Regatni odbor je dobro odlučio što je start prebacio za subotu ujutro u 7:00! Mogu reći da je adrenalina sa strane sudionika bilo već nekoliko dana prije samog starta regate u smislu što će se desiti i kakva će odluka biti s obzirom na vremensku prognozu. Sa strane sudionika dobili same pohvale, koje jasno, treba opravdati i narednih godina, a mi ćemo dati sve od sebe da to i bude tako. Ovim putem se još jednom želim zahvaliti članovima mog kluba, JK Tijat i ljudima sa strane koji su nam omogućili održavanje regate. Među njima posebno želim istaknuti članove JK Val iz Šibenika s kojima surađujemo od samog početka, ne samo u smislu pomoći s ljudstvom, već i s materijalnom pomoći. Naravno, bez podrške u svim oblicima od Grada Vodica i Turističke zajednice Vodica sigurno se ne bi upuštali u ovako zahtjevan projekt. A po pitanju odmaka od standardne rute moram reći da smo imali sastanak u četvrtak na kojem je uz članove Organizacijskog i Regatnog odbora u konzultantskoj ulozi sudjelovao i renomirani slovenski metereolog i jedriličar g.Jure Jerman. Pregledali smo puno prognoza i zaključili da će biti stvarno puno mora, kao što je i bilo, te da bi u kombinaciji s nestabilnim vjetrovima koji su trebali puhati u zoni jedrenja rute prema Blitvenici to bilo prenaporno za natjecatelje, a u kombinaciji sa skraćenim ograničenim vremenom jedrenja bilo bi upitno koliko bi jedrilica rutu odradilo na jedra. Ovako smo ih praktički natjerali da odmah jedre prema kopnu, jer je u najavi bilo da će pred kraj dana biti bure s kojom će moći dojedriti do Vodica. Istina, bure je bilo malo, ali ipak je stigla i odradila ono što smo od nje i očekivali, a to je omogućavanje ugodnijeg povratka u Vodice. Stanko Skočić, predsjednik JK Tijat

Bilo je dosta čupavo, vremenski uvjeti su bili promjenljivi. Bilo je puno mora i puno kiše koja je stizala s vjetrovima sa svih strana. Trebalo je biti dosta oprezan. Dolazile su nevere... Jedrili smo sa svim jedrima koje smo imali. Uglavnom su gore bili jedro, flok i genaker. Jedro nismo kratili u niti jednom trenutku, a prednje jedro nam je u principu flok. Na Srni nemam klasičnih genova od 110% ili 120%. Od letećih jedara uglavnom smo koristili genaker A3, a poslije Mula smo napravili dobar potez kad smo podignuli A1.5, jedan veći genaker. Tada smo izašli malo više vani, oko 2 milje, jer je tamo bilo nešto više vjetra nego uz obalu i stvarno smo lijepo vozili. Što se tiče taktike, cijelo vrijeme se promatralo gdje su fronte, gdje se treba prebaciti... a po pitanju rute nema nekih tajni. I po trackeru se vidi da smo svi zajedno pokušavali pogoditi dobitni potez. Da li smo mi u nekom trenutku prije skinuli genaker ili je nekom nešto puklo... to su detalji koji su možda donijeli prednost u nekom trenutku. Htio bi naglasiti da su u posadi bili studenti Pomorskog fakulteta u Splitu. Jedna mlada ekipa koja nije jedriličarski školovana. Jedrile su tri djevojke i pet momaka. Pokazali izniman interes za jedrenjem i uz par treninga koje smo napravili prije ove regate u njoj, po zahtjevnim uvjetima na moru, pokazali su zadivljujuću smirenost. Dolazi nevera, treba skinuti genaker... tu nije bilo nikakve panike. Radili su ono što smo vježbali na treninzima. I to je funkcioniralo vrlo dobro. Nismo oštetili niti jedno jedro! Za vrijeme jedrenja samo nam je pukao karel na lijevog klizaču od škotine floke, ali to se dogodilo uslijed sile. Drago mi je što sam ih uspio privući. Rekao sam im da je Srna u Kaštelima i da dođu da jedrimo kad god mogu. To se pokazalo dobitnom kombinacijom... mladi ljudi željni učenja, spremni raditi, pokisli su do kože jer nemaju prava jedriličarska odijela i nisu se bunili! S ovom ekipom ću nastaviti suradnju i dalje. Plan je da jednom tjedno imamo treninge. Nastojat ću angažirati nekog da nam pomogne u smislu taktike i tehnike. Do sada nam je stručni savjetnik bio Kolja Dumanić. Stvarno nam je puno pomogao, pokazao je na što treba paziti dok se jedri, što treba gledati na jedrima... savršena suradnja. Tako da kao rezime mogu reći da je uspjeh Srne V, koja je charter jedrilica Bavaria 46, plod suradnje studenata Pomorskog fakulteta u Splitu, charter tvrtke Yacht 4 You i vrsnog splitskog jedriličara Kolje Dumanića, koji je napravio onaj finalni dodir i sve posložio na svoje mjesto! Ciril Vrančić, Srna V

Dosta zanimljiva regata, teška za jedriti. Ne toliko zbog jakog vjetra koliko zbog tramontane od 10-12 čvorova s genakerom, a skoro pa ravno u provu imaš val od metra, metra i pol, što je ostao od juga. Mislim da je to bilo najzahtjevnije. Imali smo par kišica i par refula iz drugih smjerova koje smo mi uspjeli dosta dobro iskoristiti. I onda na povratku s Jabuke prema Mulu trebalo je pravilno izabrati stranu. Mi smo išli kroz sredinu, niti previše lijevo niti previše desno... osjećali smo da ne treba ići na ekstreme. Uvjeti su bili takvi da se na par stotina metara udaljenosti između dvije jedrilice mogli stvoriti toliko različiti uvjeti da se tog drugog nakon sat vremena više nije moglo niti vidjeti. To se nama desilo. Desetak milja prije Mula smo bili još uvijek zajedno s Crazyjem (Class 40) i Go Racing (Club Swan 36), a kad smo mi stigli do Mula njih više nije bilo u blizini. Čak su ga okretali i više od sat vremena nakon nas. Inače, mislim da je je bila vrlo dobra odluka organizatora što su pomaknuli start regate na subotu ujutro. I tada je na startu bilo nekoliko sudara, ali po onim uvjetima start u noći bio bi masakr, a i u noći bi bilo mnogo štete. Što se nas tiče imali smo jednu štraorcadu i tada smo rasparali jedan genaker. Brzo smo se izvukli iz nje, ali genaker se omotao oko prednjeg štraja i rasparao. To nam se desilo kad je došao najjači reful tramontane od 23-24 čvora, 6-7 milja od Jabuke. Samo Žvan, Taia 2 & White Goose

Nakon starta smo bili 5-6. brod i vozili lašku orcu do Sestrica nakon kojih smo svi uletjeli u oblak i kišu. I tu se desilo prvo razilaženje i biranje strane. tko će pogoditi, a tko ne. Mi smo tu dosta dobro prošli, pogodili smo stranu. Mi, VOR i Molo Longo smo otišli desno. Tada smo jedrili s Code 0 jer je pala bonaca, pa je bilo izvlačenje i spašavanje. U jednom trenutku nam je Bambi (Club Swan 36 - Go Racing) došao na pedesetak metara. Virao je i otišao lijevo, a onda smo mi ušli u vjetar i pobjegli svima, a on je ostao daleko iza. Tu se u stvari raščistila situacija, te smo mi i ovaj drugi Swan (Facing Future) produžili desno. U tim trenucima je VOR-u pukao genaker i onda smo praktički mi i Swan prvi stigli do Jabuke. Do nje smo stigli praktički u 50 metara, ali tada Swan upada u jednu problematičnu situaciju, a to je zamjena floka (Swanovi nemaju žlijeb na prednjem štraju u koji se uvlači flok, već se hvataju oko štraja, a to izistkuje mnogo više vremena od običnog podizanja i spuštanja pomoću žlijeba - op.a.) i ostaju ispod Jabuke da to naprave do kraja. Do Jabuke smo se mi sjurili s brzinama od 16-17 čvorova. Ispojavalo nas je ravno na Jabuku i to nam je bio najbolji potez, jer nas je toliko ispojalo da smo na jednim uzdama genakerom stigli do Jabuke, a oni su otišli previsoko pa se nisu mogli spuštati na Jabuku s genakerom već su se morali prebaciti na flok. Iza je još stigao i VOR koji nas je onda, normalno, uhvatio u orcu. Išli smo desno od Jabuke, a u tom trenutku kad nas je ulovio rasparalo mu se glavno jedro. Nakon toga smo do Mula praktički vozili match race sa Swanom. Pola regate smo bili jedni do drugih. Nakon što je pao mrak na Mulu nam je u mraku doletio još jedan brod za kojeg nismo znali tko je. To je bila Taia. Oni su Jabuku okrenuli desetak minuta iza nas, ali ovih 40 milja orce su nas sustigli. U par minuta smo svi troje okrenuli Mulo i onda su oni vozili s Code 0 po sredini, jednako kao i mi, a Swan je otišao desno pod Zlarin i stao je u bonaci. U tom trenutku smo mi bili ponovno drugi, ali Swan se vratio još jednom, a taj brod čim je malo laškiji kurs stvarno leti! I do kraja je bila konjska trka... Mario Hrvoj, Toto Travel

Dobro smo startali i bili smo dobri na okretu Sestrica. U nastavku smo prošli lijevo od Mažirine iznad koje je u to vrijeme bio oblak koji je napravio kišnu zavjesu.Vidjeli smo da su jedrilice šoto nas usporile, a mi smo išli ravno u tu kišu. Ali u tim trenucima se pojavio raz tramuntane s desne strane i jedrilice s desne strane su već podigle genakere, pa smo se i mi prebacili na gornju stranu da uhvatimo taj vjetar. Ali to nije dugo trajalo, jer taj oblak, umjesto da ga je tramuntana potjerala prema istoku, on se stacionirao i gušio je vjetar koji je dolazio sa sjeverozapada. Tako da smo mi čas imali vjetra, čas smo ispadali iz njega, baš smo bili u graničnoj zoni. A vratit se dolje više nismo mogli. Jedrilice koje su bile ispod nas oprala je ta kiša, ali onda je probio vjetar i do njih pa su nam i oni pobjegli. Nas je u stvari granica tog vjetra stalno tjerala sve više prema vani. Onda smo u jednom trenutku okrenuli i tada nas je oprao još jedan pljusak. Taj prvi dio regate smo jedrili s Code 0 i tek nakon ovog pljuska dižemo genaker. Previše je bilo valova, inkrožanog mora, a premalo vjetra. U tim uvjetima nam genaker ne bi bio baš najbolje rješenje. Kad smo dignuli genaker vjetar je sve više jačao, ali i okretao prema sjeveru. U nekim trenucima je i puhao iz čistog sjevera. I što smo više prilazili Jabuci vjetar je bio sve jači, a jedrili smo brzinama od 15-16 čvorova. Tada smo izbrojali deset jedrilica ispred nas, ali nismo baš bili sigurni da je to točan broj jer zbog kiše nismo vidjeli ni tko je bio oko nas ni ispred nas. Nakon okreta Jabuke vjetar je sve više jačaopa smo se prebacili na dvojku, manju genovu. Zbog manjeg vala i jačeg vjetra smo jedrili više prema Svecu, a kad smo virali val koji je ostao od tramuntane nas je malo usporavao. Tu nas je jedna jedrilica prestigla, ali kako su i oni povremeno mijenjali stranu jedrenja tako je u nekim uvjetima njima manje odgovaralo, a nama više i obrnuto. I na kraju je pogriješio jer je otišao lijevo, a svježi vjetar je stalno dolazio više s levanta, tako da smo mi forsirali tu stranu i tu smo napravili najbolji posao. S tim izborom smo prestigli sedam jedrilica do Mula i njega obišli kao četvrti. Kad smo ga obišli vjetar je bio stvarno dobar i vozili smo 7-8 čvorova, malo laško i kasnije smo dignuli Code 0 i vozili preko 8. Ali negdje prije Komorice smo upali u bonacu. Nakon jedrenja od 7-8 čvorova odjednom je brzina pala na 1-2 čvora. Srećom to nije dugo trajalo, ponovno ubrzavamo, vjetar jača i skidamo Code 0 jer smo puno padali, te nastavljamo s genovom. Kako nije bilo najoštrije brzina nam se penjala i do 9 čvorova. Prava orca nam je bila tek kod Prvića. Što se tiče štete na brodu, jedino nam je pukao nosač senzora instrumenata za vjetar. Kako brod ima dosta ravno dno, tako je svaki udarac na valovima bio neugodan i stvarale su se vibracije na jarbolu koje su slomile taj dio opreme. Ali dobra stvar je što su windex i anemometar samo kliznuli niz glavno jedro na palubu pa smo ih uspjeli uhvatiti. Još smo imali i problem s košuljicom konopa mure, koja je prsnula dok smo jedrili prema Jabuci. Tada je mura proletjela kroz štoper, ali srećom genaker nije odletio jer je na kraju mure bio čvor koji ju je zaustavio. Isti problem je bio i s gindacom genakera, ali ovaj put gore na vrhu, tako da obavezno moramo sanirati ta dva konopa. A sad, da li je moglo biti bolje ne znam... sreća je na ovakvim regatama vrlo važan element, vidiš da je negdje kiša i da jedrilice stoje, onda nemaš što, već ići tamo gdje jedrilice idu i gdje vidiš da vjetra ima i da su brzine jedrilica veće. Nema smisla ostati negdje na pola, već hvataš priključak tamo gdje vidiš da je bolje. Nismo metereolozi, a i oni griješe :) Tonči Kordić, Dubrovnik

Jabuka je bila dobra s obzirom na uvjete na moru. Ostalo je puno vala, mislim stvarno je bio ogroman. Mi smo vrhunski startali, izletjeli smo prvi zajedno s Taiom, tamo uz Prvić. Međutim, imali smo problem na startu... kolega, kojeg neću imenovati :), je napunio krivi balastni tank. Napunio je tank u zavjetrinskoj strani... i mi vozimo vozimo, trimamo, mučimo se, ali vidimo da nešto nije dobro... Slučajno jedan ode unutra i vidi da je šoto tank pun, a ispraznit se ne može dok se ne vira. I onda smo morali prisilno virati da to ispravimo, malo smo tu izgubili i nastavili dalje. Kod Žirja svi su se nagurali tamo pod tramuntanu, a mi smo ostali negdje u sredini. Dignuli smo veliki genaker i počeli juriti prema dolje, čak smo bili i vodeći brod jedno vrijeme. Bili smo u super poziciji za nastavak, dealan kurs prema Jabuci, vjetar je sve više pojačao... baš naši uvjeti. Jedrili smo s oko 15-16 čvorova, sve je bilo super i na oko pola milje do Jabuke, trebali smo pojalabandati genakerom i planiramo ga tek kod nje skinuti i dignuti flok i prvi ćemo sigurno obići Jabuku, jer su Toto i Swan već počeli spuštati genakere i prelaziti na flokove, a VOR-a smo već ranije prošli. Međutim, mi napravimo pojalabandu, a bilo je već 26-27 čvorova, kad "bam" genaker se razleti. Problem je bio što je ovaj genaker bio za 15-16 čvorova, a ovdje je diglo za bar 10 čvorova više. Sve je otišlo u more i sad ga treba skupiti, dižemo flok i vozimo prema Jabuci. Nju obilazimo sad kao treći, krećemo u orcu i kad smo malo dokacavali gindac floka ponovno "bam", ovaj put puca gindac floka. Brzo to rješavamo prebacivanjem na gindac od 7/8. Ponovno je flok gore i nastavljamo borbu dalje. Jedrimo, brzina je dobra, napredujemo, ali tada radimo grešku što smo se uhvatitli match racea s Bambijem umjesto da gledamo prognozu... nismo išli na levant, nego smo išli na pokrivanje. Oko 5 milja od Mula oni nas prolaze jer su imali puno bolji kut, a svi ostali stižu s levantom. Da smo pazili na to i prebacili se u levanat na vrijeme sigurno bi bili prvi na Mulu. Nakon što smo ga obišli dignuli smo Code 0 i počeli smo nadoknađivati, jer je skupina ispred nas jedrila s genakerima i flokovima. Tu smo prošli Munjeka i još jedno More 55 i još jedan brod. Tu je vjetar bio dosta stabilan i na granici izeđu Code 0 i floka, a mi smo se dosta dobro držali na Codu. Stalno smo trimali i radili i nismo upali ni u jednu bonacu za razliku od nekih ispred nas. Valjda je nama došao neki svježi vjetar. Puhalo nam je od 8 do 13 čvorova, a na momente smo vozili čak i 10-12 čvorova. Da je ta dionica potrajala malo duže vjerujem da bi i Swana uhvatili koji je s nekom malom prednošću ušao ispred nas u cilj. I moram reći da mi stvarno nije jasno zašto su nas poslali na Mulo, mislim da bi bilo puno zanimljivije i natjecateljski, a i nježnije za brodove i opremu da smo išli na Blitvenicu. Ovako smo mogli birati ili lijevo ili desno, a tamo bi svi bili na istom pravcu i mislim da bi prvih desetak brodova zajedno stiglo u Vodice u vrlo kratkom vremenu. Više bi morali raditi na brzini broda, a ne ovisiti o pogađanju strane. Fabijan Roić, Crazy

Došli smo dosta u knap s vremenom u pripremi brodova. Kako su brdovi dolazili s regate na Palma de Mallorce i s testiranj za nagradu Boat of the Year, sve je stiglo u zadnji čas. Jedan dio opreme je stigao baš u zadnjem trenutku, tako da sam bio stvarno dosta umoran i praktički neispavan sam startao regatu. Sam start je bio totalno van kontrole. Nismo startali gdje smo htjeli, pa smo se kasnije morali izvlačiti. Na početku smo jedrili stvarno dobro i brzo. Nakon starta nije bila čista orca, možda 6-7° laškanija i brod je išao fenomenalno u odnosu na ostale. I kad smo izašli van na jugo, poslije pliči Sestrica, bili smo u blizini VOR-a i Molo Longo. Tako da smo i bili na istoj strani (desno) i zajedno s cijelim tim dijelom flote smo dočekali tranziciju vjetra. Ta tranzicija je bila relativno brza i odmah smo nastavili jedriti ravno prema Jabuci na desnim uzdama. I onda malo nakon Žirja nas je uhvatio jedan oblak i zalila nas je ogromna kiša. Sigurno smo bar 45 minuta plutali u mjestu a sve ostali koji su bili i s lijeve i s desne strane su nas zaobišli i nastavili jedriti. Onda je krenula bura i krenuli smo jedriti s genakerom. Na kiši nam se smočio mobitel preko kojeg smo trebali raditi routing, tako da smo već od tog mjesta bili osuđeni na jedrenje bez prognoze i na čisti osjećaj. U cijeloj toj krmi do Jabuke par puta smo ponovno upali u bonacu a najgore je bilo u rupi od nekih dvadesetak minuta kad smo imali jedna 4 čvora vjetra. Tako da nam je cijela krma bila bez nekog orijentira... stihijska... Onda je pred Jabukom pomelo i tu smo imali super brzinu broda, međutim, odlučili smo se mijenjati flok s jedinice na trojku. Tako da smo tu dosta izgubili, jer smo morali usporiti da posada na provi broda može to fizički napraviti. Tu smo izgubili još dodatnih dvadesetak minuta, iako smo i tada jedrili s 9-10 čvorova brzine. Kad smo to promijenili ponovno smo se zaletjeli s 18-20 čvorova. Meni osobno je to bio heighlight regate... na 25 čvorova bure i kontra val jedrili smo brže od 21 čvora! Stvarno je bila fantazija... čudo... tih 5-6 minuta jurnjave sigurno ću zapamtiti za cijeli život. Nakon toga je sve prošlo OK. Mislim da smo okrenuli Jabuku kao 5. ili 6. brod i orcu smo krenuli voziti, možda ne baš najbolje, ali par driceva smo lijepo odigrali i onda napravili kardinalnu pogrešku regate što smo u jednom kratkom dricu s desne strane odlučili virati i krenulo nas je vrtiti u skroz nepovoljnom smjeru. Kako nismo imali prognozu tek kasnije smo shvatili što smo napravili. Vjetar je otišao na levanat, mi smo ostali ispod lay linea, praktički 6-7 milja smo mi odjedrili u kontra dricu i to nas je koštalo sigurno sat vremena u konačnici. Do tada smo imali priliku spojiti se s vodećima, ali tu smo ostali van igre i izgubili sve što smo napravili do tada. Stvarno mi je žao što nismo iskoristili ovu priliku