranje strane. tko će pogoditi, a tko ne. Mi smo tu dosta dobro prošli, pogodili smo stranu. Mi, VOR i Molo Longo smo otišli desno. Tada smo jedrili s Code 0 jer je pala bonaca, pa je bilo izvlačenje i spašavanje. U jednom trenutku nam je Bambi (Club Swan 36 – Go Racing) došao na pedesetak metara. Virao je i otišao lijevo, a onda smo mi ušli u vjetar i pobjegli svima, a on je ostao daleko iza. Tu se u stvari raščistila situacija, te smo mi i ovaj drugi Swan (Facing Future) produžili desno. U tim trenucima je VOR-u pukao genaker i onda smo praktički mi i Swan prvi stigli do Jabuke. Do nje smo stigli praktički u 50 metara, ali tada Swan upada u jednu problematičnu situaciju, a to je zamjena floka (Swanovi nemaju žlijeb na prednjem štraju u koji se uvlači flok, već se hvataju oko štraja, a to izistkuje mnogo više vremena od običnog podizanja i spuštanja pomoću žlijeba – op.a.) i ostaju ispod Jabuke da to naprave do kraja. Do Jabuke smo se mi sjurili s brzinama od 16-17 čvorova. Ispojavalo nas je ravno na Jabuku i to nam je bio najbolji potez, jer nas je toliko ispojalo da smo na jednim uzdama genakerom stigli do Jabuke, a oni su otišli previsoko pa se nisu mogli spuštati na Jabuku s genakerom već su se morali prebaciti na flok. Iza je još stigao i VOR koji nas je onda, normalno, uhvatio u orcu. Išli smo desno od Jabuke, a u tom trenutku kad nas je ulovio rasparalo mu se glavno jedro. Nakon toga smo do Mula praktički vozili match race sa Swanom. Pola regate smo bili jedni do drugih. Nakon što je pao mrak na Mulu nam je u mraku doletio još jedan brod za kojeg nismo znali tko je. To je bila Taia. Oni su Jabuku okrenuli desetak minuta iza nas, ali ovih 40 milja orce su nas sustigli. U par minuta smo svi troje okrenuli Mulo i onda su oni vozili s Code 0 po sredini, jednako kao i mi, a Swan je otišao desno pod Zlarin i stao je u bonaci. U tom trenutku smo mi bili ponovno drugi, ali Swan se vratio još jednom, a taj brod čim je malo laškiji kurs stvarno leti! I do kraja je bila konjska trka…

Mario Hrvoj, Toto Travel

16-17 minuta nakon Tota u cilj stiže četveroplasirani, a to je u ovom slučaju prva jedrilica s kompletno hrvatskom posadom. Riječ je o regatnom krstašu jedriličarskog kluba Orsan. Ova izrazito regatna jedrilica uspješno je držala kontakt s vodećima i ponovila rezultat iz 2016. godine kad se Jabuka zbog vrlo jake bure jedrila na skraćenoj ruti, Vodice – Blitvenica – Mulo – Vodice. Te godine je povjedu odnio VOR70 Green Dragon, a na drugom mjestu je završila Ola (Class 40), dok je na trećem bio klasik oceanskog regatnog jedrenja IMOCA60 – Austria One. Te godine, četvrto mjesto, je bilo najbolji rezultat Dubrovnika na ovoj regati, a ove godine su Orsanovci dokazali da to nije bilo slučajno.

Dobro smo startali i bili smo dobri na okretu Sestrica. U nastavku smo prošli lijevo od Mažirine iznad koje je u to vrijeme bio oblak koji je napravio kišnu zavjesu.Vidjeli smo da su jedrilice šoto nas usporile, a mi smo išli ravno u tu kišu. Ali u tim trenucima se pojavio raz tramuntane s desne strane i jedrilice s desne strane su već podigle genakere, pa smo se i mi prebacili na gornju stranu da uhvatimo taj vjetar. Ali to nije dugo trajalo, jer taj oblak, umjesto da ga je tramuntana potjerala prema istoku, on se stacionirao i gušio je vjetar koji je dolazio sa sjeverozapada. Tako da smo mi čas imali vjetra, čas smo ispadali iz njega, baš smo bili u graničnoj zoni. A vratit se dolje više nismo mogli. Jedrilice koje su bile ispod nas oprala je ta kiša, ali onda je probio vjetar i do njih pa su nam i oni pobjegli. Nas je u stvari granica tog vjetra stalno tjerala sve više prema vani. Onda smo u jednom trenutku okrenuli i tada nas je oprao još jedan pljusak. Taj prvi dio regate smo jedrili s Code 0 i tek nakon ovog pljuska dižemo genaker. Previše je bilo valova, inkrožanog mora, a premalo vjetra. U tim uvjetima nam genaker ne bi bio baš najbolje rješenje. Kad smo dignuli genaker vjetar je sve više jačao, ali i okretao prema sjeveru. U nekim trenucima je i puhao iz čistog sjevera. I što smo više prilazili Jabuci vjetar je bio sve jači, a jedrili smo brzinama od 15-16 čvorova. Tada smo izbrojali deset jedrilica ispred nas, ali nismo baš bili sigurni da je to točan broj jer zbog kiše nismo vidjeli ni tko je bio oko nas ni ispred nas. Nakon okreta Jabuke vjetar je sve više jačaopa smo se prebacili na dvojku, manju genovu. Zbog manjeg vala i jačeg vjetra smo jedrili više prema Svecu, a kad smo virali val koji je ostao od tramuntane nas je malo usporavao. Tu nas je jedna jedrilica prestigla, ali kako su i oni povremeno mijenjali stranu jedrenja tako je u nekim uvjetima njima manje odgovaralo, a nama više i obrnuto. I na kraju je pogriješio jer je otišao lijevo, a svježi vjetar je stalno dolazio više s levanta, tako da smo mi forsirali tu stranu i tu smo napravili najbolji posao. S tim izborom smo prestigli sedam jedrilica do Mula i njega obišli kao četvrti. Kad smo ga obišli vjetar je bio stvarno dobar i vozili smo 7-8 čvorova, malo laško i kasnije smo dignuli Code 0 i vozili preko 8. Ali negdje prije Komorice smo upali u bonacu. Nakon jedrenja od 7-8 čvorova odjednom je brzina pala na 1-2 čvora. Srećom to nije dugo trajalo, ponovno ubrzavamo, vjetar jača i skidamo Code 0 jer smo puno padali, te nastavljamo s genovom. Kako nije bilo najoštrije brzina nam se penjala i do 9 čvorova. Prava orca nam je bila tek kod Prvića. Što se tiče štete na brodu, jedino nam je pukao nosač senzora instrumenata za vjetar. Kako brod ima dosta ravno dno, tako je svaki udarac na valovima bio neugodan i stvarale su se vibracije na jarbolu koje su slomile taj dio opreme. Ali dobra stvar je što su windex i anemometar samo kliznuli niz glavno jedro na palubu pa smo ih uspjeli uhvatiti. Još smo imali i problem s košuljicom konopa mure, koja je prsnula dok smo jedrili prema Jabuci. Tada je mura proletjela kroz štoper, ali srećom genaker nije odletio jer je na kraju mure bio čvor koji ju je zaustavio. Isti problem je bio i s gindacom genakera, ali ovaj put gore na vrhu, tako da obavezno moramo sanirati ta dva konopa. A sad, da li je moglo biti bolje ne znam… sreća je na ovakvim regatama vrlo važan element, vidiš da je negdje kiša i da jedrilice stoje, onda nemaš što, već ići tamo gdje jedrilice idu i gdje vidiš da vjetra ima i da su brzine jedrilica veće. Nema smisla ostati negdje na pola, već hvataš priključak tamo gdje vidiš da je bolje. Nismo metereolozi, a i oni griješe 🙂

Tonči Kordić, Dubrovnik

Još jedna hrvatska ekipa je jedrila brzo, a jedno vrijeme i bila u samom vrhu regate. Riječ je o momcima i djevojkama s Crazyja, open jurilice koja se nedavno vratila s regate na Malti, a ovo proljeće je u doublehanded kombinaciji pobijedila Cinquecento, 500NM bez stajanja od Caorle na sjeveru Jadrana, oko Tremitija i natrag.

Posada koja se ove godine okupila na Crazyju je bila impresivna i u sličnim kombinacijama smo je viđali na prethodnim Jabukama, a da ovu vrstu jedrilica i akvatorij poznaju vrlo dobro pokazali su i ovaj put. Njihov put do 8. mjesta ispričao je alfa i omega jedrilice, Fabijan Roić:

Jabuka je bila dobra s obzirom na uvjete na moru. Ostalo je puno vala, mislim stvarno je bio ogroman. Mi smo vrhunski startali, izletjeli smo prvi zajedno s Taiom, tamo uz Prvić. Međutim, imali smo problem na startu… kolega, kojeg neću imenovati :), je napunio krivi balastni tank. Napunio je tank u zavjetrinskoj strani… i mi vozimo vozimo, trimamo, mučimo se, ali vidimo da nešto nije dobro… Slučajno jedan ode unutra i vidi da je šoto tank pun, a ispraznit se ne može dok se ne vira. I onda smo morali prisilno virati da to ispravimo, malo smo tu izgubili i nastavili dalje. Kod Žirja svi su se nagurali tamo pod tramuntanu, a mi smo ostali negdje u sredini. Dignuli smo veliki genaker i počeli juriti prema dolje, čak smo bili i vodeći brod jedno vrijeme. Bili smo u super poziciji za nastavak, dealan kurs prema Jabuci, vjetar je sve više pojačao… baš naši uvjeti. Jedrili smo s oko 15-16 čvorova, sve je bilo super i na oko pola milje do Jabuke, trebali smo pojalabandati genakerom i planiramo ga tek kod nje skinuti i dignuti flok i prvi ćemo sigurno obići Jabuku, jer su Toto i Swan već počeli spuštati genakere i prelaziti na flokove, a VOR-a smo već ranije prošli. Međutim, mi napravimo pojalabandu, a bilo je već 26-27 čvorova, kad “bam” genaker se razleti. Problem je bio što je ovaj genaker bio za 15-16 čvorova, a ovdje je diglo za bar 10 čvorova više. Sve je otišlo u more i sad ga treba skupiti, dižemo flok i vozimo prema Jabuci. Nju obilazimo sad kao treći, krećemo u orcu i kad smo malo dokacavali gindac floka ponovno “bam”, ovaj put puca gindac floka. Brzo to rješavamo prebacivanjem na gindac od 7/8. Ponovno je flok gore i nastavljamo borbu dalje. Jedrimo, brzina je dobra, napredujemo, ali tada radimo grešku što smo se uhvatitli match racea s Bambijem umjesto da gledamo prognozu… nismo išli na levant, nego smo išli na pokrivanje. Oko 5 milja od Mula oni nas prolaze jer su imali puno bolji kut, a svi ostali stižu s levantom. Da smo pazili na to i prebacili se u levanat na vrijeme sigurno bi bili prvi na Mulu. Nakon što smo ga obišli dignuli smo Code 0 i počeli smo nadoknađivati, jer je skupina ispred nas jedrila s genakerima i flokovima. Tu smo prošli Munjeka i još jedno More 55 i još jedan brod. Tu je vjetar bio dosta stabilan i na granici izeđu Code 0 i floka, a mi smo se dosta dobro držali na Codu. Stalno smo trimali i radili i nismo upali ni u jednu bonacu za razliku od nekih ispred nas. Valjda je nama došao neki svježi vjetar. Puhalo nam je od 8 do 13 čvorova, a na momente smo vozili čak i 10-12 čvorova. Da je ta dionica potrajala malo duže vjerujem da bi i Swana uhvatili koji je s nekom malom prednošću ušao ispred nas u cilj. I moram reći da mi stvarno nije jasno zašto su nas poslali na Mulo, mislim da bi bilo puno zanimljivije i natjecateljski, a i nježnije za brodove i opremu da smo išli na Blitvenicu. Ovako smo mogli birati ili lijevo ili desno, a tamo bi svi bili na istom pravcu i mislim da bi prvih desetak brodova zajedno stiglo u Vodice u vrlo kratkom vremenu. Više bi morali raditi na brzini broda, a ne ovisiti o pogađanju strane.

Fabijan Roić, Crazy

I za kraj nam je ostao kormilar Go Racinga, jednog od dva Club Swana 36, svjetskog noviteta i definitivno najzanimljivijeg modela na ovogodišnjoj Jabuci, a ujedno i voditelj projekta koji bi ACI trebao na velika vrata vratiti na svjetsku scenu, Ivan Kljaković Gašpić.

Već smo spomenuli da je drugi Swan bio s većinski češkom posadom i dva hrvatska jedriličara, dok je na ovom Swanu situacija bila obrnuta. Uz Ivana i posadu jedrio je jedan gost iz Italije. Na regati je trebao biti i dopredsjednik Nautora, tvrtke koja proizvodi Swanove, ali na kraju je jedrio samo njihov direktor zadužen za monotip regate, inače višestruki svjetski prvak u nekoliko različitih klasa krstaša. Naravno, to je Federico Michetti, a kad bi se krenulo s nabrajenjem njegovih titula sigurno bi ih se nekoliko zaboravilo.

Ove dvije jedrilice su stigle s Palma de Mallorce, ali kako to već biva s velikim transferima, dio opreme je negdje zapeo i stigao je u posljednji tren. Zbog toga su se jedrilice pripremale do petka i nisu napravljeni treninzi, već je izlazak na start regate bio i trening i regata.

Već su ostali natjecatelji spomenuli da su oba Swana stalno bila u vrhu i da su pokazivala neke nedostižne performanse u određenim uvjetima, a nešto više iz prve ruke saznat ćemo od Ivana Kljakovića Gašpića koji je s Go Racingom dojedrio do 7. mjesta u generalnom plasmanu.

Došli smo dosta u knap s vremenom u pripremi brodova. Kako su brdovi dolazili s regate na Palma de Mallorce i s testiranj za nagradu Boat of the Year, sve je stiglo u zadnji čas. Jedan dio opreme je stigao baš u zadnjem trenutku, tako da sam bio stvarno dosta umoran i praktički neispavan sam startao regatu. Sam start je bio totalno van kontrole. Nismo startali gdje smo htjeli, pa smo se kasnije morali izvlačiti. Na početku smo jedrili stvarno dobro i brzo. Nakon starta nije bila čista orca, možda 6-7° laškanija i brod je išao fenomenalno u odnosu na ostale. I kad smo izašli van na jugo, poslije pliči Sestrica, bili smo u blizini VOR-a i Molo Longo. Tako da smo i bili na istoj strani (desno) i zajedno s cijelim tim dijelom flote smo dočekali tranziciju vjetra. Ta tranzicija je bila relativno brza i odmah smo nastavili jedriti ravno prema Jabuci na desnim uzdama. I onda malo nakon Žirja nas je uhvatio jedan oblak i zalila nas je ogromna kiša. Sigurno smo bar 45 minuta plutali u mjestu a sve ostali koji su bili i s lijeve i s desne strane su nas zaobišli i nastavili jedriti. Onda je krenula bura i krenuli smo jedriti s genakerom. Na kiši nam se smočio mobitel preko kojeg smo trebali raditi routing, tako da smo već od tog mjesta bili osuđeni na jedrenje bez prognoze i na čisti osjećaj. U cijeloj toj krmi do Jabuke par puta smo ponovno upali u bonacu a najgore je bilo u rupi od nekih dvadesetak minuta kad smo imali jedna 4 čvora vjetra. Tako da nam je cijela krma bila bez nekog orijentira… stihijska… Onda je pred Jabukom pomelo i tu smo imali super brzinu broda, međutim, odlučili smo se mijenjati flok s jedinice na trojku. Tako da smo tu dosta izgubili, jer smo morali usporiti da posada na provi broda može to fizički napraviti. Tu smo izgubili još dodatnih dvadesetak minuta, iako smo i tada jedrili s 9-10 čvorova brzine. Kad smo to promijenili ponovno smo se zaletjeli s 18-20 čvorova. Meni osobno je to bio heighlight regate… na 25 čvorova bure i kontra val jedrili smo brže od 21 čvora! Stvarno je bila fantazija… čudo… tih 5-6 minuta jurnjave sigurno ću zapamtiti za cijeli život. Nakon toga je sve prošlo OK. Mislim da smo okrenuli Jabuku kao 5. ili 6. brod i orcu smo krenuli voziti, možda ne baš najbolje, ali par driceva smo lijepo odigrali i onda napravili kardinalnu pogrešku regate što smo u jednom kratkom dricu s desne strane odlučili virati i krenulo nas je vrtiti u skroz nepovoljnom smjeru. Kako nismo imali prognozu tek kasnije smo shvatili što smo napravili. Vjetar je otišao na levanat, mi smo ostali ispod lay linea, praktički 6-7 milja smo mi odjedrili u kontra dricu i to nas je koštalo sigurno sat vremena u konačnici. Do tada smo imali priliku spojiti se s vodećima, ali tu smo ostali van igre i izgubili sve što smo napravili do tada. Stvarno mi je žao što nismo iskoristili ovu priliku, što brod i ja nismo bili spremni. Ono što mi je bitno je da je ovo bio prvi pravi test broda u pravim offshore regatnim uvjetima. Naučili smo puno, komunicirali s ekipom iz brodogradilišta i sad znamo još neke sitnice koje trebamo srediti po brodu. Mislim da možemo biti stvarno zadovoljni performansama kako brod ide i sigurno može biti bolji još 10-15%.

Ivan Kljaković Gašpić, Go Racing

 


Više detalja o samoj ruti i jedrenju možete pronaći na playbacku, dok je fotogalerija zbivanja u Vodicama objavljena na ovom linku, a ukupne rezultate po Openu možete pronaći na ovom linku.


I za kraj jedan zanimljiv detalj o kojem možda ne vode svi računa. Naime, startna linija regate Jabuka je otprilike duga oko pola nautičke milje! Nakon starta se uvijek jedri u istom smjeru i lako se može primijetiti da je vrlo dobro ako se već neposredno nakon signala starta može osigurati prednost od tih pola milje! Drugim riječima, ako se već na startu želite odvojiti od ostatka flote nastojte startati što bliže Prviću. Istina, kad je lagan vjetar i kad prevladavaju termički vjetrovi, dešavaju se situacije da je važno što ranije se prebaciti do otoka Tijata i uz njega jedriti prema istoku, ali po jačem vjetru recept je uglavnom vrlo jednostavan.