NORTH SAILS BLOG

INAUGURAL VIPER 640 WOMEN’S NORTH AMERICAN CHAMPIONSHIP Grace Howie And Team Are First Ever Women’s Viper 640 North American Champions 1st Place 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class Boat speed was the name of the game at the inaugural Viper 640 Women’s North American Championship this past weekend at Noroton Yacht Club in Darien, CT. The background of this event was that it was originally supposed to be a World Championship, but COVID travel restrictions required organizers to convert it to a Continental Championship. Out of the 18 entrants, most boats consisted of at least half women or majority female teams, and there was one all-female team. Grace Howie and her crew of Meredith Killion, Cardwell Potts and Ted Ferrarone won the inaugural Championship and a spot on the #NSVictoryList, displaying consistency throughout the duration of the weekend, throwing out a 4th place. They credited their consistency to their ability to go fast, and the fact that they were sailing 4 up, unlike some of their competitors. Cam Farrah, sailing with her father Cliff and Jackson Benvenutti moved up to second overall with 13 points. The final podium position went to Sarah Warren and Hanna King sailing with Mark Zagol and Tim Desmond in third with 16 points. Mary Ewenson finished up in fourth with 23 point with crews Austin Powers and Keenan Hilsinger. Jane Loutrel Moore finished in fifth with 25 points sailing with her son Parker and Marian and Vir Menon. Congratulations to all of our North Sails Viper 640 sailors. 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class 2nd Place 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class 3rd Place 📸 Rick Bannerot / OnTheFlyPhoto.net / Viper 640 Class READ MORE

SOMETHING ABOUT LES VOILES DE SAINT-TROPEZ North Sails was out in full force for this end-of-season regatta To put it simply, there’s a certain “je ne sais quoi” to Les Voiles de Saint-Tropez. As North Sails President, Ken Read says, “From wooden classics to flat out racing machines (and everything in between) there’s really no assembly like this in the world.” Les Voiles is two weeks of stellar sailing with a nightlife to match. And, North Sails is at the center of it all helping to propel the legacy of the event to that next level. From managing repairs and working hand in hand with teams to make the best sails available, to outfitting most of the town in our Collection gear, North Sails was in full force in Saint-Tropez. READ MORE

OPTIMIST V-SERIES: FIRST LOOK Speed and Versatility on the Racecourse After nearly two years of development, testing, re-designing and more testing, North Sails is proud to launch the all-new V-Series Optimist sail. We have streamlined our range to three sail options, all following the design philosophy of the V-Series: Optimist V-1 Mainsail, below 34kg (75 lbs.) Optimist V-2 Mainsail, between 34-42kg (75-93 lbs.) Optimist V-3 Mainsail, above 42kg (93 lbs) The V-series features a very unique radial design along with one crosscut panel, which allows both excellent shape-holding durability, and unparalleled tuning potential through the wind ranges. This sail design also reflects a long, in-depth study of all of the new equipment available in the Optimist class (sprits, spars, etc), and also how sailors now sail the boat (much more athletically than ever before). “This is the perfect Optimist sail for racers looking to get the absolute most speed and versatility on the racecourse.” — North Sails Optimist expert Tom Sitzmann. This radial sail delivers unparalleled acceleration and speed throughout a wide range of conditions. A radial sail is more rigid than a conventional crosscut sail. The sail holds its shape and responds more sensitively to trimming and tuning changes. SHOP OPTIMIST V-SERIES READ MORE

NORTH SAILS GOSPORT WELCOMES RUARIDH WRIGHT Another experienced Sailmaker & Sailor Joining the UK Sales Team 📸 Andre Carmo / The Austrian Ocean Race Project Ruaridh Wright's passion for sailing began at age seven when he first raced with his dad on a Swan 44 in Largs, Scotland. He has since racked up a host of experiences from Sydney Harbour and San Francisco bay to his current home on the Solent. He is excited to join the North Sails Sales Team in Gosport, UK, to work with clients in the club race segment. Brought up on the west coast of Scotland, Ruaridh raced on the Solent with many different teams since 2008. He raced on a 41-foot S&S classic yacht for 12 years before becoming hooked on the faster club race boats like the Corby 37 and First 40. He got involved in the IRC scene, partaking in races such as the Rolex Fastnet Race and RORC Commodore’s Cup which he won in 2018. Ruaridh first joined the North Sails team in 2018, after graduating with a degree in Naval Architecture. He started as a Laser Plotter Operator and later moved onto the loft floor as a sailmaker, working in both Production and Service. In 2019, after a summer of professional sailing on TP52’s, Fast 40+’s, and a Z86, he moved to Sydney, Australia to work as a Service Sailmaker at the busy North Sails loft in Mona Vale. Whilst out there, he also raced some noteworthy events onboard the JV62 Chinese Whisper, including a fifth overall in the Sydney to Hobart and Port Lincoln Race Week. "Working at the Sydney loft was hard work as the season of service builds up to the start of the Sydney to Hobart Race on the 26th of December,’’ says Ruaridh. “This hands-on sailmaking experience has allowed me to develop a full understanding of what happens to a sail when it comes into the loft, as well as giving me the skills to fix sails myself. I know much more about our sail materials now and can advise clients what product would best suit their needs." 📸 James Tomlinson / North Sails Sydney Ruaridh was selected as a grinder, trimmer, and driver for The Ocean Race Europe this summer, onboard the VO65 The Austrian Ocean Race Project, and went on to win the first leg. He also finished fifth overall in the Rolex Fastnet Race onboard Rob Bottomley's Performance 40, Sailplane. "The biggest takeaway from the Rolex Fastnet Race has to be the importance of having a harmonious crew, fast sails, and a fast setup,” Ruaridh explains. “Hard work and staying focused the whole time is vital. The amount of inshore sailing we had done in the Performance 40 fleet in the lead-up to the race helped our understanding of optimal rig and sail setup for every wind angle." The Sailplane team also won the 2021 UK Performance 40 season, with Ruaridh onboard as tactician. In his eight years of sailing these types of boats, he’s moved from bow and mast to trimming and tactics. On the Grand Prix scene, you will find him at the pedestal grinding. "It is great to work for a company that makes you feel like you are at the front, leading with innovation." Ruaridh remarks. "3Di Technology is the biggest development in sailmaking there probably has ever been.’’ When asked about hobbies outside of sailing, Ruaridh responds, "I didn't realize there was anything outside of sailing!" Laughing, he adds: "I enjoy current affairs and reading, as well as bouldering and keeping fit at the gym." GET IN TOUCH 📸 Paul Wyeth / Rolex Fastnet Race 2021 📸 Rick Tomlinson / RORC Vice Admirals Cup 2021 📸 Rick Tomlinson / RORC Vice Admirals Cup 2021 READ MORE

How The Sertl Family Went From The “Family Boat” to IC37 Continental Champions 📸 Scott Trauth Photography The inaugural IC37 North American Championship took place October 1- 3, 2021, in Newport, Rhode Island, hosted by the New York Yacht Club. After 8 races across 3 days of sailing, team Sertl on Das Blau Max took home the North American title as an all-corinthian team with the entire Sertl family aboard. It wasn’t always smooth sailing for the Sertls, so we asked Katja (daughter, jib trimmer) to reflect on how the team put it all together for the season finale. I have been sailing with my family since the summer of 1994. At the age of 5 months old, my parents raced the Rochester Yacht Club’s weekend J/24 racing series, and I was down below strapped to the mast in my car seat, both of them taking turns checking on me to make sure I was still smiling. Fast forward 27 years, and the Sertl Family still races together. We’ve since upgraded to an IC37 and now we are North American champions. In 2017, when the New York Yacht Club first announced the concept of building a fleet of IC37s for charter, my family jumped at the opportunity. It was an exciting chance for women, younger sailors, and Corinthian sailors to compete at a very high level, on an even playing field. From day one, we believed we could compete towards the top of the class as a Corinthian team. Success sailing together as a family in the Lightning and J/22 classes both nationally and internationally prepared us for a new challenge: figuring out a 37-foot, asymmetrical, high performance one-design keelboat. During that first summer of racing our team learned a lot. Cory, my mom, drove; my brother, Nick, called tactics; my dad, Mark, trimmed the main and I bounced between pit, jib trimmer, and spinnaker trimmer. Our competitors referred to our team as “the family boat” (usually sarcastically) but, like every other team, we were learning how to work together. The class organized debriefs and coaching, which enabled informational discussions and debates on what was working and tips and tricks. This really helped all participating teams improve. In 2019, we were proud of our fifth in the inaugural IC37 National Championships, and even happier with our improvement over that first season. We made the call to forego the IC37 Charter Program in 2020 due to the pandemic, but we were able to sail as a family on our Farr 30 and continue doing what we love – zooming around Narragansett Bay and spending quality time together on and off the water. The Sertl Family on their Farr 30 – Summer 2020 For the summer of 2021, we decided to rethink our team’s structure and better match our positions to our personal strengths. Nick is a great driver so he took over the helm. My dad is really good at making the boat go fast and shifting gears, so he stayed as the main trimmer. Mom called tactics (and made fantastic lunches for the team). I became the jib trimmer. For the early half of the summer, we spent a lot of time figuring out which modes worked for the boat, and how to shift gears as conditions changed. We also worked on our team communication which allowed us to excel when it came to boat on boat tactics and boat handling. With Marly Isler (runners), my mom, dad and brother in the back of the boat discussing tactics, and strategy, it was important that the boatspeed, modes and decisions were relayed forward to the remainder of the team. Jake Doyle, our offside jib/ spinnaker trimmer would often relay information about the mode that Nick needed so I could play the jib and work together with the back of the boat. The IC37 requires the jib trimmer to look at four different adjustments to control the leech profile, foot depth, and slot – the Athwartship Lead Position (a track for the jib cars), a vertical lead adjustment, jib halyard, and jib trim. All summer long, my dad, Jake, and I worked to learn about these controls and their effect on our boatspeed, and by North Americans, I really felt confident in my ability to make beneficial adjustments throughout each race. Another example of team communication was seen on the approach to the windward mark. Hugh MacGillivray (mast) discussed where he saw pressure, and this helped my mom and Nick decide on their downwind game plan. This plan was then relayed forward again to inform the trimming and bow team which type of set would be needed to execute that game plan. Decisions the team faced consisted of whether the jib would stay up or down, the type of spinnaker set (bear away set, gybe set, bear away set with a quick gybe…). Hugh, Amina Brown (bow) and Marina Barzaghi (pit), were able to work together to get the spinnaker up and down smoothly, thanks to the thorough communication from the back of the boat. The defining moment of the event was the moment when we all realized that we actually had a chance of winning the championship. For me, that moment came after winning two races on Saturday and having two major comebacks in the other two races. Everything and everyone was firing on all cylinders because we worked so hard to put everything together. Working together to make a boat go fast creates a completely different level of respect and understanding, with any team, but when your team is composed of your family it takes on a whole new level of meaning. Find full IC37 North American Championships Results here. 📸 Stuart Streuli / New York Yacht Club Sertl Family – Mark, Nick, Cory, Katja     READ MORE

24 HOURS IN SAINT-TROPEZ Have you ever wondered what it’s like to spend 24 hours in Saint-Tropez during “Les Voiles de Saint-Tropez“? Well, wonder no more. We understand not everyone gets to zip around the city and sail onboard a famous classic yacht so we decided to bring a little bit of the action to you. Enjoy this quick escape and start making your travel plans for next year. READ MORE

SITTING DOWN WITH FILIPPO PACINOTTI Getting the Know the Owner at the Helm of the Brontolo Melges 20 Program 📸 Melges Europe / Barracuda Comms. Filippo Pacinottii’s name has graced the pages and posts of North Sails for several years. Most recently he won the 2021 Melges 20 Europeans, just ahead of December’s class worlds in Miami. And while we are very familiar with his excellent results, we wanted to know more about the person at the helm of the Brontolo program. Let’s start with one disclaimer. Like many North Sails clients, Pacinotti, who grew up sailing on the east coast of Italy, is not a full-time sailor. The Milan-based businessman has only about 25 days per year to dedicate to his favorite sport, making his recent success that much more impressive. “Sailing is my passion,” Pacinotti explains. “I participate in other sports on an amateur level; I ski, I play tennis, but there are two reasons I choose sailing. First, I can compete at a high level and be successful. Second; while I’m in love with tennis, I am a much better sailor.” With limited time, a big part of Pacinotti’s success is knowing how to optimize his training time and where to place his focus. How many days to train before an event? Is there time in the off-season—and do we really want to train throughout the winter? Striking the right balance can be a challenge, but over the years he has found the right boat, built a solid team, and selected North one design sails to stack the odds in his favor. View this post on Instagram A post shared by Brontolo Airlines 667 (@brontolo_airlines) The Brontolo journey with the Melges 20 began in 2018, at the recommendation of team tactician Federico Michetti, who was the President of Melges Europe. After a few years of campaigning a Melges 32, Pacinotti was looking for a change, and the Melges 20 ticked all the requirements; super-fast, downwind, super fun, a bit technical, very competitive but manageable. A step down in boat and crew size stepped up their results. “I remember winning our first regatta,” Pacinotti says; “it was close to Naples in Southern Italy. That was the spark where we believed we made the right call. I have to say over the last three years, we’ve been really, really successful.” The team, who include Michetti and Manu Weiler has a special mojo, he adds. “I know that it’s very simple to say, but we have a lot of fun. Of course, it’s easier to have fun when you are on the top of the fleet, but that’s not mandatory.” Pacinotti trusts the standard North Melges 20 sails to be fast, which allows him to focus his training time on boat handling and boat speed. “We try to avoid being very creative with custom programs, things like that. That’s why we love to use North Sails; we can get to the right speed without having to overthink the shape of our sails. As a result, I feel very confident using North.” The 2021 Melges 20 Worlds will be Pacinotti’s first time sailing on Biscayne Bay, so he’ll be relying on his crew’s experience. “Right now, we’re focused on the practical things, the logistics of sending over the boat, having the permission to travel to the U.S,” Pacinotti explains. “At the same time, we’re thinking about our competition.” He’s very familiar with their European competitors, but the American teams are a bit of an unknown. “I have very clear visibility on the Russian team and at least another Italian team that we’ll be racing against,” he says. “I’m sure they’re going to be very fierce opponents. I know that in the U.S., the fleet has practiced in Miami, but I’m looking forward to getting on the water and seeing how we stack up. “We’re quite optimistic, of course. We know we have a good team and can dial in our tuning to get the boat up to speed.” The 2021 Melges 20 Worlds are scheduled for 8-12 December. Follow the Brontolo team on Instagram at @brontolo_airlines to learn more. 📸 Melges Europe / Barracuda Comms. READ MORE

AITKEN'S ANIMAL RETAINS SCOTLAND'S RC35 CLASS CHAMPIONSHIP TITLE Fully Equipped with North 3Di RAW RC35 Class Champions, Kevin & Debbie Aitken's Animal 📸 Neill Ross Kevin and Debbie Aitken's First 36.7, Animal, has completed a three-peat as Scotia Handling Services Ltd RC35 Class Champions. The season-long championship was completed at the Clyde Cruising Club's GSS Regatta in partnership with CRhu Rigging on the 11th and 12th of September. It was all to play for between Animal, John Stamp's Corby 33 Jacob, and Charlie Frize's Corby 33 Banshee going into the final event of the series. After five close races in 5 to 18 knots, Animal continued a successful season with a regatta win followed by Jacob and Robin Young's J109, Jings. With a slightly reduced series, the RC35 fleet was happy to be back on the water after the 2020 Championship was canceled due to the pandemic. The fleet of Scottish and Irish yachts competed over five events spread from May to September on the West Coast of Scotland. It all started at the relocated Clyde Cruising Club's Scottish Series based at Largs instead of its usual home of Tarbert on Loch Fyne. A light wind regatta saw Animal get off to the best start possible with a straight-set of first-place finishes to not only win the RC35 Class but also pick up the 2021 Scottish Series Trophy. Jacob and Jings completed the podium with a 2nd and 3rd respectfully, making for a podium fully equipped with North Sails 3Di RAW. The class then moved on to the Mudhook Regatta in June. Five races were completed across two days. Saturday saw westerly winds of 8 knots gusting to 17 knots. Sunday brought near-perfect conditions, blue skies, and warm sunshine. The south-westerly began slightly lighter but built to gusts of 20 knots for some brisk and exciting racing. The results couldn’t have been closer, with the top three boats finishing on 8 points each. The win went to Charlie Frize's Corby 33, Banshee by way of a victory in the final race. Banshee was followed by Jings and Animal in 2nd and 3rd respectively. Next up was the Scotia Tree Services RC35 Championship weekend in the middle of July, sailed in conditions more commonly found in the Mediterranean rather than Scotland. Sun, warmth, and wind were in plentiful supply for both days. The fantastic racing was supplemented by a great dock party on Saturday evening, kindly put on by Scotia Tree Services and Makars Gourmet Mash Bar. Jacob got their first event win of the season, followed up by Animal in 2nd and Banshee in 3rd. Getting to the tail end of the season, the fleet moved back to Largs for the Largs Regatta Festival in the last weekend of August. Another light and tricky weekend saw Animal pip Banshee to victory with a win in the Sunday 'Round the Island Race'. Jacob closed out the top rankings in third place. The final standings after the five events, with one discard, were 1st Animal, 2nd Jacob, 3rd Banshee. "Big thanks to everyone in the class for making the season possible and all the Clyde clubs for running the events during a difficult year. Clyde Cruising Club, Royal Northern & Clyde Yacht Club, Helensburgh Sailing Club, Largs Sailing Club, and Fairlie Yacht Club", said outgoing Class Chairman and Class Champion Kevin Aitken. "The RC35 Class will be back in 2022 with a full program of events in Scotland and Ireland. If you would like more information, please get in touch through the RC35 Class Facebook Page", added new Class Chairman Robin Young. 2021 Scottish Series 📸 Neill Ross Robin Young's Jings📸 Neill Ross READ MORE

Srebro za Eniu i Mihaelu na EP klase 49erFX 📸 Nikos Pantis Naslov govori sam za sebe, dugi i naporni rad došao je na naplatu! Dvije jedriličarke iz JK Uskok, Enia Ninčević i Mihaela de Micheli Vitturi, koje jedre u klasi 49erFX izvrsnim rezultatom zatvorile su ovaj, olimpijski ciklus u kojem se nažalost nisu uspjele plasirati na regatu u Tokiju, ali bar su dokazale da su se svi treninzi i pripreme itekako isplatili i da pripadaju samom vrhu europskog i svjetskog jedrenja u klasi 49erFX. Ovogodišnje Europsko prvenstvo jedrilo se u Grčkoj u gradu Thessaloniki od 14. do 19. rujna po vrlo laganim vjetrovima, ali i po pratećim "flat" uvjetima na površini mora. Inače, ova regata se trebala jedriti u svibnju 2020., pa potom u rujnu iste godine, pa u svibnju ove 2021. i naposljetku smo stigli do prošlog tjedna. Osim djevojaka u jedrili su još i dečki u svojim 49erima, te posade u letećim katamaranima Nacra 17. Brze klase koje će po svemu sudeći nadživjeti klasične jedrilice u programu Olimpijskih igara. Našoj jedinoj posadi u ovoj ženskoj olimpijskoj klasi ovo je bila prva regata nakon što se nažalost nisu uspjeli kvalificirati na olimpijsku regatu u Tokiju i zbilja nema druge nego im prepustiti glavnu riječ o ovom događaju koji predstavlja krunu njihovih dosadašnjih jedriličarskih karijera: Nakon završetka kvalifikacija za Olimpijadu napravile smo pauzu nakon koje smo nastavili s treninzima baš ciljano za ovo Europsko prvenstvo i da nam je ovo prilika za postolje, jer smo očekivale da će neke od djevojaka koje su jedrile u Tokiju napraviti pauzu i da neće doći. Uglavnom, napravile smo nekoliko blokova treninga po 12 dana i stvarno ozbiljno se pripremale. Dok su trajale OI bile smo u Zadru i "potajno" trenirale u svom klubu. Čak nije bilo ni Karla, on je bio s juniorima, tako da smo se nas dvije baš fokusirale na neke detalje s obzirom da su slični uvjeti u Zadru i u Tessaloniki. Ja sam inače bila dolje prije deset godina, ali je regata bila usred zime, tako da je bilo totalno drugačije, pa to nije bila neka prednost. Ovog puta s nama je otputovala i Anđela, Mihaelina sestra. Ona je preuzela velik dio logističkih obaveza na sebe i to nam je odlično došlo jer naša klasa je logistički dosta zahtjevna, a također je puno pomogla i po pitanju kuhanja, malo bi nas izmasirala, te još jedna perspektiva jer jedri u Nacri a bila je također i izvrstan kormilar u juniorskim danima. Tako da nam je uz Karla to bila još jedna velika pomoć! Kad smo prvi put vidjele prognozu za te dane uhvatila nas je muka. Sve su bili laganini uvjeti... od 6 do 8, pa možda do 11 - 12 čvorova, ali u vrlo kratkim periodima. A najveći problem bio je što smo sve jedrile u jednoj floti, a to je za 49er kaos! Inače je pravilo klase da je za zlatnu skupinu najviše 25 u grupi, a ostali, koliko god da ih ima, da su svi u srebrenoj skupini. Ali nama su stavili da od prvog do posljednjeg dana jedrimo u jednoj grupi. Kad je mali vjetar to je opći kaos. Ako ne uđeš iza dvadesetog mjesta to je uspjeh i to treba držati do kraja. Uspjele smo se i držati toga i dva najlošija mjesta su nam 21. i 22. Matematika je po to, pitanju vrlo jednostavna, pogotovo jer na 15 plovova imamo samo jedno odbacivanje! Poučene dotadašnjim iskustvom regatu smo otvorile malo konzervativnije. Prvi plov ulazimo kao 14., pa smo u drugom bile druge i u trećem ponovno 15. i mislim da je to bilo odlično. Tako da smo tih prvih par dana bile oko 6. mjesta. U tom prvom dijelu regate skupljale smo "zalihe", odnosno trudile smo se biti unutar tih prvih 20, bez crnih zastava i slično, da bi onda u završnici mogle krenuti s malo više rizika. Bilo je izvrsnih dana. Npr. jedan smo imale četiri plova i stvarno mi je drago da smo ja i Miha uspjele taj dan odraditi vrhunski. Dan smo počele s 11. mjestom, a nakon toga pobjeđujemo i ulazimo u cilj dva puta kao treće. Taj dan nas je najvjerojatnije doveo do medalje jer smo tada napravile ozbiljnu bodovnu razliku. Imale smo zalihu koja nam je dozvoljavala da kiksamo u nekom od idućih plovova, to su bili naši jokeri. Odmah nakon toga smo kiksale s ta dva dvadeseta mjesta :) ali smo zato treći plov tog dana ušle kao 11. i malo popravile dojam i to nam je psihološki bio vrlo važan moment za nastavak jedrenja idućeg dana. Vidjelo se da i ostale posade imaju problema, pa je bilo malo lakše. Inače su uvjeti stvarno bili loši. Npr. u jednom plovu jedrimo posljednju orcu na desetom mjestu i onda u zadnjih 100 metara ispadnemo iz linije vjetra i uđemo dvadesete i tako dva puta. Inače je vjetar stalno bio s juga, a predzadnjeg dana je okrenulo na sjeveroistok, kao naša bura, isto s kraja i tu znamo da smo dobre na tim refulima. A u zadnjem danu očekivale smo još dva plova i medal race. Ali bila je utrka s vremenom. Inače niti jedan start nije bio prije jedan poslijepodne, a time limit za posljednji dan bio je da niti jedan start ne smije biti iza 16:00 za cijelu flotu, dok se medal race morao startati do 18:00. I to je psihički bilo dosta naporno, jer trebaš biti nabrijan za regatu, a znaš da te čeka cijeli dan na moru. Plov za odličja isto je bio po lošim uvjetima kao i ostali plovovi. Na startu je zapuhalo, ali je palo u drugoj orci. Startale smo čisto, nismo ništa riskirale. Bilo nam je bitno da Dankinje i Maltežanke ne uđu u cilj prve, a da mi ne uđemo iza sedmog mjesta. Ali toliko toga se izrotiralo u cijelom plovu. Vidjele smo da su Talijanke daleko prve i da ih nitko ne može uhvatiti. Na drugom u bile super brze Nizozemke i s obzirom da je polje bilo tako kratko znale smo da su prva dva mjesta osigurana. Tu su još bile Kanađanke koje su na kraju bile brončane, a Dankinje i Maltežanke su se borile međusobno iza njih i mi smo bile na šestom mjestu. Tako da smo mi bile osigurane, a kod Dankinja i Maltežanki doslovno je presudio posljednji plov. Naime, po pravilima klase, ako je jednak broj bodova pobjedu odnosi ona posada koja je bila bolja u medal raceu. Tako da nakon 15 plovova taj jedan plov donosi Maltežankama 4. mjesto. Njima je bilo baš ono, borba do samog kraja. U zadnjoj krmi Dankinje su išle u "straight set", Maltežanke u "jibe set", ono, baciš kockice i na križanju tko je ispred taj odnosi pobjedu. Stvarno dramatična regata.. Maltežanke su ušle u cilj i nisu znale da su treće među Europskim posadama, Karlo im je rekao :) Ena Ninčević, kormilarka 📸 Nikos Pantis Također smo popričali i s Mihaelom koja je ispričala i o nekim detaljima koji su se desili malo dalje od svjetala pozornice: A kako je izgledalo... kao i svaka regata... stres :) ali došle smo stvarno spremne. Nakon završenih kvalifikacija za OI nismo znale hoćemo li nastaviti dalje. Rekle smo da ćemo ići na ovo Europsko i možda još kasnije na Svjetskom, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Nismo imale što izgubiti. Zajedno jedrimo od ljeta 2017. i cijelo vrijeme je u 49erFX-u. Konstantno smo trenirali zbog pokušaja hvatanja norme za Tokio i evo tek sad je napokon sav taj trud došao na naplatu. Sve se posložilo. Mislim da smo nas dvije najviše profitirale lani, kad je bio lock down, jer čim su nam dozvolili da možemo trenirati mi smo odmah krenule na more i cijelo ljeto smo provele u Zadru na treninzima. Prva regata nam je tada bila Prvenstvo Italije nakon kojeg smo otišle na Europsko prvenstvo gdje smo napravile malo bolji rezultat. Tada smo bile osme. Konkurencija je bila stvarno jaka, jača nego na svjetskom prvenstvu i trebalo mi je malo vremena da se to meni sve slegne i da prihvatim da smo u samom vrhu :) Kako smo nas dvije među visočijim posadama, malo smo i teže od ostalih posada kojima je i malo teže nabiti kile, pa idemo puno bolje po jačem vjetru. I onda kad bi se desila bonaca hvatale bi se za glavu, ali izgleda da se i to promijenilo, sad smo i po bonaci vrlo dobre. U Grčkoj su bili stvarno lagani vjetrovi, ali čim bi se mogle malo ispružiti na trapezu to bi bilo to. Ali uspjele smo se držati i po tim laganim vjetrovima, tada je vrlo važna tehnika. Lako je onim malima. One sjednu i voze, lete po zraku, a nama svaka greškica dođe na naplatu. Jedan val pogriješiš i zacoketaš. Sve ove regate koje smo jedrile do sada... i SP u Novom Zelandu i Australija... bile smo tu negdje naprijed i gurale se, ali tu je bio problem taj tehnički deficit. Nismo imale pravi trim, a ni brod nam je bio stariji... Sad kad smo promijenile brod vidimo ogromnu razliku. Bilo je tih nekih stvari na koje nismo mogle utjecati, a puno su značile. Mogle smo trenirati koliko god smo htjele, ali ako je brod bio takav kakav je, nije mu bio pogođen trim... Uglavnom, novi brod smo preuzele otprilike prije godinu dana, ali nismo s njim zajedrile s njim na tom Europskom prvenstvu. Ipak ga prvo treba istestirati, priviknuti se malo na njega. To sve sa strane izgleda isto, ali sitnice su vrlo važne. Ta prilagodba nam je išla brzo i odmah smo vidjele koliko je bolji od novog broda. Nakon nekog vremena brod omekša. Voziš na valu i osjetiš da brod nije čvrst, da ne prođe kroz val... I na tom starom sam se naviknula da trebam puno raditi da bi brod išao, a sad je skoro dovoljno samo da se zakačim na trapez i da je to sve :) mislim, nije baš tako, ali to je da se shvati kolika je ta razlika. Uglavnom, sad smo došli do nekih brojeva koji nam osiguravaju pravi trim za razne uvjete, ali sad stižu novi jarboli i nova jedra i sad treba sve to tražiti iz početka. A što još reći o Grčkoj. Tamo smo jedrili samo poslijepodne, jer kroz jutro nije bilo vjetra. Vratili bi se s mora oko 19:30, pa još trebaš čekati pola sata da istekne protestno vrijeme i tek oko osam bi krenuli put apartmana. Pa tamo dok dođeš, svi su umorni, pa tko će kuhati :) Srećom, s nama je otputovala i moja sestra Anđela. Pomogla nam je da kad smo bili izvan regate da ne mislimo puno o stvarima koje su nas opterećivale. Inače smo ja, Enija i Karlo stalno sami po tim regatama i ovog puta najviše nam je pomogla psihički, a i Karlu u gumenjaku da se njih dvoje zajedno nerviraju i da jedno drugo smiruju :) premda mislim da je Karlo puno više nju smirivao nego ona njega. Bio je jedan plov kad je bilo strašno vruće. Svih dana vjetar je bio stvarno lako predvidljiv. Sve promjene su se dešavale u isto vrijeme. Iste promjene su se dešavale svakih sat vremena, uvijek bio otišao po 10° u lijevo i tako na kraju dana bi polje bilo zarotirano 50° i tako svaki dan. I taj dan je pao vjetar i za promjenu otišao u desno. Dobro, mi smo to pročitale i otišle u desno i nama je to desno izdušilo i dalo je lijevo. Sljedeći plov smo vidjele da je otišlo lijevo, pa i mi tamo, ali se nismo uspjele prebaciti na vrijeme i otišle malo preko lay linea i kad je Anđela to vidjela, cijela se snervala :) Ulazimo mi u cilj, dolazimo na gumija i po putu se nas dvije raspravljamo što je trebalo napraviti, ali kad smo došle do nje bilo je.... :))) Tada smo se malo trgnule... inače, Anđela je 5 minuta starija od mene :) A po pitanju kuhinje Karlo nam je glavni u timu. Kad imamo slobodan dan pomognemo i nas dvije, ali kad je regata stvarno ne možemo. Kad dođemo u apartman dok se otuširamo i sredimo on napravi večeru, a bude tu svega. Nije da jedemo samo pašte, kad je day off ispeče nam meso, kad je hladniji dan i kad imamo cjelodnevni program navečer spremi tingul i neko varivo, šnicele u toču, pa to ujutro bude vrhunski, kao da smo kod mame doma, a bude i juhica tu i tamo :) Mihaela de Micheli Vitturi, flokistica Kompletne rezultate regate u Grčkoj možete pronaći na ovom linku. Problem klase 49er česta je promjena tehničkih karakteristika pojedinih dijelova opreme. Kako je tvornica u Australiji, uglavnom njihovi jedriličari prvi dobiju mogućnost testiranja nove opreme i dok ta oprema uđe u proizvodnju i dok ostatak svijeta dobije pristup novitetima, njihove posade već je dovoljno dobro poznaje. Naravno, u sličnom položaju su i još neke bogatije nacije koje mogu uložiti mnogo financijskih sredstava u opremu. Možda cijelu priču oko 49er-a ilustrira podatak da jedna sezona, oprema, putovanja itd, iznosi oko 150.000 eura. Tako da je vrlo jasno zašto ova vrlo atraktivna klasa ipak nije značajnije omasovljena. Najnoviji primjer ovog problema je da je na scenu stupio novi proizvođač jarbola s novim dizajnom za idući Olimpijski ciklus. Posljednjih nekoliko mjeseci testiraju ga djevojke iz Australije. Naravno, svi noviteti su u službi ubrzavanja jedrilica i poboljšavanja njihovih karakteristika, a tehnologija koja stoji iza razvoja i proizvodnje cjelokupne opreme iziskuje ulaganje značajnih financijskih sredstava i naravno da se s gledišta proizvođača uloženo treba i vratiti. Međutim, klase 49er, 49erFX i Nacra 17 svojim cijenama čine jedrenje nedostupnim mnogim i posadama i državama. Samim tim to su postale elitne klase koje unatoč atraktivnosti prijete da budu razlog nestajanja jedrenja kao sporta na OI jer natjecateljska baza na globalnoj razini postaje sve manja. Trenutno u Hrvatskoj u klasu 49er njeguju samo JK Uskok i JK Sveti Krševan, oba iz Zadra. Za Sv.Krševan jedre samo braća Fantela, dok u Uskoka imaju malo veću flotu, pa uz Eniu i Mihaelu klupske boje brani i jedna juniorska posada koja je nedavno postigla jedan izvrstan rezultat. Posada Buba Pulek i Lorens Lokas, jedrili su od 31. kolovoza do 5. rujna na Europskom juniorskom prvenstvu klase 49er na jezeru Lipno u Češko. Momci su osvojili 9. mjesto ukupno i 8. mjesto među europskim posadama. Posebno treba naglasiti da je ovo njihova prva regata u ovoj klasi, kao i činjenicu kako su nastupili kao daleko najmlađa posada (17 godina) s obzirom da je prosječna starost natjecatelja 20-21 godine (juniori u ovoj klasi nastupaju do 23 godine). Bravo momci! READ MORE

Stipanović i Tudor srebreni na SP klase Zvijezda 📸 Christian Beck Fenomenalno ljeto Tonča Stipanovića nastavilo se i nakon povratka s Olimpijskih igara u Tokiju na kojima je osvojio svoju drugu srebrenu medalju u klasi ILCA 7. Nastavak se zbio u najjedriličarskijem gradu u Njemačkoj, u gradu Kielu koji je ugostio olimpijsko jedrenje daleke 1972. godine. Tamo je bilo organizirano Svjetsko prvenstvo klase Zvijezda, a na kojem je nastupio s Tudorom Bilićem i gdje su njih dvojica dojedrila do srebrene medalje! Osim ove posade nastupili su i naši doajeni u ovoj klasi, posada Marin Mišura i Tonko Barač, a značajnu ulogu na regatnom polju imao je i Ante Šitć kao flokista Xavieru Rohartu i sva trojica mogu biti stvarno zadovoljni sa svojim jedrenjima na Baltiku. Organizatori su uspjeli okupiti 82 posade koje su u Kielu boravile od 4. do 11. rujna. Prva jedrenja trebala su se zbiti u ponedjeljak 6. rujna ali vjetar nije bio dovoljno jak za regularno jedrenje. Po informacijama iz RO mjerilo se samo 2 do 3 čvora i to na dvadesetak metara nadmorske visine na obližnjem svjetioniku, a kako je bilo izgledno da će tako ostati i u poslijepodnevnim satima, u 14 sati dodan je i "A" uz već podignuti "AP". U utorak je sinoptička situacija bila potpuno jednaka, pa je Regatni odbor morao krenuti s razradom mogućih scenarija kako da spasi prvenstvo i da organizira dovoljan broj regata. Istina, to mu nije trebao biti pretežak napor s obzirom da od 1921. godine zvjezdaši imaju običaj da na SP jedre samo po jedan plov, pa trenutno propuštena dva natjecateljska dana mogu nadoknaditi sa po dva plova u preostalim danima. Srijeda je krenula na jednak način, AP na jarbolu, ali prognostički modeli najavljuju lagani vjetrić u ranim poslijepodnevnim satima. Prognoza je pogodila i napokon se moglo reći da je počelo Svjetsko prvenstvo. Naši su regatu izvrsno otvorili i svi naši predstavnici završavaju među najboljima. Mišura i Barač odmah od starta pokazuju da nisu bez razloga već nekoliko godina među najboljim svjetskim posadama i završavaju na trećem mjestu. Stipanović i Bilić vrlo dobro jedre unatoč tomu što po ovako laganim uvjetima nisu previše trenirali, te osvajaju izvrsno 5. mjesto, a Ante Šitić sa svojim kormilarom Rohartom u cilj ulazi kao 8. 📸 Christian Beck U četvrtak je RO po svaku cijenu morao organizirati planirana dva jedrenja i na ruku im je išlo što je već kroz jutro puhalo oko 8 čvorova, te je flota relativno ugodnije stigla do regatnog polja koje je inače svih dana bilo postavljeno na oko sat vremena od kluba. Kako je dan odmicao vjetar je jačao i s jutarnjeg sjeverca prebacuje na istočnjak koji je u najjačim trenucima puhao i do 15 čvorova. Osim ugodnih uvjeta za jedrenje, četvrti dan regate obilježilo je i nekoliko crni zastava na kojima je nekoliko top posada ispalo iz igre i koji su morali znatno pažljivije planirate iduće starteve. Naše posade srećom nisu bile u tom društvu i mnogo opuštenije jedrenje bilo je pred njima u danima koji su ostali do kraja. Uglavnom, svoj najbolji rezultat na regati ostvaruju Stipanović i Bilić koji u prvom plovu dana završavaju na drugom mjestu. Malo sporije jedrili su u idućem kojeg završavaju na 8. mjestu, dok je Mišuri i Baraču ovo bio najsporiji dan na SP jer su u kroz cilj prolazili kao 12. i 14. Šitićev kormilar bio je malo bolji od Baračevog, te njih dvojica završavaju na 10. i 9. mjestu. 📸 Christian Beck Predzadnji dan regate bio je tipično oblačan za ovaj dio Europe, ali ovog puta oblaci nisu blokirali vjetar, već je prvi plov odmah odjedren po 15 čvorova jugozapadnjaka. U njemu je Šitić prvi ušao u cilj od hrvatskih jedriličara, odnosno kao 4. u generalnom plasmanu. Mjesto iza stižu Stipanović i Bilić, dok Mišura i Barač zauzimaju posljednje jednoznamenkasto mjesto. Njih dvojica popravljaju dojam već u idućem jedrenju i osvajaju svoje drugo treće mjesto, a Ante u cilj ulazi kao 13. flokista, dok Tonči i Tudor u tom plovu knjiže svoj najlošiji plasman. Što se tiče borbe za medalje, s petim jedrenjem bilo je riješeno tko će ponijeti naslov prvaka, jer su Negri i Kleen u svom skoru imali 4., 1., 1., 1. i 2. mjesto i u subotu više nisu ni trebali jedriti, a tako su i postupili. U subotu se jedrio samo jedan plov, a kolika je bila nervoza na startu govori podatak da je čak 18 posada diskvalificirano zbog preuranjenog starta. Nažalost među njima su se našli Mišura i Barač, te Šitić s Rohartom. Zato su Stipanović i Bilić odjedrili vrlo dobro i finalizirali na 3. mjestu, te s bodom prednosti osvojili srebrenu medalju! Mišura i Barač ove godine su se zaustavili na osmom mjestu s tri boda prednosti ispred Roharta i Šitića. Točne rezultate i ostale podatke možete pronaći na ovom linku. A sad da vidimo što su o regati ispričali Tonči i Tudor: Nismo imali nešto previše treninga, ali bilo je dobro. Uspjeli smo odjedriti po tri dana u Splitu i u Kielu. Prva dva dana regate nismo jedrili jer je bila bonaca, ali smo svaki dan nakon protestnog vremena išli na trening, pa bi bili na moru po dva sata po laganom vjetru. To nam je trebalo da bi ostali "u motu", a i da bi skužili neke nove stvari po takvim uvjetima, jer nam je to bio standardni problem. A kad je krenula regata imali smo laganiji vjetar i išli smo vro dobro. Malo smo kasnili na startu, ali dobro smo napredovali kroz regatu i uspjeli smo ući u cilj kao peti. I inače smo dosta dobro jedrili, osim one kad smo završili 24. ali da zadnju krmu nismo pojalabandali i otišli lijevo mogli smo ući kao šesti, jer brod koji je bio ispred nas ušao je peti. Tako da smo mogli imati sva mjesta u prvih deset što mislim da je stvarno super jer nam je ovo tek četvrta regata zajedno. Drugi dan smo imali od 9 do 14 čvorova. Negdje su organizatori objavili da je bilo i 18, ali nisam baš imao taj osjećaj. A idući dan prvu regatu smo imali baš po jakom vjetru. Preko nas je prošla kiša i nevera, dok je drugu regatu to skroz palo i jedva smo stigli do cilja. Tada je vjetar dosta okretao za tim oblacima, tako da taj plov kad smo ušli 24. mogli smo dosta bolje. A u svemu tome najvažnije je da je taj zadnji dan sve prošlo kako treba. Dosta ekipe je izletjelo i otvorila nam se prilika da stignemo Austrijanca. I stvarno je borba bila do samog kraja. Prošli smo ga pred ciljem, ali nam to nije bilo dovoljno. Trebalo nam je još jedno mjesto između nas i njega, a tu je upao Amerikanac. Amerikanca nismo previše pokrivali da ne bi otišao na drugu stranu i da se Austrijancu ne bi otvorio prostor, tako da je na kraju ispalo da smo to pametno odigrali i da na kraju završimo drugi. Tonči Stipanović, kormilar Idući etapa po pitanju karijere u Zvijezdi je da Tonči i Tudor putuju u Švedsku na poziv proizvođača jedrilice na kojoj jedre. Tamo će sudjelovati na jednoj lokalnoj memorijalnoj regati u Stockholmu, a ujedno će dogovarati detalje oko izrade nove jedrilice koja će biti napravljena baš za njih. 📸 Christian Beck Projekt jedrenja u Zvijezdi započeli smo prije dvije godine. Tončeva dugogodišnja želja bila je jedrenje u toj klasi, a kako je nakon Londona 2012. ispala s Olimpijskih igara to nije mogla biti njegova druga klasa nakon Lasera. U međuvremenu je on par puta jedrio na finalu SSL-a gdje je išao s pozivnicom, ali nikad se nije ozbiljnije toga uhvatio. Onda sam ga ja prije tri godine pokušao nagovoriti da se zajedno uključimo u taj projekt i nije mi puno trebalo da ga nagovorim :) mislim, znamo se cijeli život, još od Optimista, Lasera i drugih klasa i eto, 2019. počeli smo zajedno jedriti. Prošle godine smo bili 4. na EP na Gardi. Zamalo smo i tamo osvojili medalju, ali prestigli su nas Austrijanci koje smo ove godine ostavili na trećem mjestu. A što se tiče cijelog ovog našeg poduhvata moram reći da iza njega stoji stvarno mukotrpan rad i puno vlastitih i sponzorskih sredstava. Ali nismo se predali. Pogotovo lani kad smo htjeli doći do boljeg broda s kojim možemo postići rezultat. Srećom uspjeli smo skupiti nešto sredstava i imali smo podršku tvornice "C Star" koja nam je omogućila da kupimo brod po nešto povoljnijoj cijeni. Brod nam se od početka svidio. Kupili smo jedan skoro novi, godište 2019. i s njim smo jedrili i u Splitu na EP i sad u Kielu na SP. Eto i tu nam je na EP pobjegla medalja. Završili smo šesti, ali tjedan ranije smo uspjeli pobijediti na Prvenstvu distrikta. Možda smo bili malo nestrpljivi, ali očekivali smo da će nam domaći teren sigurno biti jedan dodatni podsticaj. A na ovo SP smo otišli mirni i opušteni. Nešto malo smo se uspjeli spremiti nakon što se Tonči vratio s Olimpijade, a on je s druge strane bio totalno u natjecateljskom modu iako s druge strane nije lako naći motivaciju. Rekli smo da ćemo ovog puta ići skroz opušteno, regatu po regatu, metar po metar, da nećemo riskirati osim kad je to stvarno nužno potrebno. Znali smo da smo brzi skoro po svim uvjetima, osim što snimo baš dobro znali kako idemo po nekim srednjim uvjetima. S druge strane, svi smo se spremali za jaki vjetar, koji je inače standardan na Baltiku. Međutim kad smo tamo stigli bilo je lijepo vrijeme, anticiklona i praktički bez vjetra. Tako da dva dana nismo ništa jedrili i bili smo dosta strpljivi Pokušali smo trenirati što više možemo. Tražili bi dozvolu Regatnog odbora da izađemo na more nakon isteka protestnog vremena i jedrili bi po ta 3-4 čvora ispred porta. Htjeli smo ostati u fokusu. I kad je regata krenula rezultati su bili skroz OK s obzirom na neke lošije starteve nakon kojih bi se uspijevali izvući. Uglavnom smo imali sve dobre rezultate osim 24. mjesta u predzadnjem plovu koje nas je koštalo malo nervoze da uđemo u posljednji dan kao jedni od top tri sa sigurnom medaljom u ruci. U taj dan smo ušli kao četvrti s još jednom regatom ispred nas. Sabrali smo se, neke stvari su se i dogodile kako smo se nadali... neki od konkurencije su izletjeli na startu, ali mi smo i dalje mogli završiti kao 7. i 8. Bila su tri ponavljača i tu smo čekali svoju priliku. Nismo se dali zavarati i kad su bila dva ponavljača nismo bili u prvoj liniji. Držali smo se dosta ispod i čekali smo onaj pravi start, jer je kurenat bacao brodove vani. Kad je bio drugi ponavljač na startu su izletjeli Mateusz Kusznierewicz i Bruno Prada koji su do tada bili drugi. Također Mišura i Barač koji su do tada odvozili stvarno dobru regatu, koji su bili iza nas 7 bodova i još jedan Argentinac. Tada su Austrijanci još bili ispred nas i otvorila nam se prilika za treće mjesto, samo ako uđemo u prvi deset. To nije trebao neki teški pothvat, međutim, kako kod nas ništa ne ide jednostavno, startali smo i našli se na krivoj strani, jer je vjetar odmah nakon starta zavrtio s lijeve strane, a mi smo bili na desnoj. Prvu orcu smo okrenuli 21. i to nije bilo ni blizu dovoljno ni za 3. ni za 4. mjesto, jer oni što su bili 7-8 bodova iza nas bili su na prvim mjestima... Danac i Norvežanin. Shvatili smo da nemamo previše izbora nego biti maksimalno ozbiljni do samog kraja. Prvu krmu smo odvozili stvarno odlično, s lijeve strane s nekim pritiskom... jer duge su krme! Inače na 80 brodova ide dosta dugo polje. Orca se postavlja između 2 i 2.4 NM, ako se ne može postaviti tolika onda se vozi i treća orca, a ova je bila s tri orce. Na gate stižemo kao peti i nakon toga smo znali da broncu sigurno imamo u džepu ako ostanemo na tom mjestu. Drugu orcu i drugu krmu uspjeli smo se još približiti vodećima, ali i dalje smo bili peti i tu zadnju krmu okrećemo zajedno s Austrijancem. On je okrenuo desnu bovu na gateu, a mi lijevu i uspjeli smo u tom trenutku biti ispred njega. Međutim, trebalo nam je da je još netko između nas i Austrijanca. Tu se našao Amerikanac kojeg smo tada uspjeli proći. Tonči je tada vidio neki reful s desne strane. U stvari, procijenio je da će vjetar okrenut više s desna i virali smo u desnu stranu polja. I kad smo vratili natrag bili smo ispred i Amerikanca i Austrijanca. Tada smo imali samo čekati razvoj situacije, odnosno vidjeti da li će Amerikanac uspjeti ući u cilj prije Austrijanca. To se i dogodilo i to je bilo dovoljno da dobijemo Spitzauera i završimo drugi. Međutim, kad smo došli na kraj Kusznierewicz i Prada su prosvjedovali, Pokušali su dokazati da nisu bili vani na startu. To su i uspjeli, premda pod nekim čudnim okolnostima i ne znamo kako. Uglavnom, dobili su redress koji po pravilima nisu mogli odbaciti, tako da im to nije bilo dovoljno nego za peto mjesto. Tako da je bilo napeto sve do samog kraja. Ali zadovoljili bi se i s broncom. Bilo nam je važno samo da je medalja. U nekim trenucima stvarno smo imali sreće, ali vozili smo kao pravi tim, smirivali jedan drugog u nekim momentima :) A dobro je bilo što je i Šitić bio tamo. Stanovao je s nama, jedrio s dvostrukim svjetskim prvakom i stalno nam je dizao atmosferu. Stvarno nam je bio velika podrška! Tudor Bilić, flokista Iduće što je u Tončevom rasporedu je Nations Gold Cup, odnosno nastup na test eventu. Što se tog projekta tiče trenutno su van njega Igor Marenić i Filip Jurišić, a na čija mjesta su upali Stjepan Vitaljić i Darko Hajdinjak. Test event će se jedriti u Švicarskoj na jezeru Neuchatel ispred gradića Grandson. Princip jedrenja je flotno jedrenje u skupinama po četiri tim da je u grupi osam ekipa. READ MORE

FIRST, FIRST AND FIRST A North Sails Bingo at the 2021 Nations Trophy 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance What is one thing the Swan One Design Nations Trophy winners had in common last weekend in Palma de Mallorca? Niramo, Natalia and Vitamin all carried North Sails. A complete success, but for North Sails Executive Vice President Paul ‘Flipper’ Westlake, “you can never stop pushing.” Calling in from Palma, Westlake has plenty of reasons to celebrate. “We’ve worked heavily with Nautor’s Swan in the early days, from the very first event onwards, so getting together after the grips of this pandemic, with 29 high-level teams competing at the Nations Trophy was very, very impressive.” It’s clear this year’s results reflect the long-term collaboration between North Sails and the ClubSwan classes. “North Sails updates the sail designs at the end of every season for these one-design classes. The 2021 package got released in 2020, when there wasn’t much sailing, but we continued to develop. Our individual conversations with all our customers, our work with the trimmers and the owners, have set the baseline for what we believe is a race-winning package.” “We see that in the ClubSwan 50 class in particular,” says Westlake, “because it’s quite highly developed now, and each of the sailors has their own input.” No doubt Sonke Meier Sawatzki’s Niramo, the ClubSwan 50 winner in Palma, had his own. Natalia Brailoiu’s ClubSwan 42 Natalia took the honours in a class “that has been around for many years now but continues to push,” adds Westlake. “For us, it’s a matter of fine-tuning, adapting to people’s style and to the events that are on the circuit.” The ClubSwan 36 class however is still going through what he calls “the evolutionary phase,” explaining that “the boats were launched in 2019 and everyone is starting to race now. Obviously, we missed a lot of racing and learning last year so the top teams are still pushing hard to understand how to get the maximum performance out of the boat. The likes of Andrea Lacorte’s Vitamin, who won this year in Palma, was really dominating.” 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance That ClubSwan 36 is still going through some modifications, and its sail plans will evolve again in 2022. “One of our jobs is making sure that we’re always working very closely with the ClubSwan 36 class in the background,” adds Westlake. “We put a lot of effort into supporting them on the aerodynamics side.” Having not even left Palma yet, Westlake had already turned his focus to the next milestone. “All of our clients are talking about the 2021 Swan One Design Worlds in St. Tropez from October 13 to 17. You can never stop pushing. The Nations Trophy work has finished, but now the work begins for Worlds. I’m just looking at my calendar – it’s only three weeks away!” The same teams will face each other in Southern France and the fleet size will be very similar – “everybody wants to win the World Championships!” Conditions in St. Tropez are variable, making for a very open event. Westlake enthuses: “Palma Bay can be relatively predictable, although it was quite tricky this time around, with unstable winds and velocity. You can get anything in St. Tropez in October, from 5 to 30 knots, from flat to bumpy waters. It’s going to be an exciting event for sure.” That’s Westlake for you – focusing on what’s next rather than enjoying that Spanish (then French) sunshine. 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance 📸 Ottavia Raggio / Rocket Performance READ MORE

OUR UNIQUE PERSPECTIVE: 2021 MAXI YACHT ROLEX CUP A Photo Journal from Porto Cervo Regattas are long days on the water for the North Sails team, followed by late nights in the sail loft. Content creator Atila Madrona joined North for the 2021 Maxi Yacht Rolex Cup in Porto Cervo to capture the our unique perspective on the action on the water and in the sail loft. His perspective provides a glimpse into what it’s like to participate in one of the most spectacular regattas. See Madrona’s photos from the 31st edition of the annual meeting of the Maxis. READ MORE

LETTER TO MY YOUNGER SELF Peter Warrer, Team Denmark’s Skipper for the 2021 Nord Stream Race, Shares his Life Lessons 📸 Nord Stream Race / Felix Diemer The sailors and designers in the world of North Sails are some of the most inspiring people on the water, and we’re hoping to share more of their story with you. “Letter to my younger self” is a series told by our North Sails ambassadors. In each article, we bring to life their advice and personal journeys centered around the question: if your “now-self” could give your “younger self” advice, what would it be? Dear 15-year-old Peter, You are a fantastic Optimist sailor, a two-time world champion! 43 years from now, looking back on life while skippering Team Denmark in the Nord Stream Race, you will see how this early success set a high standard for all the years of sailing that lie ahead. Here are a few things you should know: Your wild-child hippie lifestyle will temporarily divert your focus from sailing. You will eventually realize that to achieve your sailing goals, you must sacrifice your non-sailing life. Understand where your weaknesses lie and focus on improving them. For example, you will discover that your natural talents include tactics, helming, and sail trim. Technical areas will prove more difficult, but in this future world, it will be very important to master those skills too. View this post on Instagram A post shared by North Sails (@north_sails) Seasickness will prevent you from venturing offshore, but this will subside as you get older. You have to be there when you get the chance, but you also have to look for the chance. A good network helps hugely with this. Listen to your mentors, even if they are family members. Let yourself be inspired by your two-time Dragon Gold Cup-winning father. And dare to imagine a future that includes an Olympic gold medal-winning son, who will actually be a mentor for you too! But the most important thing I want to tell you, my 15-year-old self: have fun with your sailing. Jump on different boats and get involved in various campaigns; don’t be single-minded or focus too much on one class. Also, try to enjoy some cruising too. Sailing is a wonderful sport, and it will help you live a happy life. I have a lot of fun sailing and racing the ClubSwan 50, M32, J/70, and cruising on the X332. Of course, you will face obstacles… but overcoming them will be a large part of your joy. PS Peter, 68 doesn’t feel as old as you might think! 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova READ MORE

YOU’RE ON THE LIST 19 Teams from Around the World Participated in the 7th Rolex New York Yacht Club Invitational Cup 📸 ROLEX / Daniel Forster The Rolex New York Yacht Club Invitational Cup is a unique event that brings together a collection of top amateur sailors from some of the world’s most prestigious yacht clubs. The seventh edition of this biennial regatta was sailed in IC37s, a strict one design class first introduced in 2018 and outfitted with identical North 3Di sails. On Saturday, September 18th, the Southern Yacht Club of New Orleans went home with their second Rolex New York Yacht Club Invitational Cup win in three editions. Giulio Desiderato, One Design Manager for North Sails in Italy, coached Yacht Club Italiano for the event. He shared a few unique observations on the event and the competition. “The skill level of the fleet is quite high. The top teams could easily compete at the top of other races, even against teams with pros onboard. It’s clear that all the teams have put in their maximum effort to prepare for the regatta. “From a North Sails perspective, it’s essential to be here as a company,” continues Desiderato. “We outfit a wide range of boats from Optimists to the AC75. At the same time, we deliver a lot of support to sailors trying to reach their goals. Maybe you win an Olympic gold medal, or the Invitational, but our focus is always on providing the best product. What I saw during the week in Newport was a group of very talented sailors who are passionate about our sport and it’s an honor for all of us at North to support them.” And while it’s a fierce fight on the water, the intensity was left onboard at the end of each day. “The spirit was great,” Desiderato says. “Often, regattas are so competitive that it creates distance between the team onboard and the other participants. The Invitational is different. Of course, everyone is super competitive on the water, but the camaraderie onshore is special. All of the teams will leave Newport remembering more than just their final race result.” 📸 ROLEX / Daniel Forster A pro sailor himself, Desiderato usually finds himself at an event on behalf of a private owner. And more often than not, the team is a collection of sailors from different countries. But this time, he coached the team from the yacht club where he grew up sailing. “The experience of sailing for your yacht club is one-of-a-kind., The Yacht Club Italiano is a young team. I saw these sailors grow in their dinghy classes and have been friends with them for a long time. So we spent many hours together at the club, and it’s fantastic to have this shared experience. An event like the Invitational will make you a better sailor and give you a fresh perspective.” 📸 ROLEX / Daniel Forster Like many of the participating teams, the Italians had no experience in the IC37. Which begs the question, how do you prepare a team for a boat they’ve never sailed before? Desiderato explains: “The first day of training was our first time on the IC37. The team discovered a bit more about the boat each day. While you’d think there was a home team advantage because the local teams had more time in the boat, the result didn’t necessarily prove that to be true. “The first step for preparing is to identify a similar boat to train on. Beyond the boat, good organization on board is fundamental. Good teamwork and onboard communication are key to avoiding mistakes. Then you do your homework; research the boat, consume as much as possible from the class website, check the tuning guides, dive into YouTube, and ask sailors who do have experience on the boat. I think that you can really have all the information and jump on board and just start to feel the boat…and that’s really important.” 📸 ROLEX / Daniel Forster READ MORE

Festival jedrenja na Malom Lošinju i prezentacija snage 3Di jedara 📸 Sandro Tariba 39. Lošinjska regata - regata Lošinjskih olimpijaca standardno je okupila vrlo kvalitetnu flotu s neizbježnom Maxi grupom. Ove godine najveću pažnju plijenili su Molo Longo i Adriatic Europa, dok su svoje namjere da se među njih umiješaju pokazali Gringo 3, Bravissima, Erco D', Mister X, Asso 99, a još su tu bili i Jonathan III, Viva 2, Canarino Furioso i još više od 20 drugih jedrilica. Ukupan broj sudionika bio je 34, a ono što organizatore sigurno posebno veseli je da su bili posjećeniji od 2. regate Vela vrata, koja se jedrila istog tog vikenda nešto sjevernije na ruti Opatija - Cres i natrag, kao i to da je regata imala međunarodni status s obzirom da su na njoj jedrili još i Slovenci i Talijani. Program je bio provjeren, odnosno subota 11. rujna, bila je rezervirana za navigacijski plov, dok je nedjelja 12. bila rezervirana za dva štapa koja su se jedrila unutar luke. Međutim, to nije bilo sve jer je regata dio festivala "Lošinjskim jedrima oko svijeta". Riječ je o dvotjednom nizu raznih akcija, programa i aktivnosti vezanih uz more i jedrenje, a čiji finale je na regati krstaša. U sklopu toga u petak je organizirana i noćna promenada pasara, guceva i gajeta uljepšana pjesmom klape Čikat koja se nalazila na logeru Nerezinac. 📸 Sandro Tariba Vrlo lijepa i romantična scena koja je bila pun pogodak i za okupljene jedriličare i za turiste koji su ove godine i Lošinj pohodili u vrlo velikom broju unatoč početku podsezonskog perioda. Tridesetak milja dug navigacijski plov imao je rutu koja je početak imala u Lošinjskoj luci i obavezne obilaske bova na Susku i Žaliću. Ekipa Molo Longa od starta je zauzela vodeću poziciju s mogućnošću kontroliranja cijele flote, a osim očekivanih konkurenata u vidu slovenskog maksija Adriatic Europe najviše se njihovoj krmi približila posada Gringa 3 koja je iznenadila Slovence kojima ovog puta za kormilom nije bio Dušan Puh, već Andrej Babnik, a također je bila opremljena s novim 3Di kompletom koji je sigurno odigrao i svoju ulogu u ovom rezultatu. Inače je Dušan Puh, koji za oko mjesec i pol slavi 70. rođendan, regatu propustio zbog nastupa na Europskom prvenstvu u windsurf-u, na kojem je osvojio naslov viceprvaka! Start navigacije odrađen je po laganom burinu koji je flotu pratio do izlaza iz Lošinjskog zaljeva, a potom polako okreće na lagani maestral. U svakom slučaju stanje mora nije prelazilo 2 do 3 bofora. Uz maxije i Gringa 3, u vrhu se nalazila i Bravissima braće Kaić. To je bila definitivno najmanja jedrilica u vrhu, konkretno, duljine vodne linije duplo manje od Adriatic Europe, ali s jednim od najjačih pedigrea. Riječ je o drugoj jedrilici koja je izašla iz kalupa u Italiji, a prvi trup je poznat pod imenom Angelo Rosso, dok je u Hrvatskoj nastupao i pod imenom Kodak. Prvi plov uspješno završava 30 jedrilica i u odnosu na iduća dva plova sudac na ciljnoj ravnini imao je vrlo mnogo posla s upisivanjem onih koji su završili. Nedjeljni štapovi bili su vrlo siromašni s vjetrom. Prvog su završili samo Molo Longo, Gringo i Bravissima, dok je u drugom štapu bila nešto bolja situacija s dvadesetak jedrilica u cilju. Prvi start krenuo je po burinu koji je tijekom jedrenja ostao na regatnom polju samo u obliku razbacanih "fleka". U toj situaciji RO i Organizacijski odbor nisu baš najbolje reagirali i umjesto očekivanog skraćenja puštaju natjecatelje da jedre oba predviđena kruga koja je završila samo spomenuta trojka. A to što među njima nije bilo i Adriatic Europe razlog je što joj je prije starta puknuo podigač glavnog jedra. Srećom nije bilo druge štete i ozlijeđenih, jer joj je vang izdržao masu i udar padajućeg jedra, te nije udario ni jednog člana posade. Zato je ova posada morala prinudnu pauzu korisno iskoristiti i provući novi podigač i pripremiti se za posljednji plov koji se jedrio po maestralu od 7-8 čvorova. Slovenci su u ovom plovu osvjetlali obraz i odnijeli pobjedu, dok se Molo Longo morao zadovoljiti drugim mjestom, a Gringo i Bravissima s trećim i četvrtim. Na kraju ukupna pobjeda odlazi posadi Rajka Kujundžića, a na postolju su još bili Gringosi i posada Bravissime, dok je Adriatic Europa završila na 4. mjestu. A na 5. mjestu završava još jedna slovenska ekipa, posada Erca D' - ex. Gringo 2. Sigurno im je ovo jedan od najdražih rezultata u Open kategoriji i dobar podsticaj pred iduće jesenske regate u Dalmaciji i nadolazeće ORC Prvenstvo Hrvatske. Kompletne rezultate regate razvrstane po generalnom plasmanu možete pronaći na ovom linku, dok su rezultati po grupama dostupni ovdje. Posebna nagrada dodijeljena je Jeri Vidoviću na jedrilici Bob'n'rock, koji je sam dojedrio iz Splita. Organizatori su njegovu ljubav prema ovoj regati nagradili jednim velikim pršutom. A treba spomenuti i da je u subotu nakon večere organizirano predavanje Saše Fegića o njegovo jedrenju ok svijeta u kultnom Hiru 3. READ MORE

FAREWELL TO BILL HERRSCHAFT The North Sails Family Mourns the Loss of a Local Favorite Bill Herrschaft Bill Herrschaft, 64, passed away unexpectedly on September 14. Based in Marina del Rey, California, he had been an integral member of the North Sails team since 1989. He grew up sailing at Santa Monica Yacht Club and won the Sabot Nationals in the early 1970s. He went on to win the Coronado 15 Nationals, and he was a two-time winner of the Santana 20 Nationals. Offshore, he sailed five Transpacs and countless races to Mexico. He was also very involved in the Farr 40 class. To capture some of his spirit, we asked two of Bill’s long-time colleagues, John Gladstone and Jon Gardner, to share a few memories. Here are the highlights. John Gladstone “He was just Mr. Marina del Rey, and a one-man band. Even big jobs like bending on a sail on a big boat, he’d just find a way to get it done by himself. And he’d never complain about it. He was really nice, no flash and no drama. I think he often was underrated because of that." “He also had a really good sense of humor and was always upbeat, never had bad things to say about other people. He had a lot of dedicated clients who would never go anywhere else. And if Bill had a complaint you knew it was valid, because it was just not his nature to do that." “He worked mostly by himself, but he was very realistic about not taking on too much and spreading himself too thin. When you're a one-man band, there's only so many hours in the week. And he was officially a salesman, but he could do the sailmaking work too; if he had to jump in the pit , he could do it and he would do it." “He was also a really good sailor. I never raced with him, but I raced on a lot of boats against him. He had a bad back the past ten or fifteen years, so he didn’t race offshore anymore. But he was an avid biker and kept himself healthy." “Two months ago, I sold a boat to a Hollywood couple who planned to keep their boat in Marina del Rey, so I introduced them to Bill. A month ago they sent me a note thanking me so much for the introduction, because he just took care of them; set them up with membership at Cal Yacht Club, went out sailing with them. There was no sale of anything, he was just being Mr Marina del Rey." “I loved the guy. It just breaks my heart. I’ll always remember that deep-voiced “Hel-lo?”, and that smile.” Jon Gardner “Bill started at North Sails in 1989, a year before I did. My nickname for him was “Slick Willy,” because he was always joking around. I’d answer the phone and say, “Hey Slick,” and he’d say, “What’s shakin’, Gar-din-errrr.” “We worked together closely for two decades, and he was one of my best friends within North Sails. The last several years, we’d be on weekly video conference calls together and he’d log in from his garage, where it was always much cooler than outside. Even in the summer, he’d always be wearing a North Sails hat and jacket, so we nicknamed him The Navigator. Because he looked like he was down below navigating, while the rest of us were in short sleeves, like we were ‘on deck.’ And he always had a smile on his face. I wish I’d taken a screenshot of him…" “He made sailing fun. He really did love helping his clients to succeed, even if it was just Wednesday night beer can racing. People always wanted him to do the offshore stuff and he was a very accomplished offshore sailor, but I think he actually preferred the inshore buoy racing. He sailed a lot with Brack Duker on the Santa Cruz 70 Holua; he actually had a ton of sled clients. He also sailed on several of John MacLaurin’s Pendragons, and with the maxi Sorcerer back in the day. More recently, he sailed with John Sangmeister on OEX." “You just could not meet a nicer guy. Very genteel. He was a great sailor, but also a great human being. An avid bike rider, and an amazing husband to Sue. And he absolutely loved North Sails; his blood ran blue." “He was just so much fun, and so easy to be around. Once you were his friend, he’d do anything for you. I was just chatting with him last week, telling him I’d help out one of his clients who was down here in San Diego. He was so easy to work with, and I’m really gonna miss him.” READ MORE

NORD STREAM RACE VICTORY FOR TEAM FINLAND A Remarkably Young Crew Win 1000 NM Race Across Baltic Sea 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova The 6th of September and the end of Kiel Week 2021 marked the beginning of the ninth edition of the longest offshore race in the grueling Baltic Sea, the Nord Stream Race. Sailing the 1000 nautical miles in high performance, one design ClubSwan 50‘s were the five qualifying teams from Finland, Germany, Sweden, Russia, and Denmark. Qualification is awarded to the club that wins their respective country’s National Sailing League, with all teams fighting to win the Nord Stream Race to earn the ‘Best Yacht Club in the Baltic Sea’ title. All 5 boats carry North 3Di ENDURANCE, the most rugged version of our composite molded sail technology. “North Sails has been involved in ClubSwan 50 class from the very early design stage before the first boat was actually sailing,’’ Class Leader Arnd Howar explains. “As the class has a strict sail label rule, a limited number of sails can be bought each year, making durability and reliability vitally important.’’ “The 3Di ENDURANCE sails have been proven during The Ocean Race and Vendée Globe. Equally, the boats of the Nord Stream Race are pushed hard through all kinds of weather conditions whilst being used at the highest level of competition. It is fantastic to see North Sails on every boat in the race and reinstates the trust in 3Di Technology.’’ “It is fantastic to see North Sails on every boat in the race and reinstates the trust in 3Di Technology.’’ Team Russia & Team Finland 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Crews race an offshore leg to a stopover location, where they then sail a series of inshore races before setting off for the next offshore leg, resulting in two overall winners. The demanding final leg from Helsinki, Finland to St. Petersburg, Russia took more than 20 hours. Teams were faced with strong winds on a reaching course and waves of over two meters, which tested the sailors right to the final moments of the race. Esbo Segelförening from Finland wins the overall offshore title, standing out with a remarkably young team onboard. Eight of the eleven crew members are under 30 years old, and the helmsman, Lucas Kalermo, is just 20 years old. An ecstatic 24-year-old trimmer and team captain onboard, Anton Eklund, comments on their achievement: “It feels both unbelievable and amazing. We couldn’t even have dreamt of winning, even though that is always the goal. Our other goal is to show that young sailors can succeed too.” “We were lucky to get the chance to sail in all kinds of winds” he continues. “Our sails proved easy to trim and depower if needed, and the A4 Gennaker also worked nicely for both tighter reaching and flatter downwind. When we reefed, we had no problem finding a balance of less power, but at the same time enough to get through the big waves. The sails handled the strong winds well, even though we pushed them quite hard. Minor wear and tear could be noticed afterward, but that is normal in such conditions; nothing that affected our speed.” Team Finland’s biggest takeaway? “Planning is key,” Eklund remarks. “Strong planning and communication can eliminate stress and miscommunication, leaving more room for enjoyment!” “It feels both unbelievable and amazing. We couldn’t even have dreamt of winning, even though that is always the goal. Our other goal is to show that young sailors can succeed too.” Excelling in the inshore series five points ahead of Team Denmark is the Russian team from St. Petersburg Yacht Club, after winning the race series in Kiel, Stockholm, and Helsinki. We can’t wait to see what the next edition of the Nord Stream Race has in store, but the excitement of this year will undoubtedly be hard to beat. Team Finland celebrate whilst arriving into St. Petersburg, Russia 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Team Russia 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Overall Inshore Race Series Champions, Team Russia 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Team Russia & Team Denmark 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova Team Finland 📸 Nord Stream Race / Marina Semenova READ MORE

Enigma furiozno oko Krka 📸 regate.com.hr Još jedna regata uspješno je organizirana nakon dvogodišnje pauze nastale zbog Korona krize. Ovog puta riječ je o sedmom izdanju popularne noćno/dnevne regate oko otoka Krka, a koju zajedničkim snagama organiziraju JK Jadro iz Selca i JK Burin iz Novog Vinodolskog. Želja za jedrenjem bila je po najavama vrlo velika, ali nakon što su metereolozi objavili prognoza za petak 17. rujna navečer mnogo posada je odlučilo ipak ostati doma i regatu pratiti putem interneta iz suhih domova. U njihovu obranu može se reći da je ovog puta prognoza bila točna. Do pred start vrijeme je bilo relativno suho uz poneku zalutalu kapljicu kiše, ali oblaci koji su se skupili između Krka i Velebita najavljivali su kišni razvoj situacije. Odmah u predstartnoj proceduri pada lagana kišica, a nakon signala starta kiša je ozbiljnija, pogotovo kako je flota odmicala prema jugu. Pretpostavljam da oni koji redovito prate ovu regatu znaju da se naizmjenično start i cilj organiziraju u Selcima i Novom Vinodolskom, a smjer obilaska otoka Krka ovisi o vremenskim uvjetima. Ovogodišnji start organizirali su Selčani, dok je cilj bio u Novom, a RO je flotu poslao južnom rutom, odnosno prema Senjskim vratima, a u povratku su je očekivali sa strane Krčkog mosta. Tijekom poslijepodneva organizatori su računali samo sa šest jedrilica koje su došle u Selce. Međutim, oko 18:30, pola sata pred start, stižu još dvije jedrilice, da bi doslovno par minuta pred početak predstartne procedure stigla i Enigma, kasnija najbrža jedrilica u realnom vremenu. Zbog njenog iznenadnog dolaska start je i pomaknut deset minuta, tako da je malo nedostajalo da to bude pravi noćni start. Na samom startu nije bilo nekih pretjeranih iznenađenja. Bura u bok i tko je duži i s više jedara taj je bio na čelu. Tu komparativnu prednost najbolje su iskoristili Oštro i Selce, Justin ten i JOD 35. 📸 regate.com.hr Punim jedrima jurili su brzinama preko 7 čvorova, ali već čim su zašli iza punte koja štiti lučicu u Selcima s južne strane, refuli postaju sve jači, pa lagani Justin kreće u kraćenje glavnog jedra. To bezrezervno iskorištava ekipa Selca koja s robusnijom jedrilicom nema takvih problema i s punom kvadraturom nastavlja prema Senjskim vratima. Jedini koji su startali u prvom redu, a nisu bili na vrhu, bila je ekipa na malenoj Alohi. Oni su jedini podignuli gennaker s kojim su izabrali odvajanje prema Krku. Zato je svojih pet minuta slave imala jedina kompletno ženska posada na jedrilici Frajla. Ova odvažna skupina jedriličarki jedno kratko vrijeme bila je čak i ispred jedrilice Oštro. Nažalost, nisu se odvažile na nastavak jedrenja jer su procijenile da su uvjeti ipak preteški za njih, a također im se desilo i paranje glavnog jedra, tako da su se ubrzo vezale u Novom Vinodolskom. Dok je Frajla još bila u regati, na čelo flote izbija kasnija pobjednica, Enigma. Definitivno je bila riječ o najsofisticiranijoj jedrilici koja je bila na regati, te o posadi koja je iz nje bez straha izvukla maksimum i u uvjetima bure od 30+ čvorova u Senjskim vratima. O tome kako im je bilo na moru ispričao nam je njihov kormilar Petar Šimunović: Krenuli smo malo sa zakašnjenjem, ali odlično. Bura je lijepo digla, s kišicom, a mi smo krenuli s flokom i punim glavnim. Bilo nas je sedmero i dobro smo ravnali. A u Vratima smo se malo borili, tamo je bilo svega, a kad smo otvorili Vrata onda su krenule zanimljive igre. Svi su dobili boju u očima :) Tamo je bilo dosta valovito, a cijelu tu dionicu smo prošli s drifterom, sve do prve bonace kod Plavnika. A od vrha Plavnika, pa sve do Selaca bilo je svakih 10-15 minuta mijenjanje jedara. Lovio se svaki propuh, a konkurencija se približavala. Koristili smo neki lažni Code 0, u stvari genova bez rola koju dižemo ispred provenog štraja, tako da je to za nas Code 0. Još smo dizali drifter, gennaker i flok, a glavno smo stalno imali puno, bez kraćenja. Možda nekih deset minuta nije bilo puno, ali sve ostalo vrijeme smo dobro ravnali brod. Uglavnom bili smo dosta ispred konkurencije koju je počastilo vjetrom bliže Krku, a dok je to stiglo do nas prošlo je oko sat vremena. Oni su dobili buru, dok smo mi stali u bonaci, pa smo morali ići u širokom luku. Čim bi vjetar pao za koji čvor hvatali smo smjer prema Rijeci i Opatiji, a kad bi pojačao onda smo birali brzinu. To je trajalo negdje do Krčkog mosta, a nakon mosta imali smo jedno lagano nasukavanje. U jednom trenu kurenat nas je bacio u kraj, a vjetar je skroz stao. Uglavnom, sve je dobro prošlo i onda ponovno kreće nadmudrivanje. Najnapetije je bilo između lanterne kod Jadranova i samog Jadraova. Tamo je rupa od oko 300 metara, svojevrsni Bermudski trokut. Tamo je bilo stvarno najneizvjesnije. Kurenti su tu redovito snažniji od brzine koju razvija jedrilica pod jedrima. Na jedra možemo ići milju u željenom smjeru, a kurenat nas nosi unatrag s milju i pol. Mislim da smo to uspjeli proći s minimalnim gubicima. Tu nam se konkurencija približila na par stotina metara i bio nas je strah da nas ne prođu s nekim svojim privatnim refulom. Uglavnom, ispetljali smo se i krenuli smo u polagani bijeg. Opet kroz bonacu. U bonaci smo bili od izlaza od tih kurenata kod Jadranova, pa skroz sve do Novog. Koliko smo mogli, pratili smo tramontanu s kojom smo mogli jedriti gennakerom. Tu i tamo smo dizali Code 0 kad bi se nešto malo promijenilo... tako da smo išli u kraj, pa bi se dizali prema Krku... svugdje gdje bi se pojavio neki povjetarac, a u Novi ulazimo s flokom po tramontani. Posada je bila najbolja moguća i stvarno sam zadovoljan kako je bilo! Bilo je malo nezgodno na startu s izmjenom brodova, ali je stvarno dobro završilo. Mislim, kad se sjetim Senjskih vrata.... Bura je raščistila nebo, mjesec ogroman, a kurs je bio niz vjetar. Jurili smo nizbrdo, morska pjena se dizala oko nas... stvarno neopisivo dobar osjećaj! To je vrijedilo svih ranijih i kasnijih muka. Tu su svi dobili još jaču želju za jedrenjem i kasnijim radom na brodu i svim tim izmjenama jedrilja. Jedrenje u tim dijelu bilo je neopisivo dobro. Val, pjena... pa nekoliko puta smo prošli kroz stvarno velike valove, ali kad smo prošli liniju Vrata - svjetionik onda smo odjurili kao vjetar. Regata je bila stvarno vrhunska! Petar Šimunović, Enigma - JK Senj Prvi od regate odustaje Las Palmas. Iza njih na to se odlučuje posade Frajle i flota od tog trenutka biva podijeljena na dvije grupe. Enigma, Oštro i Selce na vrhu, te Aloha, Morčić 2 i Plan B u pozadini. Razmak između ove dvije skupine rastao je ulaskom u Vrata. Veće jedrilice taj kanal i jaku buru lakše su podnijele, a najmanja jedrilica u regati, Super B, tu se povlači iz regate i odlazi u Bašku. Nakon ovog poteza, u regati ostaje pet jedrilica, od kojih na kraju regatu završava njih četiri. Praktički pred ciljem povlači se Morčić 2, jer bonaca je u tim trenucima bila stvarno preteška, a situacija bezizgledna. Tko je u kojem trenutku gdje bio i što poduzeo, možete pronaći u playbacku, dok iz priložene statistike možete izvući i neke druge korisne podatke. U svakom slučaju, sve je spremno za analizu, a službene rezultate možete pronaći na ovom linku. Statistika Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno Prosječna brzina Max. brzina 1. Enigma 09:33:30 50.87 5.32 15.26 2. Oštro 13:54:07 56.04 4.03 15.68 3. Selce 13:57:30 52.50 3.76 13.10 4. Aloha 20:51:30 54.50 2.61 8.89 Statistika do odustajanja Jedrilica Trajanje jedrenja Prejedreno Prosječna brzina Max. brzina 1. Las Palmas 00:35:00 2.09 3.58 6.78 2. Frajla 01:25:00 7.43 5.25 7.70 3. Super B 03:25:00 14.53 4.25 10.12 4. Morčić 2 25:05:00 61.46 2.45 10.15 *statistika na osnovu uzoraka u vremenskim intervalima od 5 sekundi Playback P L A Y B A C K READ MORE

Elena Vorobeva, najbrža na PH za Radiale 📸 regate.com.hr Prvenstvo Hrvatske za klasu ILCA 6 organizirao je JK Mornar iz Splita za vikend od 17. do 19. rujna, a odazvalo se 36 jedriličarki i jedriličara, što pravih "radiala", a što gostujućih iz standarda i 4.7. U petak, prvog dana regate, puhalo je jugo. Regatni odbor je zbog toga flotu poveo u smjeru Žnjana, a polje je postavljeno niže od komunalne bove. Zona u kojoj se razvija veliki val, a kako je vjetar bio poprilično jak moralo se visjeti i natjecatelji su morali pokazati dobru fizičku spremu. Generalno, može se reći da su to bili uvjeti koji su prvenstveno odgovarali jedriličarima koji su se za ovu regatu prebacili iz ILCA 7 klase, odnosno iz ex. laser standarda. Čak nekoliko jedriličara čija imena smo čitali u izvještajima s velikih regata za ILCA 7 klasu nalazi se i na ovoj startnoj listi, a u skladu s uvjetima koji su vladali na moru u tom prvom plovu svi su taj "vitraški" plov završili u samom vrhu. Pobjedu je ipak odnijela naša trenutno najbolja jedriličarka u ovoj klasi, olimpijka Elena Vorobeva (JK Split). U tom plovu, kao i u trećem, koji se jedrio sutradan, odnijela je pobjedu, a iduća dva mjesta zauzimaju Alec Cvinar (JK Orsan), Božidar Golubić (JK Mornar) i Stipe Gašpić (JK Mornar), momci koji već par godina treniraju isključivo u muškom olimpijskom samcu. A iskonski radialci taj plov završavaju od 5. mjesta pa dalje, dok su im laganije kolege iz 4.7 ostali u drugom dijelu rezultatske tablice. Nakon završetka ovog plova jugo počinje slabjeti i pokušava se s još jednim startom, ali vjetar odlazi u desno i maestral se pokušava formirati, ali ipak ga nije bilo dovoljno da bi se mogao organizirati još jedan plov tog dan. Za subotu prognoza nije bila baš idealna, ali maestral uspjeva probiti u svoj svojoj raskoši. Kako je dan odmicao bivao je sve jači i u posljednjoj regati je puhalo oko dvadeset čvorova. U svakom slučaju ponavljaju se "vitraški" uvjeti i natjecatelji s većom masom ponovno dolaze na svoje. Odjedrila su se tri plova i to je na kraju bilo sve što se jedrenja tiče, jer u nedjelju nije održan niti jedan plov. Što se tiče najbržih u subotu, uz Eleninu drugu pobjedu, po jednu su ostvarili Roko Stipanović iz JK Croatia i Božidar Golubić. Ostali su pokazali dosta sličnu formu i stvarno se nije moglo prognozirati tko će na kojem mjestu završiti u pojedinom plovu. Jedino konstantno dobro jedrenje pokazala je Elena koja je na taj način dokazala da nije bez razloga bila Hrvatska predstavnica u ovoj klasi na Olimpijskim igrama u Tokiju. Bodovno najbliži bio joj je Božidar Golubić. Njemu se desio jedan ozbiljan kiks u vidu 22. mjesta u drugom plovu, ali imao je sreću što se mogao odbaciti najlošiji rezultat, pa regatu završava s dva kaznena boda više od Elene. Na trećem mjestu regatu je završila najbolja Mornareva radialka, Snadra Lulić. Njen najbolji plasman je 2. mjesto u posljednjem plovu, dok su joj broncu osigurala još dva peta mjesta. Ona je ujedno i na početku niza od petero jedriličara koji su završili unutar pet bodova razlike. Sličan niz krenuo je od Ursule Balas (JD Val), koja je za jedan bod pobjegla potjeri u kojoj su bili Tea Peteh (JK Uljanik), Max Gjidera (JK Mornar) i Petra Mastelić (JK Labud). Koliko je ovo bila jaka regata i vrlo ozbiljna konkurencija govori da je drugoplasirana na SPN klase ILCA 4, Petra Marendić završila na 12. mjestu. Istina, ona je iz skupine koja je za ovu regatu prešla iz jedrilice s manjim jedrom, ali njene mogućnosti su neosporne. U svakom slučaju regata je bila naporna i zahtjevna, te kao takva izvrstan trening za mnoge iz flote koji će za dva tjedna nastupiti na seniorskom Europskom prvenstvu za klase ILCA 6 i ILCA 7 što će se jedriti u Varni u Bugarskoj. Kompletne rezultate po generalnom plasmanu možete pronaći na ovom linku, dok ovdje možete pronaći popis nagrađenih po različitim kategorijama. READ MORE

NORTH TEAMS TAKE THE PODIUM AT THE J/24 US NATIONALS Fast Sails, Practicing and Having Fun: The Keys for Success at the 2021 J/24 US Nationals 2021 J/24 US National Champions. 📸 USA J/24 Class Association I had the good fortune to sail with a great young team at the 2021 US Nationals led by Mike Marshall. He put a great crew together and it reminded me that that is what it is all about. You must have a team that is unselfish and works hard no matter what, Dave Hughes, Jeff Hayden, and Matt Coughlin are just that. Of course, we had a fast boat, thanks to Chris Morgan who just fully rebuilt it and we sailed with the standard North Sails Fat Head mainsail, DX-7TT Genoa, FR-2 spinnaker and we even got to break out our SRB jib for race nine! We were a brand new team at the J/24 US Nationals, but by following the three basic tips below, we were able to work hard to get up to speed quickly. It’s all about prioritizing Especially when you are limited with time, etc. We figured we needed to make sure we could tack and jibe. We spent a few hours Thursday practicing just that. Dave jumped right back on the bike and picked up where he last left off in 2009 at the Worlds in Annapolis. It was lighter air, we were really able to practice our roll tacks and roll jibes. Youth is a beautiful thing, Jeff and Matt worked very hard, always on the balls of their feet ready to move! We also took a little time to make sure our straight-line speed was good but prioritized the boat handling, many boat lengths can be lost or gained at the corners. (windward mark and leeward gate.) Use your time well on race day We like to make sure we get off the dock in plenty of time to spend at least an hour doing our homework on the racecourse, it’s nice to sail as much of the course as you can and still get down to the start line to get your starting line pings and figure out the favored end of the line. Of course, this can change at a moment’s notice, we typically do our last wind shot at four minutes and confirm the start line location that we want to be. Also, keep track of the angle back to the committee boat and vice versa to the pin, if the line isn’t square you may notice you’re sailing more close hauled one direction. Make sure your boat is set up for the conditions off the start line We will sail upwind prior to the five-minute mark and make sure we like the rig tension, the genoa lead, halyard tension, backstay, etc.. so that we are set up to go fast off the line. We don’t want to be spending the few minutes getting the backstay right, etc. You want to be at full speed as you race the rest of the fleet to the first shift! Having fun sailing is the key to success and better results. Please let me know if I can be of any help to you and your team, always love to chat about J24s. Winners led by Mike Marshall, in front of the pack. 📸 Chris Howell Tony Parker (2nd Place) and Mike Ingham (4th Place) sailing fast upwind. 📸 Chris Howell READ MORE

BRITISH OLYMPIAN, BEN SAXTON, JOINS NORTH SAILS Ben Saxton Joins North Sails in Gosport, UK to Offer Customers Unparalleled Expertise Saxton racing onboard Oystercatcher and soon to round the prestigious Fastnet Rock Ben Saxton likes making any sailboat go faster, whether the end result is winning the 2017 Nacra World Championship or helping the brand new 52-foot Oystercatcher get around Fastnet Rock. Now that this 2016 Olympian is part of the North Sails team, he’s looking forward to applying all of his catamaran and one design experience to the Grand Prix scene. “My time racing in the competitive Olympic class fleets has taught me how to optimize and tweak boat settings to your advantage. Another big part of success in these tightly-packed fleets is knowing how to perform well under pressure. Now that I am becoming more involved in Grand Prix racing, I am loving working as a bigger team and being able to share victories with all the crew onboard.” Ben explains. “To win in a fast boat, you’ve got to have a speed edge,” Ben continues, “so you do a lot of work trying to get more speed out of the boat. And you have to be better at planning ahead and communicating. All that thinking under pressure transfers really well to Grand Prix sailing.” Ben was attracted to North because he was impressed with the company and its products, especially 3Di and Helix. He usually trims main and calls tactics, but when asked for a favorite class, he shrugs. “I sail everything, from dinghies to keelboats to catamarans. I’m really enjoying helping the Cape 31 fleet develop even faster sails. And it was really good to sail the 2021 Rolex Fastnet Race because that only comes around every two years. I knew I wouldn’t get seasick sailing, but I didn't know how it would be sleeping!” He laughs. “I was fine, even with that really rough start.” Sailing several evenings a week and almost every weekend, Ben doesn’t have a lot of time for other sports. But “I like keeping fit, so I love biking, surfing, mountain biking, wing foiling. And walking the dog—that’s a big one these days.” Ben and his fiancée recently adopted a cocker spaniel. His favorite activity is, of course, sailing. “It's easy to go to work when I get to talk to people about sailing on the hour’s drive to the loft. And then I get here, and I'm still talking about sailing with everyone I work with. I’m good at making boats go fast, so I’m very happy to be in a place where everyone else appreciates that and wants to do that too.” Get In Touch Richard Matthews' 52-foot Oystercatcher at the start of the Rolex Fastnet Race 2021 📸 RORC / Rick Tomlinson / Rolex Fastnet Race Cape 31 Sardonyx at Cowes Week 2021 📸 Live Sail Die and PKC Media Cowes Week 2021 📸 Live Sail Die and PKC Media READ MORE

I novi Panjić je nezaustavljiv s NS jedrima 📸 Zero Gradi Nord Sve brojnija hrvatska monotip flota klase Melges 24 aktivno je pristupila i drugom dijelu ovogodišnje sezone. Nakon što su u proljeće i na početku ljeta odjedrene tri regate iz ovogodišnjeg hrvatskog toura, četiri posade su odlučile nastupiti i u susjednoj Sloveniji na Europskom prvenstvu koje se inače u tom akvatoriju trebalo jedriti prethodne godine. Datumi održavanja regate bili su 4 - 11. rujna, od čega je za natjecanje bilo rezervirano pet dana, od utorka do subote. Domaćini i organizatori regate bili su članovi YC Marina Portorož, a na Oglas regate odazvalo im se 40 posada iz 13 Europskih zemalja i SAD-a. Vremenski uvjeti u Portorožu bili su tipično kasno jesenski što bi značilo da su prevladavali lagani maestrali, dok su kao značajni lokalni utjecaj bili prisutni osjetni kurenti čije čitanje je bilo dosta važno u borbi za što bolju poziciju na regatnom polju. Posade koje su zajedrile u Portorožu bile su sastavljene od mnoštva vrlo dobrih, pa i izvrsnih jedriličara jer klasa je prisutna na međunarodnoj sceni već dugi niz godina i mnogi jedriličari su je izabrali za nastavak svoje karijere nakon izlaska iz malih klasa. A tih kojih je bilo u malim klasama s vrlo velikim međunarodnim uspjesima bilo je poprilično, a neke posade bile su sastavljene i od 2-3 olimpijska jedriličara. To sve govori koliko je i dalje jaka konkurencija u klasi koja je i dalje vrlo atraktivna iako je prvi put zajedrila daleke 1992. godine. Tradicija jedrenja u Melgesu 24 na Europskoj sceni također je velika, a Hrvatska je postala njen član s neočekivano jakom ekspanzijom u manje od godinu dana od kad se ozbiljno krenulo s aktivnostima oko njene popularizacije. Trenutno CRO oznaku na jedrima ima 14 jedrilica, a u najavi je da bi do Prvenstva Hrvatske u studenom, trebala stići i 15. jedrilica! 📸 Zero Gradi Nord Predstavljati Hrvatsku na ovom kontinentalnom prvenstvu odlučile su posade Ičića, Zagreba, Biograda i Splita. Iz Ičića je put Portoroža otputovao ujedno i trenutno najstariji svjetski M24 koji je u regatnom stanju, broj 006 - Blue Label. Iz Zagreba je stigla posada Joyrunnera - 792, iz Biograda ekipa na Panjića - 739, te iz Splita 385 - Iggy. Svima je ovo bio prvi nastup na međunarodnoj sceni i to na regati ovog kalibra, tako da nitko od njih nije nešto posebno ni očekivao po pitanju rezultata. Istina, svi su sebi postavili neke ciljeve, a koliko su ih ostvarili u praksi i kako je uopće regata izgledala iz njihovih kokpita ispričat će nam kormilari naše dvije najbolje plasirane posade, Panjića i Iggyja. Mi smo se gore pojavili u subotu i odradili prvi trening. Kako nam je ovo novi brod, gore je stigao već u četvrtak, pa ga je trebalo izvagati, napraviti certifikat itd... a pokazalo se da je to bila dobra odluka, jer nakon što smo ugradili soft floor i elektroniku, što starost broda, što sve skupa, dalo nam je to da smo imali mogućnost izvaditi 10 od mogućih 13 kg olova iz njega. Tako da nismo to napravili jedrili bi s 10 kg težim brodom. Taj posao su odradili Tonko i Šime i pripremili brod i brod smo isprobali praktički ta dva dana tu ispred regate. Naime, došao nam je u krivo vrijeme, mislim u vrijeme kad se svi bavimo onim od čega živimo, turizam ove ili one vrste. Duje skiperira, Tonko je kapetan na jahti, a ja moram pokriti svoju firmu, jedini od nas koji je jedrio preko ljeta bio je Tome, pa čak ni on nije bio previše po regatama. U princiu stigli smo gore mnogo prije nego smo mislili. Naša ideja bila je da na Europsko prvenstvo idemo iduće godine, a da do tada skupljamo iskustvo. I kad stignemo tamo da budemo u poziciji da razmišljamo o borbi za medalju za oko dvije godine. To je bila glavna ideja i zbog toga smo i kupili ovaj brod ranije nego smo mislili. Cilj na ovom EP bio je da se naučimo jedriti u velikoj floti. A ovaj raniji odlazak na EP se desio jer se EP održavalo u Portorožu i Tomi se oslobodio termin, pa kad se to poklopilo i mi ostali smo uzeli kalendar i odlučili osloboditi se posla da možemo ići. Tako da je Tonka gazda pustio, Duje je žrtvovao dva tjedna skiperaža, ja sam svoj bračni mir :) i završili smo u Portorožu bez ikakvih posebnih očekivanja. Iskreno sam se nadao da ćemo se moći boriti za plasman između 15. i 20. mjesta i da ako budemo ispod 20. mjesta da nismo odradili dobar posao, a očekivanja iznad 15. mjesta bila su nerealna. I kad gledam na ostavreno s ovog odmaka vidim da je cijela regata mnogo bolje prošla nego što se itko od nas mogao nadati, pa čak i Tome koji jedri s različitim ekipama i zna gdje smo mi otprilike sa svojim bonusima i nedostacima. A konkretno naš najveći minus ovog puta bila je velika flota na startu, te situacija koju do sada u našim regatama u Hrvatskoj nismo susretali, a to je prilaz startnoj liniji samo s glavnim jedrom. Istina, to smo trenirali u predsezoni, kad smo se učili uopće i voziti taj brod, a Tome nam je rekao da će nam to sigurno trebati. Nakon toga su nam stigle regate u malim flotama, gdje opet svi manje više startaju s flokovima, a gore takav start nije bio moguć. Naravno, starta se s flokom, ali momentum prilaska, odrolavanja i držanje pozicije u takvim flotama je drugačiji. I pokazalo se da se mi s tim dobro nosimo.U subotu smo na treningu bili sami. Tomo nam se pridružio u subotu navečer, pa smo s njim trenirali u nedjelju, a u ponedjeljak je bio praktice race. U nedjelju smo vidjeli da smo s nekim posadama za koje smo znali da su brzi, da možemo držati brzinu bar pet minuta. Naravno, kasnije se desi drugačiji ulaz u val, drugačiji izlaz iz vire, koncentracija na vožnju, pogotovo nakon cijelog ljeta koje je prošlo bez te aktivnosti... male stvari u kojima vidiš da si izvan njihovog ritma. Ali sa svakim satom jedrenja i svakom novom situacijom, te barijere su pomalo padale i osjećali smo se sve ugodnije u tom društvu najboljih koji su preko ljeta odradili nekoliko regata iz Europskog toura. A u ponedjeljak na practice raceu prvi okrećemo gate! Kad smo ga obišli samo smo se pogledali, zarolali flok i otišli u marinu. Rekli smo "ovo je predobro, nešto nije u redu". Realno, kad si u velikoj floti naprijed onda samo sve više odlaziš ispred sviju. Moment je bio više nego dobar, ali nismo htjeli biti u nekoj zabludi da smo mi sad tu super dobri, jer tada još uvijek nismo toliko vjerovali u to. I onda je počela regata. Prvi start. Gužva. Đumbus. Startali smo super, ali lijeva strana, koju smo odabrali, pokazale se lošijom. Kurenat je u desnoj strani radio puno veći dobitak nego ječi pritisak u jedrima na lijevoj strani. Onda se desila i ona situacija kad smo došli nešto lošije na bovu od orce, tamo je bila gužva... pokriveni brodovi, pa brodovi koji su već bili na bovi i ne uspijevaju je okrenuti, tako da smo tamo imali već prvi protest na Mađare 759, pa potom ona situacija s DNE... Skužili smo već onda da se kroz jedrenje dižemo i u principu kad smo počeli voziti krmu u tom plovu, pa orcu i drugu krmu, hvatali smo brodove ispred nas. To nam je dalo poticaj i nakon toga smo odradili dva super plova s obzirom na naše iskustvo i s obzirom da nismo znali gdje smo. Ono kad si naprijed s njima misliš da te doveodobar dric, ali skužili smo kroz regatu da vozimo s najboljim posadama i po brzini i po kutu, pa čak i po radu. Odnosno nismo gubili ili smo sve manje gubili, pa čak i da su dobre i bolje posade izborom bolje strane bili ispred nas, a mi ih počinjemo prestizati. To nam je dalo dosta samopouzdanja koje se nažalost potrošilo s protestima koje nismo očekivali prvi dan, pa drugi dan kad smo tražili ponovno otvaranje, pa imali saslušanje od dva sata u kojem ponovno ne otvaraju slučaj... tako da su nas te situacije i emotivno i fizički potrošile. A dalje, kako je išao dan za danom, vjetar je bio sve slabiji i kurenti su bili još izraženiji. Nosili smo se dosta dobro izuzev jednog plova gdje smo imali super start, ali ta lijeva strana koja nam je puno puta dala tog puta nije. Već na pola prve orce shvatili smo da smo u zadnjoj trećini. Još smo zariskirali u krmi, a tu smo izgubili još 3-4 mjesta i znali smo da je to plov koji ćemo odbaciti s obzirom da DNE nismo mogli. Uglavnom, dražli smo se konstantno s najboljim timovima. Da nije bilo tog DNE-a na kraju prva dva dana bili bi drugi, odnosno treći. A to ne da mi nismo, već bilo tko drugi, očekivali. Shvatili smo da smo stekli poštovanje dobrih timova kad vidiš ljude koji su dugo u toj klasi i iza sebe imaju mnogo iskustva s Europskih i Svjetskih prvenstava, Olimpijskih igara, kad ti dolaze do broda, gleda po njemu, javalja se, a prije su držali glavu visoko :) Mislim da nam je to bila najveća pobjeda koju smo tamo napravili! I drago nam je što smo prezentirali da ako dođu u Hrvatsku na naš tour, da mogu kvalitetno jedriti. Da će naći bar još 3-4 posade koje će jedriti u istom ili sličnom rangu poput nas u Portorožu. Mi sad možda imamo malo više iskustva jedrenja po slabijim vjetrovima, ali to ne znači da ćemo po jačim išta bolji ili lošiji. Nažalost, za napredak u tom smjeru nismo imali uvjeta. Dobra stvar velike flote je da 20-25 brodova ima istu ili sličnu brzinu, kut, visine i ako ne startaš dobro i ne izabereš pravu stranu, možeš biti najbrži na svijetu, nisi nigdje. To se tamo dobro pokazalo i mislim da je to ono što je nedostajalo dijelu hrvatske flote. Ono što sam s njima pričao, najviše ih je mučila brzina ispaljivanja na startu, prilaz startu, startanje bez floka, kao nešto na čemu nisu dovoljno radili. Luka Šangulin, CRO 739 - Panjić 📸 Zero Gradi Nord Novi Panjić stigao je iz Češke. Nikad nije bio u moru i s njim se jedrilo samo par regata na jezerima. Osim toga bio je i garažiran, tako da osim promjene konopa, novog soft floora, elektronike i poliranja, na njemu nije bilo potrebo obavljati nikakve druge zahvate. Stari Panjić nastavlja jedriti u Hrvatskoj, a novi vlasnik je Ivan Kljaković Gašpić, tako da je u Splitskoj floti sad koncentrirana iznimno velika kvaliteta po pitanju posada i kormilara. Mislim da se slobodno može reći da ako ne splasne početni entuzijazam i nastavi se jedriti i trenirati da bi Split mogao postati novi Europski centar ove klase. Uz Luku Šangulina na Panjiću su još jedrili Tomislav Bašić, Tonko Rameša, Duje Fržop i Noa Šangulin i regatu su završili na fenomenalnom 9. mjestu. Ako se zažmiri na taj nesretni prvi plov, niz njihovih rezultata je stvarno fenomenalan. U preostalih deset plovova čak osam finiša bilo je između 4. i 8. mjesta! Ovako im je samo 5 bodova nedostajalo da budu jedno mjesto bolji, a da im je i u tom prvom plovu upisan rezultat poput nekog od spomenutih, imali bi oko 30 bodova manje i bili bi u vrlo uskom krugu konkurenata za postolje. Naša iduća posada u generalnom plasmanu bila je posada Iggyja, Melgesa 24 na kojem je kormilar bio Karlo Kuret: Želja mi je bila da napravimo jednu testnu regatu prije Europskog prvenstva, da se malo uigramo i da realno vidimo gdje smo i koliko možemo. Znam što je to one design, kako to može završiti itd... mislim, nije baš ugodno da te pet dana tamo netko pegla i zato smo planirali otići na Grdu koja je bila dva tjedna ranije. Međutim, nešto nam se iskompliciralo i morali smo odustati od tog plana. Tako da sam već odlučio da odustanemo i od EP, da nema smisla da dođemo bez neke regate na kojoj možemo u realnim okvirima vidjeti gdje smo i kako stojimo. Ali na kraju nekako smo se ipak odlučili da odemo u Portorož. Opet kažem da sam se toga malo pribojavao, ali na kraju je ipak ispalo OK. Računao sam da ako budemo u prvoj polovici da ću biti vrlo zadovoljan. Tako smo i završili, moglo je biti malo bolje, ali realno, tamo sam dobio potvrdu onog što sam i očekivao. Tu ima vrhunskih jedriličara koji dugo jedre u malim klasama, vrhunskih jedriličara koji su vezani isključivo za Melges 24, a ima i onih koji su kombinacija i jednog i drugog. Tu se baš vidi razlika u kvaliteti. Mi smo dva dana ranije pokušavali usavršiti finije trimanje u različitim modovima jedrenja. To nije lako jer prije nismo imali nikakvu referencu, a veliki dio regate se rješava na startu i u prve 2-3 minute jedrenja. Poslije toga flota se razvuče i ne postoji nikakav poseban način da se naprave neki veliki skokovi. I tako da je to pravi, tvrdi one design. Onaj koji tu želi biti top mora se ponašati profesionalno. Svi moraju biti jedriličari, svi moraju participirati bar podjednaku. Na ovakvim regatama nema mjesta za kompromisne posade i kompromisne pristupe. I to je to, vrlo jednostavno. Uglavnom, drago mi je da momci koji nisu prošli male klase i nisu prošli olimpijsko jedrenje da imaju malo bolju percepciju toga kako mala razlika na početku generira toliku razliku na kraju. Mi nismo bili nešto drastično sporiji, ali jednostavno, ta neka marginalna prednost na startu, na kraju krajeva i moje snalaženje na startu. Ja još nisam ni toliko upoznao brod, malo sam i zaruzinavio po pitanju jedrenja s tolikim brojem brodova u tolikoj gužvi. Sve to na kraju iziskiva neku rutinu i automatizam kojeg jednostavno nemaš. Možeš do određene granice ići na rutinu i iskustvo, ali to prolazi samo do neke granice. Za neki vrhunski rezultat to nije dovoljno. Tu se recimo vidjela najvećža razlika između nas i Šangulina i Bašića. Oni su posloženi i Tome je ti freelancer, profesionalac koji je u điru, trendu i on to puno lakše kontrolira i koordinira. Mogu reći da smo mi tu imali očekivanih problema. Stvarno sam se bojao da će biti situacija da ćemo tamo biti pet dana i trpiti sve dane. MIslim, nije to isto kao kad se dođe na regtu koja traje dan ili dva, pa nema veze, sutra ideš doma i to je to, ali ako ideš pet dana i tamo si od jutra do mraka, a sve izgleda loše, to nije to. Mislim da smo od ovih pet dana tri jedrili dosta dobro. Dva dana smo zeznuli, ali to je bilo objektivno. To su bili dani kad je bila ekstremna jedna strana i trebalo je startati i voziti u tu stranu. Tko to nije mogao napraviti nije mogao doći naprijed. Treći dan bilo je neko jugo koje je puhalo preko Savudrije i jednostavno je trebalo startati u lijevoj strani. Voziti tamo i čekati dric s kraja. Ako tu nisi bi ona vrijeme kasnije više nisi imao nikakve šanse. Ne samo ići naprijed, već smanjiti bilo kakvi zaostatak. Stalno su bili lagani vjetrovi. Puhalo je unutar 12, 13, 14 čvorova. Prosjek oko 8-9 čvorova. I u principu to je možda olakotna okolnost, jer kad vjetar padne na 6-7 čvorova to je još veći problem. Tada stvarno treba brod poznavati u dušu. A pretpostavljam da isto tako da je vjetar bio preko 20 čvorova specijalisti iz klase bi otišli naprijed. Karlo Kuret, CRO 385 - Iggy 📸 Zero Gradi Nord Uz Karla. posadu Iggyja sačinjavali su još Stjepan Vitaljić, Denis Stanojević i Zlatko Vodanović. Njihov konačni plasman bilo je 20. mjesto. Među bodovima čiji prosjek ih je doveo do sredine bodovne ljestvice bilo je stvarno dobrih plasmana. Dva finiša unutar najboljih deset i još nekoliko unutar najboljih dvadeset pokazuje da su mogli i bolje, a mislim da to i možemo očekivati od njih na idućim velikim natjecanjima. Preostale dvije naše jedrilice, Joyrunner i Blue Label, regatu su završile na 29. i 40. mjestu. Njihove posade bile su u sastavu Boris Tomić, Stevan Gazivoda, Marino Grozdek i Damir Vukić, te Petar Smojver, Davor Jelača, Sven Šojat, Andrija Čolak i Vedrana Pavlovski. Rezultati Joyrunnera uglavnom su bili malo ispod sredine, uz tri bljeska u drugoj četvrtini, dok ekipa s Blue Labela nije bila toliko loša koliko bi se na osnovu plasmana moglo zaključiti i definitivno imaju veliki hendikep u godištu svoje jedrilice koja je doslovno svjedok stvaranja i razvoja ove vrlo atraktivne monotip klase. Kompletne rezultate Europskog prvenstva možete pronaći na ovom linku, a iduće regate na kojima bi trebali vidjeti cijelu hrvatsku flotu uz možda ponekog gosta iz inozemstva, bit će: READ MORE

NEWPORT BERMUDA RACE 2022 ANNOUNCES NORTH SAILS AS OFFICIAL SPONSOR AND EXCLUSIVE PERFORMANCE PARTNER Success of Previous Performance Seminars Propels North Sails to Renew their Commitment to the Event and to Supporting Competitors The Bermuda Race Organizing Committee (BROC) is very pleased to welcome North Sails in their return as the Official Performance Partner for the 2022 Newport Bermuda Race. The renewed partnership will include running North’s enormously informative and popular Performance Seminars, focused on weather, navigation, sail selection, and performance optimization. As Performance Partner, North Sails will host two race-prep seminars where navigation and weather experts join the North Sails team, and race veterans, to discuss sail choices and weather routing for the race. The seminars will be held online and their dates will be announced in the coming weeks. “While sail design continues to accelerate at a rapid pace, it is great to have North Sails committed to helping racers prepare and optimize their usage of offshore sail inventories through this sponsorship and their seminars,” said Somers Kempe, BROC chairman. Remarking on the strong momentum of 70 registrations so far this year, North Sails President Ken Read said, “The idea of a pre-race support system for the skippers and their crews is the foundation of our Performance seminars. We’re looking forward to taking questions and exploring answers through the webinars to help competitors optimize their race programs as efficiently and practically as possible.” North Sails prides itself on having the best sail solutions and accessible expertise for boats across the spectrum. The world’s leading sailmaker with a vast network of over 100 sales and service sites globally. Newport Bermuda Race always draws an international fleet of yachts of all sizes and will start off the historic coastline of Newport, RI on June 17, 2022. BROC welcomes North Sails with its long history of powering a range of impressive boats—many to podium finishes. “The Newport Bermuda Race is a classic race on par with the likes of the Fastnet, Sydney-Hobart and Transpac.” added Read. “The East Coast can serve up challenging weather conditions in mid-June. With a combination of 3Di and Helix Structured Luff, North offers a smaller sail inventory that can carry you through a wider variety of conditions; a game-changer during distance racing. Our philosophy is simple—provide the fleet with high performance reliability to make the race enjoyable for participants at all levels. Interested in a Performance Seminar? Sign up today and join a community of racers committed to learning and excellence. About the Race: First run in 1906, the Newport Bermuda Race is a biennial event, co-organized by the Cruising Club of America and the Royal Bermuda Yacht Club. It is managed by the Bermuda Race Organizing Committee, a joint working group which organizes and presents the race for up to 220 boats. Learn more. READ MORE

LOOKING FOR A QUOTE ON NEW SAILS? Tell is a bit more and the North Sails team will be in touch. All North Sails are designed and built to match the specific customer requirements. The result is that each sail made in a North loft is custom and personalized to your boat and sailing style. Every customer and boat is slightly different. That’s why hard-won expertise from more than six decades of success is built into each sail we make. We look forward to speaking with you and exploring the North product range to find a sail that perfectly fits both your boat and your sailing plans. READ MORE

RESULTS SPEAK FOR THEMSELVES AT THE 2021 MAXI YACHT ROLEX CUP We’re in the Business of Pushing: Boundaries, Speed, Science and Technology For some reason all of the top boats at the 2021 Maxi Yacht Rolex Cup carry North Sails; which makes us wonder… should we believe in coincidence? Now some might say yes, but we beg to disagree. At North Sails, we are constantly pushing the boundaries of what is possible– which means we are constantly rethinking what is possible with our technology. North Sails sail designer Magnus Doole explains it this way: “the way we think about design and what we’re trying to achieve, it’s like we throw a ball out of the court as far as we can, then catching it, then throwing it even further. Our biggest challenge is how far we can throw it.” We’ve just wrapped a week of sailing at the Maxi Yacht Rolex Cup in one of the world’s most phenomenal locations: Porto Cervo, Italy. The week featured all that the best has to offer: high technology, technical coastal racing, luxury, and an undeniable passion for the sport of sailing. There are few events on the calendar that put J-class classics in the same racing waters as the speed machines of the modern era. However, whether the boat is 83 years old or 8 years old, the most competitive teams and owners consistently chose North Sails. After all, we believe the winning results, customer satisfaction and teamwork speak for themselves. 📸 Atila Madrona / North Sails READ MORE

Izvrsno Europsko za Šljuke u organizaciji JK Split 📸 regate.com.hr Jedriličarski klub Split organizirao je Europsko prvenstvo klase Šljuka od 30. kolovoza do 4. rujna, a s obzirom na nesigurna vremena u kojima se još uvijek nalazimo može se reći da je sudjelovala brojna i reprezentativna flota od 49 jedrilica iz cijele Europe uz goste iz obje Amerike. Hrvatsku je predstavljala flota u kojoj je jedrilo sedam posada i to u svim dozvoljenim kombinacijama, kompletno muškim, kompletno ženskim, kao i u mješovitim izdanjima. Uvertira u EP bilo je Prvenstvo Hrvatske koje se jedrilo tjedan dana ranije. Nažalost, vremenski uvjeti ta tri dana nisu bili na strani jedriličarima, ali srećom to nije stvorilo predumišljaj kod jedriličara da će tako biti i na glavnom događaju. Dapače, vjetra je bilo dovoljno, a drugog dana čak i previše. U srijedu, prvog natjecateljskog dana, odjedren je jedan od predviđena dva plova. Obilježio ga je ugodan maestral, ali nervoza na startu i može se reći fleksibilni pristup predstavnika klase na brodu RO koji nisu podizali crnu zastavu, bili su razlog ponavljanju prvog starta čak tri puta. Slična nervoza bila je i idućih dana, kad je malobrojnoj publici na moru postalo već normalno da se opći opoziv signalizira bar dva puta po svakom plovu. Uglavnom, prvi plov krenuo je nakon trećeg pokušaja. Odjedrio se klasični štap kurs, a pojedine posade odmah najavljuju svoje najozbiljnije namjere za borbu za pobjedničko postolje. Čak je i naša mješovita posada Marinović - Zelić u ovom plovu završila na izvrsnom petom mjestu! Ostali naši predstavnici smjestili su se od 20. mjesta pa dalje, ali mnogima je ovo bio prvi nastup na regati ovog ranga, pa se nije ni moglo prognozirati kakav rezultat se može očekivati s njihove strane. Idući plov krenuo je iz prve, po dosta laganijem vjetru koji je nastavio slabiti dok flota nije krenula u drugu orcu, kad RO signalizira prekid jedrenja. U četvrtak flota se postavila na istoj lokaciji, a tako će biti i preostala dva dana. Ponovno je zapuhao maestral, ali izrazito snažnije nego dan ranije i odmah se vidjelo da će planirani program biti odjedren u punom obimu. Želja za što boljim startom rezultirala je sa po tri opća opoziva u prva dva plova, dok je treći plov startao nešto brže. Na njega se regatni odbor odlučio zbog neispunjenog kompletnog programa u srijedu. Na licima mnogim posada vidjelo se da će im jedrenje po sad već poprilično raskopanom moru predstavljati poseban napor, ali odustajanja su bila minimalna. Jedina razlika u odnosu na prethodna dva jedrenja bila je što se ovog puta nije jedrio štap, već je postavljen trokut. Nakon prve orce jedrile su se dvije mezzonave, a potom još jedna orca i krma do cilja. Po ovakvim uvjetima Šljuke su izvrsno izgledale na moru, a atraktivna glisiranja u tim mezzonavama bio je pravi užitak gledati! Naše posade ovog puta nisu imale predstavnika na vrhu rezultatske ljestvice u ova tri plova, a najbolje rezultate ostvarila je domaća posada Jerčić - Prosinečki. S druge strane naše perjanice od prethodnog dana, Marinović i Zelić, odjedrili su fenomenalan plov, ali radost izvrsnog jedrenja, pogotovo u prvoj orci kad su je okrenuli kao vodeći, pokvarila je vijest na cilju da su bili bodovani s UFD-om. Iduća dva dana protekla su u umjerenijem vjetru. Odjedrilo bi se po dva planirana plova i na kraju se uspješno stiglo do mogućnosti odbacivanja, odnosno do maksimalno odrađenog programa. Naše spomenute dvije posade i dalje su nastavile s izvrsnim jedrenjima, te su stalno popunjavale mjesta među najboljima u poretku, ali nedostajalo je malo kontinuiteta da bi na kraju rezultat bio bolji. S druge strane, preostali naši predstavnici također mogu biti zadovoljni svojim jedrenjem, jer su odjedrili sve plovove do kraja. Jedino su se dva DNC-a uknjižila našoj jedinoj kompletno ženskoj posadi, Alujević - Polić. To je bilo u četvrtak po jakom vjetru, ali treba uzeti u obzir da je ovo djevojkama bila druga regata nakon Prvenstva Hrvatske tjedan dana ranije! Poredak svih Hrvatskih posada bio je sljedeći: 12. Luka Jerčić & Josipa Prosinečki - JK Split 16. Marko Marinović & Ana Zelić - JK Split 29. Milko Volarić & Dean Pavlak - JK Galeb 30. Damir Vranić - Leon Scheidl - JK Galeb 35. Nikola Dešković & Neven Baršić - JK Orion 48. Alenka Alujević & Vedrana Polić - JK Split a kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku. O organizaciji prvenstva, a i o njihovom jedrenju na istom, popričali smo s Josipom i Lukom: Priča o organizaciji Europskog prvenstva krenula je na prijedlog Marka Marinovića koji je zajedno s Nikolom Deškovićem 2018. jedrio na Europskom prvenstvu klase u gradu Pori u Finskoj gdje je istaknuta kandidatura Splita kao lokacije za iduće Europsko. Naše EP trebalo se održati 2020. godine, tako da se intenzivno na organizaciji radilo već od 2019. godine. Razgovaralo se s Gradom, pa s Ministartstvom sporta, potencijalnim sponzorima itd, a onda dolazi Covid i potreba za odgađanjem regate. Tada smo vodili intenzivne razgovore s klasom da vidimo što ćemo poduzeti, jer s obzirom na fiksne troškove regate nismo bili oduševljeni idejom da organiziramo regatu za mali broj jedrilica. Na koncu se odustalo od organizacije za 2020. a iskreno, nismo bili sigurni ni što ćebiti ove godine, ali eto, krenuli smo s poslom i rekli sad ili ikad :) Na kraju smo dobili 50 prijava, što je sasvim u redu. Na početku smo se nadali da će ih biti ok o70, ali s obzirom na ove okolnosti kad se ljudi teže odlučuju na putovanje, a mnogima je ovo ipak samo hobi, super smo zadovoljni i ovim brojem. Oko same organizacije uspjeli smo okupiti hrpu naših mlađih jedriličara i roditelja i ostalih članova i prijatelja kluba koji su nam puno pomogli za vrijeme samog održavanja regate i bili glavna snaga i bez kojih to ne bi ni blizu tako dobro funkcioniralo. Najveći hit regate bili su klinci iz Optimista koji su sa Želom bili logističari zaduženi za dočekivanje i brigu oko kolica na pontonima. Svaki dan kad bi svakog ispračali svakom bi poželjeli sreću, a kad su ih dočekivali svakog su pitali kako su prošli. To su svi jedriličari komentirali i bili oduševljeni tim pristupom. U svom stresu organizacije takvi nekakvi momenti su ono kad vidiš da klub ima energiju za tako nešto izgurati do kraja i da svi na kraju budu zadovoljni, a s druge strane to su i motivacijski elementi za hvatanje u koštac s nekim sličnim budućim projektima! A inače kad se to zbroji s infrastrukturom koju klub ima na raspolaganju, počevši od velikih hangara i lučice, bilo bi šteta da se klub nije kandidirao za organizaciju ove regate. Pri tom dosta stvari koje smo napravili u klubu u proteklih godinu - godinu i pol puno su nam pomogle, a i sama organizacija ovog Europskog prvenstva bio nam je motiv da se s tim nekim zahvatima uhvatimo u koštac... da stavimo rampu na ulaz, da zasadimo zelenilo, a s druge strane sve to i dalje ostaje u klubu. Moj najveći problem u svemu ovom bio je na kraju se maknuti iz organizacijskog dijela i prebaciti se u natjecateljski mod. Trebala sam sve informacije skupiti i prenijeti ih drugim ljudima s nadom da će oni znat raspolagati s njima i moram im se zahvaliti što me nisu puno zvali :) To je osobno meni bio najveći izazov. Josipa Prosinečki, JK Split 📸 regate.com.hr S organizacijom smo počeli prije dvije godine. Jedna od prvih akcija s kojima smo počeli bilo je što sam s Markom Marinovićem i Bojanom Gregom angažirao Talijana Barija, da dođe kod nas u svojstvu premjerača i da nas trojicu osposobi da postanemo nacionalni premjerači. Tako smo u principu omogučili Hrvatima da imaju brodove koji su legalni, a i eliminirali smo potrebu da nam zbog takvih poslova dolaze ljudi iz vani. Tako da smo ona prva dva dana Europskog prvenstva, prije nego se krenulo s jedrenjima, mi radili premjeravanje a jedan finski međunarodni premjerač bio je supervizor. Mislim da smo taj dio posla odradili izvrsno, jer smo prvog dana premjerili oko 80% flote i to do 3-4 sata poslijepodne, a bilo je predviđeno da to radimo do 6 sati. Tako da nam je za idući dan ostalo par brodova i još nekoliko koji su morali ispraviti neke stvari. Uglavnom su svi bili manje više u redu, osim par Belgijskih posada koje su imale brodove lakše za 1 - 1.5 kg, ali to su lako doveli u red ubacivanjem utega. A što se mene konkretno tiče još sam bio uključen i u izradu nagrada. Napravili smo ih u firmi Dalstroj u Splitu s tim da su imali i jedan dio koji je donirao g.Gaćina, inače jedriličar i vlasnik krstaša Jonathan III, dok je dizajn djelo g.Lampalova. Inače smo taj dizajn koristili kao nagradu na regatama šljuka i ranijih godina, a ove smo ga samo malo modificirali. Dobra nam je stvar i to što smo cijeli klub preuredili proteklih godinu - dvije, pa nam je i to uvelike pomoglo u nekim segmentima organizacije. Naime, osnovni problem kod ovog tipa regate je što svi natjecatelji dolaze sa svojim automobilima i svojim trajlerom na kojem je uglavnom samo po jedan brod i to sve onda treba negdje smjestiti. Tako da je to 50 auta, 50, trajlera, 50 brodova koji idu vani nakon regate... nije ono kao npr. na regati Lasera kad na stotinjak brodova bude dvadesetak trajlera. S druge strane dobro je bilo što nije bilo puno pratećih, trenerskih gumenjaka. Bila su samo 3-4 gumenjaka s trenerima... Španjolci, Talijani i Belgijanci, dok su se svi ostali oslanjali na to da ćemo mi kao organizatori osigurati određeni broj brodova za pratnju. Pri tom je najvažnije bilo da osiguramo dovoljan broj brodova za tegalj. Što se toga tiče najviše je bilo nekakve rasprave drugog dana jedrenja, kad je bilo dosta vjetra. Na 3 metra visine puhalo je 23 čvora. Tu je nastalo malo panike među natjecateljima jer ima ih dosta što nisu bili spremni na malo jače uvjete, pa su se pojedinci malo prepali za sigurnost. Ali na kraju je sve proteklo u redu. Jedina ozbiljnija situacija bila je s jednom Poljakinjom kojoj su se ukočila leđa i ona je između drugog i trećeg plova evakuirana s mora u motornom brodu u pratnji doktorice koja je bila cijelo vrijeme na regatnom polju. Ona je potom provela jedan dan u Splitskoj bolnici, a nakon toga je letjela u Poljsku i srećom to je bila jedina ozljeda na regati. Jedino što su svi bili malo umorni nakon tog drugog dana, jer su odjedrena tri plova po tom jačem vjetru. Uglavnom, mislim da su svi bili zadovoljni sa svim kako je proteklo na moru. Istina, neki su mislili da se taj treći plov mogao odjedriti i neki drugi dan, ali Regatni odbor nije uopće htio riskirati da ne bude dovoljan broj plovova, jer format natjecanja u Šljuci dozvoljava odbacivanje tek nakon 7. plova. Što se tiče mog i Josipinog jedrenja, mi smo stvarno očekivali da će ovo prvenstvo biti održano prošle godine, pa smo se prije dvije godine počeli ozbiljnije pripremati. Krenuli smo u teretanu po tri puta tjedno. Nastavili smo to i danas, ali problem je nastao kad je nastupio prvi lock down. Mi nakon jeseni, kad se makne sat, ne možemo više jedriti kad završimo s poslom, već samo vikendom i to samo ako je dobra prognoza i ako nema neke od regata krstaša i ORC-a na kojima također jedrimo. Tako da se zimi broj treninga značajno smanjivao, pa se desio Covid. Istina, u to vrijeme je situacija bila takva da smo i mogli nešto malo jedriti, jer brod nije klupski i nalazi se van kluba pa se na nas nije odnosila zabrana izlaska na more koju su imali svi klubovi po pitanju treninga, ali zbog kolegijalnosti prema ljudima iz kluba nismo htjeli ići na more. I kako se ta Covid situacija rastezala tako se pomalo izgubio žar za treniranjem... Onda je došla 2021. i malo više smo se morali angažirati oko organizacije, ja sam u međuvremenu promijenio posao i tako da su nam rasporedi stvarno bili prenatrpani, te u principu nismo ništa ni trenirali. Kad pogledamo godinu dana unatrag, možda smo na moru bili deset puta. S druge strane mislim da je bilo dosta dobro što imali Prvenstvo Hrvatske tjedan dana ranije. Bio je samo jedan uspješan plov i prvenstvo je propalo, ali to i dva plova u pokušaju dobro su nam došli da se malo uhodamo i ponovno uđemo u ritma jedrenja i regatavanja tako da kad je došlo EP mislim da je bilo OK. Bili smo zadovoljni brzinom broda i svim ostalim, ali tek nakon drugog dana smo pohvatali trim broda za prijelazne uvjete između različitih settinga, trima jarbola, tenzija sarči i takvih stvari. Kao što za svaku klasu, tako i za Šljuku, na internetu se mogu pronaći postavke broda. To nije ništa problem, ali poanta je skužiti kad se prelazi s jednih postavki na druge. Ako se prebaci prerano izgubi se energija u jedrima i onda si spor. Ako odeš prekasno onda imaš previše snage u jedrima i topiš se, pa si spor, tako da treba ići na regate i trenirati da se mogu uspoređivati brzine s drugima i skužiti kad je taj trenutak. I to je u principu to što smo mi nakon drugog dana shvatili. 20. mjesto iz prvog dana bio nam je najlošiji rezultat i svakim danom smo bili sve brži i konkurentniji. Također su nam i startevi svakim danom bili sve bolji i sam osjećaj u regati. Nije nas opterečivalo to da li smo dovoljno brzi, da li smo dobro startali... uglavnom, mogli smo se posvetiti isključivo jedrenju. Moram spomenuti da je također i višenje u brodu dosta specifično i teško iako idemo u teretanu tri puta tjedno. U njoj se može ojačati generalno, ali ne može se pripremiti baš za višenje, osim na nekom simulatoru, tako da nas je prva dva dana dosta boljelo. Visili smo puno, ali noge su boljele... Treći dan je bilo puno bolje. Mogli smo se izbacivati koliko smo htjeli, tako da nismo imali u glavi kočnicu ni po tom pitanju. Imali smo jednu situaciju da smo bili u jednoj orci i negdje na pola stranice Josipa mi govori da je bole noge, da ne može više, da mora malo uči u brod. A ja je pitam "dobro, a bi li ti pomoglo da znaš da smo trenutno vodeći" :) jer ona ne vidi drugu stranu polja. Zna da smo na našoj prvi, ali ne vidi drugu, a stalno je bila koncentrirana na vožnju, reguliranje vanga itd. I ona odgovori da bi joj to pomoglo i nastavi visiti cijelu orcu :) I tako, da je to bila jedna mentalna prepreka koju inače treba svladati treningom, također kao i neke druge probleme, da bi se mogao fokusirati isključivo na jedrenje. I suma sumarum bili smo na kraju 12. a želja nam je bila završiti između 10. i 20. mjesta. U stvari ne toliko želja, koliko realnost koju smo očekivali s tim da je ovo 12. mjesto ispalo stvarno kao vrhunski rezultat. Ono što mi je najvažnije je to da smo vidjeli da možemo bez problema jedriti s najboljima, da smo u puno trenutaka bili brži od najboljih. Pri tom mislim na Španjolce, jer Amerikance nisam toliko ni susretao na polju. Oni bi obično startali lijevo i prvi dio orce vozili na tu stranu, a ja bi startao desno i vozio prvi dio orce desno. Tako smo otvarali polje i nije bilo puno razlike između lijeve i desne strane na početku, ali u prilazu bovi je zato bilo velikih razlika po maestralu. Uvijek je to Čiovo kad smo bili manji tražilo da se jedri desno, ali polje je bilo malo visočije nego inače. Bili smo u visini Gospe od Prizidnice i često se znalo desiti da lijeva strana prevlada, odnosno da budu dva vjetra u gornjem dijelu polja. Tako da nismo viđali Amerikance, ali Španjolce jesmo. Pri tom mislim na ove što su bili drugi u generalnom plasmanu. Njih smo često prolazili i u orcu i u krmu, ali mi smo imali nekih drugih problema, a oni treniraju non stop. Sad smo dobili i poziv da dođem kod njih u listopadu u Mahon na Menorcu da dođem kod njih na trening i kasnije na neku regatu. To je za njih regata nižeg ranga, ali samo iz njihovog kluba na njoj će biti 16 brodova! Doći će i još neki Belgijanci itd. Princip im je da svatko od njih ima po dva broda i onda zovu ljude kod sebe, daju im brodove i treba se samo jedriti. Luka Jerčić, JK Split I za kraj iskrene čestitke Jedriličarskom klubu Split na izvrsno organiziranoj regati, a svi koje je zaintrigirala Šljuka kao klasa na ovom linku mogu pronaći vrlo bogate foto, a na ovom linku video galerije s ovog Europskog prvenstva. READ MORE

ARC PREPARATIONS & SAIL SELECTION FOR OFFSHORE North Cruising Experts Join the World Cruising Club for a Live Webinar North Sails cruising experts Jeremy Smart, Bob Meagher, and Ridgely MacKenzie join World Cruising Club’s Andrew Bishop to discuss sail selection for offshore bluewater sailing and ARC Preparations. This webinar is a particularly beneficial watch if 2022 is your year for the ARC. For those who missed the live stream, catch up on the topics covered, including why sail design matters, the North upwind and downwind cruising products range, and critical features of an offshore cruising sail. Service expert Ridgely MacKenzie also explains how to make the most of our global network of service lofts.   READ MORE

Bruno Gašpić na korak do postolja na U21 SP 📸 Robert Hajduk Nakon što je na Europskom prvenstvu U21 u klasi ILCA 7 koje se jedrilo u Crnoj Gori Bruno Gašpić osvojio 6. mjesto, ovog puta je na Svjetskom prvenstvu iste klase u istoj dobnoj kategoriji završio na korak do postolja! Regata je po prvim planovima trebala biti organizirana u Velikoj Britaniji, ali na kraju su se organizacije prihvatili u Gdyni u Poljskoj od 20. do 27. kolovoza i to za klase ILCA 7 u muškoj konkurenciji, odnosno u ILCA 6 u ženskoj konkurenciji. Ukupno se okupilo 138 jedriličara i 57 jedriličarki, a naš udio u floti činili su Bruno Gašpić i Božidar Golubić u muškoj konkurenciji, odnosno Ursula Balas, Carla de Carina i Nika Manestar u ženskoj konkurenciji. Naši najbolji mladi laseraši imali su u programu šest natjecateljskih dana za vrijeme kojih su odjedrili ukupno po devet jedrenja. Djevojke su sve bile u istoj skupini i jedrile su zajedno od početka, pa do kraja prvenstva, dok su dečki bili podijeljeni u dvije skupine. U kvalifikacijama su imali po šest jedrenja, dok su u dvije jakosne skupine jedrili još po tri finalna plova. I Bruno i Božo bili su u dobroj formi i obojica su kraj regate dočekala u zlatnoj skupini. Istina, Bruno je sigurno mnogo zadovoljniji ostvarenim rezultatom, ali i Božin nije bio loš. Bruno je cijelu regatu jedrio konstantno sa samo malim padovima koncentracije. U kvalifikacijskom dijelu regate imao je samo jedan kiks i to kad je u drugom plovu završio na 19. mjestu. To mu je bio i najlošiji rezultat, pa ga je na kraju mogao i odbaciti. Ostali plasmani bili su mu u intervalu između 3. i 7. mjesta u prvom dijelu natjecanja, odnosno između 4. i 18. u finalnom dijelu. Na koncu mu je ukupna bodovna suma iznosila 62 kaznena boda, a brončani Nijemac imao je samo pet bodova manje. Prvi dan je krenuo s laganijim vjetrom i tu sam se malo... snalazio. Prvi start sam dobro odradio, a drugi malo lošije. Tako da je to 19. mjesto prvi dan bio teret za kasnije. Drugi i treći dan bio je jaki vjetar i sve što bi napravio rezultiralo je ulaskom u cilj unutar prvih 5-6. Čak i s lošim startom bi se izvukao. Jednostavno, bio sam među bržima, a kad je bio dobar start završio bi u prva tri. Četvrti dan je bio prvi dan jedrenja u zlatnoj skupini. Vjetar je bio s kraja i dosta je dricavalo. Prvi plov sam se dobro snašao i završio četvrti. Drugi plov sam malo lošije startao i uspio se donekle izvući po takvim uvjetima i došao do dosta dobrog 12. mjesta s obzirom da je bila riječ o zlatnoj skupini. I tada sam još uvijek bio treći u generalnom poretku. Sljedeći daje ponovno puhalo s kraja, baš iz luke, ali malo drugačije. Nije bilo ono kao kad je bura pa da možeš jedriti po dricevima... bio sam poprilično izgubljen taj dan... Imao sam skroz loš start na skroz lošem mjestu i još izabrao i lošu stranu. Drugi plov smo startali po nekom laganom vjetru u prvoj orci. Dobro sam se snašao. Prebacio sam se sa strane na kojoj sam bio, okrenuo negdje između 15. i 20. mjesta. Kasnije sam saznao da je to bilo super jer je npr. ovaj Nijemac koji je završio treći, bio dvadesetak mjesta iza mene. Zatim je krenuo dizati vjetar u mezzonavu, krenuli smo u krmu i prekinulo je taj plov. RO je odlučio da plov nije bio regularan u prvoj orci... Iskreno, nije mi išlo na ruku, ali stavrno ta prva orca nije bila regularna i nemam što prigovoriti toj odluci. A zadnji dan prognoza je bila ogromna kiša i nije se očekivalo da ćemo puno jedriti. Na kraju je tako i bilo. Pokušalo se tri puta s procedurom, ali nije se stiglo do nulte sekunde. Bruno Gašpić, JK Mornar S druge strane, Božo je dosta oscilirao , kako u uvodnom, tako i u finalnom dijelu regate. Najbolji mu je rezultat bilo treće mjesto u drugom kvalifikacijskom plovu, da bi ostali bili između 12. i 39. Sličan rasplet bio je i u tri finalna plova. U prvom i trećem ulazi u cilj kao 56., a u drugom kao mnogo bolji 30. Kad se podvukla crta bodovi ga smještaju na 45. mjesto od 69 jedriličara u zlatnoj skupini. Kompletne rezultate muške flote možete pronaći na ovom linku. 📸 Robert Hajduk Slično jedrenje poput Božidara Golubića, po pitanju bodovne slike, pokazala je i naša najbolja laserašica, Ursula Balas. Najbolji rezultat bilo joj je 4. mjesto iz drugog plova, dok su ostali rezultati oscilirali između 14. i 44. s tim da je imala i DNF u šestom plovu. Na kraju s regate odlazi kao 30. Carla de Carina i Nika Manestar, Ursuline klupske kolegice, završile su jedna pored druge, kao 49. i 50. Njih dvije također su imale dobro otvaranje, pogotovo Carla koja je u prvom plovu osvojila 3. mjesto, dok je Nika u tom istom plovu osvojila 9. mjesto kao svoj najbolji plasman u regati. U nastavku regate, kako vjetar jača i njih dvije osvajaju sve lošija mjesta, a Carla čak bilježi tri DNF-a. Na kraju su njih dvije u samo tri boda razlike, a kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku. Svi jedriličari i sve jedriličarke što su jedrili u Poljskoj za mjesec dana imaju nastup u Varni u Bugarskoj. Tamo će biti organizirano Seniorsko Europsko prvenstvo za ILCA 6 i ILCA 7 klase, a hrvatsko jedrenje bit će zastupljeno i s još nekim drugim imenima, među kojima svakako treba istaknuti Filipa Jurišića koji u akvatoriju Varne već odrađuje prvi krug treninga. 📸 Filip Jurišić privatna arhiva I Filip i ostali naši predstavnici planiraju krajem rujna ponovni odlazak u Bugarsku, tako da budu maksimalno spremni na posljednjem važnom natjecanju ove klase u 2021. godini. Službeni dio okupljanja počinje 2., a proglašenje najboljih bit će 9. listopada. READ MORE

Hrvatski Optimisti 4. na ekipnom Europskom U talijanskim Alpama, na jezeru Ledro, po dvanaesti put za redom organiziralo se Europsko prvenstvo u ekipnom jezeru za klasu Optimist, naravno izuzmemo li 2020. kad zbog općepoznatih razloga ovaj event nije bio organiziran. Ove godine na regati je nastupilo 15 ekipa, među njima i ekipa iz Hrvatske, a jedrilo se od srijede 25. kolovoza, pa do subote 28. Kako je riječ o kontinentalnom prvenstvu predstavljala nas je nacionalna vrsta sastavljena od jedriličara i jedriličarki iz svih većih klubova. Iz JK Uljanik nastupila je Ema Grabar, iz JK Uskok Luka Dokoza, a iz JK Split Marta Lolić i Toma Smirčić. Riječ je o jedrenju koje nije baš nešto posebno popularno u nas, jer su u posljednje vrijeme organizirana natjecanja stvarno u minimalnom broju, odnosno team race se odjedri jedino kao dodatak Prvenstvu Hrvatske. Vjerojatno je i to razlog zašto dugo godina nismo imali zapaženih rezultata na regatama ove vrste u inozemstvu, ali izgleda da su se sad neke stvari počele omicati i u smjeru ispravljanja tog nedostatka. Naime, tim trenera koji se bavi našom najboljom vrstom u klasi Optimist odlučio je formirati tim koji je sastavljen od mlađih jedriličara koji bi trebali jedriti zajedno u ovoj klasi idućih nekoliko godina. To pruža mogućnost boljeg planiranja svih aktivnosti, a u koje spadaju zajednički treninzi, kao i nastupi na nekim drugim regatama u sklopu priprema za nastup na regatama najvišeg ranga. Do sada su se uglavnom ekipe za team race formirale od jedriličara koji su nastupali na EP ili SP, ali koji se nisu prethodno posebno pripremali za regate u kojima je vrlo važno jedriti kao tim i gdje se koristi skroz drugačija taktika, a ne kao pojedinac kojem je prioritet isključivo brzina i stići u cilj što ranije. Prvi dan prvenstva bio je stvarno maksimalno iskorišten. Odjedreno je čak 59 matcheva iako nije zapuhalo u vrijeme kad je predviđen prvi plov, već sat kasnije. Naši su već taj dan vrlo dobro iskoristili vrijeme provedeno na jezeru i otišli na spavanje kao drugoplasirani u generalnom poretku. Odjedrili su ukupno 7 matcheva od čega su pobijedili u njih šest. Bolji su bili od ekipa Španjolske, Danske, Ukrajine, Poljske, Belgije i Latvije, a bod nam je uzela samo ekipa iz Francuske. Rezultate možete pronaći na ovom linku, a pri analizi istih obratite pažnju na to da nisu sve ekipe odjedrile jednak broj matcheva, već je poredak na kraju dana određen rezultatima 7 prvih matcheva koliko je odjedrila svaka nacionalna vrsta. Idućeg dana morao se završiti kompletan Round Robin. To znači da je tada svaka ekipa morala imati ukupno odjedrenih 14 matcheva svatko sa svakim. Naši iz ove faze natjecanja izlaze s 9 pobjeda i petim mjestom. Na popis pobijeđenih reprezentacija dodali su Sloveniju, Poljsku i Veliku Britaniju, a od koga su izgubili možete pročitati na ovom linku. U petak se jedrio idući korak natjecanja u kojem su se protivnici birali na osnovu rezultata iz Round Robina. Nazivi tih dijelova natjecanja su "league C" i "league D" League C jedrilo je osam prvoplasiranih reprezentacija, a među njima i naša. S obzirom na osam ekipa u svakom skupini, svaka je morala odjedriti po sedam matcheva. Naši su nastavili s kvalitetnom prezentacijom i čak uspijevaju napredovati za jedno mjesto u generalnom plasmanu. Omjer pobjeda i poraza ovog puta bio im je 4:3. Bolji su bili od reprezentacija Švedske, Ukrajine, Poljske i Finske, dok su ih nadmašili predstavnici Španjolske, Italije i Rusije. Koliki su bodovi bili u pojedinom matchu možete pronaći na ovom linku. S ovim rezultatom naši dečki i cure plasirali su se u polufinale zajedno s predstavnicima Španjolske, Italije i Rusije. Po standardnim pravilima match race tipa natjecanja, prvoplasirana ekipa ima pravo biranja protivnika u polufinalu i oni u pravilu uvijek biraju četveroplasirane. Ovog puta ta kombinacija bila je Španjolska - Hrvatska. Finale i polufinale su se jedrili na dva dobivena matcha. Španjolska vrsta bila je bolja oba puta od naših team racera i tako osigurala nastup u finalu gdje su dočekali Talijane koji su s jednakim rezultatom pobijedili Ruse. Završnica se odjedrila u subotu, a uz finale u kojem se jedrilo za prvo mjesto, odjedrilo se i malo finale za treće mjesto. Ono nam je bilo zanimljivije jer su u njemu naši protiv Rusa imali šansu za osvajanje medalje. Međutim, ove godine nisu imali sreće i Rusi s glatkih 2:0 dolaze do bronce. Pripreme jedriličara i jedriličarki za team race natjecanje složenije je od priprema za klasično flotno jedrenje, jer zahtjeva upućenost u kombinatoriku, kao i nešto bolje poznavanje regatnih pravila. Kombinatorika je važna jer se jedri četiri protiv četiri i mora se znati unaprijed kalkulirati tko će koga pokrivati, tko je najslabija karika kako u našem, tako i u protivničkim timovima. Jedna od mogućih taktika je da svaki tim već na startu mora znati izolirati najjačeg predstavnika protivničkog tima i otvoriti prostor svom najslabijem da se pokuša izvući na čelo flote, a potom ostale protivnike usporiti penalima. Ako to ne prođe, treba ih se pokušati pokrivati i usporavati po svaku cijenu, te pratiti poredak ulazaka u cilj kako svojih timskih kolega, tako i protivničkih. Uglavnom, kombinacija i taktika ima dosta pa osim treninga na moru ekipe moraju provesti i određeni dio priprema s osvrtom na teoriju. S tim dijelom priprema pomogao im je naš međunarodni sudac Alen Kustić, dok je pripreme na moru odradio Željko Vojvodić, a na put u Italiju odveo ih je Vedran Mandić koji nam je ovog puta bio sugovornik: Ledro je jezero na kojem je uvijek slab vjetar, tako da su takvi uvjeti bili i ovog puta, a team race je specifičniji od flotnog jedrenja. U pitanju su situacije kad match u jednom trenutku gubiš i onda se odjednom sve okrene u tvoju korist. Ako netko napravi jednu grešku iskusna ekipa to iskoristi i sve okrene u svoju korist. Naši su jednostavno, uspješno iskoristili sve što su mogli i u finalu realno nisu ni mogli puno bolje. Tu se nema što kriti, Rusi, Španjolci i Talijani su bili bolji tako da je ovaj naš rezultat stvarno vrhunski. Da ne bi bilo zabune, naša ekipa je izvukla maksimum iz sebe, jer je na regati bilo još bar tri ili četiri ekipe koje su realno iskusnije i spremnije od naše. U sportu uvijek treba imati i malo sreće, a ovog puta stvarno je bila na našoj strani. Kad smo se prvi put našli i kad smo pričali tko koliko zna i što možemo očekivati, svi su se složili da ako uđemo među osam najboljih da će to biti super rezultat, ali svejedno kad je finale završilo bilo je par suza razočaranja :) Izbor mene za odlazak na regatu desio se u posljednji trenutak, tako da nisam baš najbolje upoznao svakog od njih, pa ih nisam stigao upoznati malo bolje i vidjeti kako mogu pojedinačno motivirati svakog od njih. Tako da sam im morao pristupati kao grupi, ali na kraju je sve ispalo u redu. Prvi plan je bio da ih vodi Žele, jer je njegovih dvoje bilo u ekipi, ali zbog osobnih razloga morao je otkazati putovanje. Ni treneri preostalih dvoje nisu se mogli dovoljno brzo organizirati za odlazak, tako da sam se ovog puta ja uhvatio ovog putovanja. Sama ideja oko izbora ekipe bila je takva da smo ponovno okupili tim koji je team race odjedrio i na Svjetskom prvenstvu. Odlučili smo da ćemo ih gurati koliko možemo, pa ćemo tako već i u listopadu nastupiti na regati u Berlinu te će oni kao ekipa nastavit skupljati iskustva što više mogu do idućeg Svjetskog prvenstva. Vedran Mandić, trener i vođa puta READ MORE

UNE ÉQUIPE DE CHOC À VOTRE SERVICE Du haut-lac aux rives de Genève en passant tout le tour du lac de Neuchâtel, notre équipe de choc se tient à votre disposition. Faites connaissance avec notre équipe ! Julien Monnier : Avec une véritable passion pour la monotypie, Julien pourra vous conseiller autant en Surprise, D35, Flying Phantom ou GC32, car il ne suffit pas d'avoir de bonnes voiles, il faut également les adapter à votre bateau et à votre style de navigation ! Responsable commercial et du réseau revendeurs, il est actif partout autour du Léman et particulièrement dans le haut-lac. Julien partage son temps entre le travail technique du développement des voiles, conseiller commercial, et depuis 2019 en tant qu'associé de la voilerie. Michel Vaucher : Autant à terre que sur l’eau, Michel est multi-tâches depuis plus de 30 ans : coaching des clients North Expérience, réparations en tout genres, travail sur le plancher, vente, représentation… Vous aurez l’occasion de le croiser autant du côté des Trois Lacs que du Lac Léman, car Michel est un excellent régatier et un metteur au point hors-paire ! Nicolas Groux : Spécialisé dans la formation, les nouveaux bateaux ou les nouvelles équipes, c'est LA bonne personne pour vous aider à mettre tous vos projets en place ! Extrêmement polyvalent, autant à la réparation des voiles, qu'à la vente, le service aux clients, les mises à bord, les navigations, Nicolas est un véritable couteau-suisse et est à votre disposition principalement autour de Genève. Polyvalent et disponible, il sera à votre écoute pour vous satisfaire en régate comme croisière. Philippe Massat : avec plus de 20 ans d'expérience sur le plancher et après des débuts plutôt dans le parapente, Philippe est le responsable du service des voiles amenées chez North Sails. Méticuleux, rigoureux, rien ne filtre ! Vos voiles seront bichonnées et soignées une fois passée entre ses mains. Patrick Mazuay : Patrick a rejoint la famille North Sails Suisse en 1998. Avec, entre autres, de nombreuses America's Cup à son palmarès en tant que sail designer, et naviguant sur tout ce qui flotte (du dériveur au TF35, en passant par de magnifiques bateaux comme le « Black Swan » avec lequel il a remporté le Bol d’Or toutes classes !), Patrick sera à votre écoute quel que soit votre projet ! Arnaud Psarofaghis : Depuis tout petit, il compte parmi les meilleurs navigateurs de la jeune génération en Suisse. Sails designer pour North Sails Suisse depuis 2009, Arnaud peut naviguer sur tous les types bateaux, que ce soit en Toucan, Psaros 40, Ventilo M2, D35, TF35, mais également en mer à bord de GC32, Moth à foil ou F50... Peut importe vos idées, Arnaud saura vous guider. Christine Jorand : responsable de l'administration et de la comptabilité, Christine est également en charge de la gamme "Crew Collection" pour les vêtements sportswear et technique. Elle est de la partie pour toutes les remises des prix, et vous pourrez également croiser Christine sur le bateau start lors des régates ! Pierre-Yves Jorand : avec une expérience en multicoque lémanique depuis 1994 comme barreur, régleur de Gd Voile et performer, Pierre-Yves a un sens aiguisé pour développer l’efficience et est passé maître dans l’art d’améliorer les performances. Egalement directeur de l'équipe Alinghi, passionné par le sport d'élite et la relève, avec un profil d’analyste rigoureux et fin régatier, Pierre-Yves vous attend pour développer à vos côtés vos projets les plus fous. Ben Schagen : Avec un premier Bol d'Or en 1966 à l'âge de 11 ans, Ben a toujours été un mordu de voile ! Il ouvre une voilerie à Genève en 1977, qui devint plus tard “Voiles Phi Schagen & Cie”, et enfin “Voiles Phi S.A” en 1986 avec la construction de notre voilerie actuelle à Satigny. Même en levant légèrement le pied à partir de cette année, Ben se tiendra toujours à votre service et à votre écoute à temps partiel à la voilerie, mais surtout sur les pontons, à bord, dans les ports ! Pierre Ratajski : Passionné de voiles, Pierre dit Rata, s’associe à la voilerie Phi dès 1978. Toujours à fond après toutes ces années, Rata reste à votre écoute partout où vous le croiserez et se fera un plaisir de vous conseiller sur tous vos projets ! Vous le verrez encore souvent à bord de son beau Grand Surprise, pour le plaisir et en régates tout autour du lac Léman, ainsi qu'à temps partiel à la voilerie. READ MORE

UNE AVALANCHE D'OFFRES EXCEPTIONNELLES ACCOMPAGNE LE RETOUR DU SALON NAUTIQUE DU 12 AU 14 NOVEMBRE Le Salon Nautique du Léman est de retour : et avec lui, une période d'offres exceptionnelles ! Contactez-nous maintenant pour optimiser votre bateau avant d'hiverner votre bateau (pendant qu'il est encore à l'eau), et rencontrons-nous pendant le salon nautique à Palexpo. Rien de mieux que de discuter à bord de vos nouveaux projets de voiles pour 2022. Profitez de l’expérience de nos experts pour passer à la vitesse supérieure ou à un meilleur confort en croisière durant cette fin de saison. Ils discuteront avec vous des nouveautés, vous conseilleront sur l’entretien de vos voiles ou sur un bon hivernage et vous proposeront une pléiade d’offres exceptionnelle. Afin d'anticiper tout cela, prenez contact avec notre équipe d'experts pendant que votre bateau est encore à l'eau, pas encore hiverné, afin de pouvoir discuter de vos futurs projets et faciliter la prise de cotes. Retrouvez.nous ensuite au salon nautique du Léman du 12 au 14 novembre 2021 à Palexpo pour profiter des "offres spéciales salons" et d'autres superbes opportunités ! Toute notre équipe sera ravie de vous accueillir à nouveau sur notre stand et sera à votre disposition. Obtenez votre invitation gratuite ici. Contactez-nous pour prolonger la durée de vie de vos voiles ! READ MORE

THAT’S A WRAP FOR MOTH WORLDS The Moth event was everything and more for the sailors: exciting, tricky, surprising, challenging, and really (really) fun. Imagine this for a second, 140 Moths buzzing around with just the sound of the foils cutting through the water. That was the scene on Lake Garda last week during the 2021 REDORO International Moth World Championships. This development class is known for attracting the best in the game. Slingsby, Jensen, Bruni – good luck trying to add up the Olympic Medals, America’s Cup wins or World Championship titles shared amongst the entry list. 2021 Women’s World Champion Josie Gliddon summed the competition up: “it’s a seriously tough fleet. If you look at the amount of gold medalists in the top 10, it’s insane.” While Moth sailors make it look easy, flying on foils is anything but. 2021 World Champion Tom Slingsby likens a Moth Worlds to his own personal America’s Cup. In addition to out- sailing your competition, competitors have to make critical performance decisions such as; foil, platform and mast selections, and last but not least – what sails to use (Slingsby uses North 3Di). It’s the combination of these unique decisions that make or break your success on the water, and in the class. North Sails joined the competitors during the event on Lake Garda and we’re happy to share our latest video drop. 📸 Atila Madrona / North Sails READ MORE

3 TIPS FOR FUN FAMILY CRUISING Two Fast-Growing Kids Required a Leap of Faith to a Larger Boat, and Now it’s a Lot More Fun for the Whole Smith Family. It was Memorial Day weekend of 2020 when Tracy and Ezra Smith suddenly realized: their family of four had outgrown the Marshall catboat they’d owned for eight years. “We did a lot of overnights on that boat when the kids were young,” Tracy remembers. “But Mailie Rose grew five inches in a year, and suddenly she was as tall as I was. It was obvious that the four of us didn’t fit in that boat anymore.” Tracy and Ezra had both grown up sailing; Tracy finished third in the 1996 470 Olympic Trials, and together they campaigned an International 14 at a world level. Once they started a family, though, their priorities shifted from racing to family cruising with their two daughters, Mailie Rose (13) and Amelia (9). The catboat was perfect for small kids with short attention spans, Tracy says. But their cruising range was only about five miles from their home port of Wickford, RI. She points to a picture of the boat; she’s steering, with a backpack full of baby Amelia and a toddling Mailie Rose pulling on her shirt. Both parents have full-time jobs, so most of their cruising has to fit into summer weekends. Once they decided to buy a bigger boat, Ezra admits he thought about a powerboat first. “I figured with our lifestyle, it would be way more practical. We don’t have to take weeks off to go here, and then go there–” “And I said, we’re not getting a motorboat,” Tracy jumps in. “I grew up sailing around Miami, and I want to sail.” Ezra was fine with that too: “Hello, sailboat.” Going farther afield They were also both keen to extend their cruising territory, so Ezra began sending Tracy boat listings he’d found for sailboats in the 30-35 foot range. Then one afternoon, Onne van der Wal stopped by their house and made a surprise announcement: he was ready to sell his Pearson 36. Within weeks, Snoek moved onto her new mooring in Wickford Harbor. “We both felt pretty honored that Onne wanted us to have the boat,” Ezra says. “He and Tenley spent five seasons cruising with their own kids, and they know we’re going to take care of it. We went for our first sail last August, and then hauled out in October. It’s worked out really well.” Onne had done almost all of the updating needed for 21st century cruising, but he hadn’t replaced the head and holding tank. Ezra (who’s a marine designer) took on that job over the winter. And last spring, he and Tracy decided to sign up for the Wickford Yacht Club’s 2021 midsummer cruise, a full week’s commitment. “I was very nervous,” Tracy admits. “That we were going to be on this boat for eight days, and the kids weren’t going to like it.” Ezra says he was also hesitant at first about their summer plans. “I’m pretty risk-averse, especially with the family, because I know what can happen. You don’t want to get in over your head.” But the kids loved it, Tracy says with a proud smile. “In pretty much every harbor we went into, we instantly found friends to hang out with.” Many of their fellow cruisers were her former college sailing competitors, now cruising with their own kids. “People we only see once a year, but who are on the same page about what we’re doing in life. It was just amazing—the kids had a great time, and we had a great time. Every day got progressively more fun, because sailing is not a sport where you get burned out; it’s something you can do for the rest of your life.” Their eight day cruise took them to Cuttyhunk and several anchorages around Buzzards Bay. On the last day, they set out for the final cruise rendezvous off Third Beach (Middletown, RI), when their kids came up with a better idea. “It was a real stormy day, so we’re bashing upwind hugging the islands,” Ezra remembers. “We’re going along, and Mailie Rose says ‘hey, our friends are in Cuttyhunk. Can we go meet up with them?’” She’s on a chat group with all the other cruising kids, Tracy explains. The entire family happily stopped bashing upwind and instead joined a raft-up in a protected harbor—and best of all, it had been the girls’ idea. Taking the kids’ input is an important part of learning to cruise as a family, Tracy says. “You don’t want to bore them and ruin it; one bad experience, and they’re never going to want to go back out.” For both parents, the best part of the cruise was watching Mailie Rose take on more responsibility. Before they left, she’d gotten her boater’s license, so she was in charge of running the dinghy. She also helped with sails and boathandling on Snoek, thanks to the sailing lessons she’d taken at Wickford Yacht Club. “A big part of us being happy on the boat is that we have a thirteen year old who is a significant contributor,” Tracy says. “A thirty-six foot boat can be super-stressful for two people to handle. Going into docks and anchorages, we needed three people who were competent on the boat. And that third was Mailie Rose. She can steer the boat. She was playing the main, coiling lines, putting fenders away. And she really enjoyed finding out that she has the skills.” Junior sailing is not about your kids going to the Olympics, Tracy continues. “And that’s a hard thing for me to say, because I was so competitive. The purpose of junior sailing is for us to comfortably cruise on our boat for eight days. Doing a passage with young kids can be scary, especially when the breeze is full on. She and Amelia both passed that test.” Nine year old Amelia says her favorite part of the weeklong cruise was visiting a candy shop in Woods Hole on a rainy day ashore. But she likes the sailing, too. “Downwind’s probably my favorite, just because there’s less tipping.” Mailie Rose enjoyed the candy store visit as well, and she also remembers the joy and freedom of swinging from a halyard before dropping into the water. Each one of them has climbed a cruising learning curve this year, Tracy admits. Ezra adds, “The pleasant surprise is that now we’ve really grown into a boat that size. And it’s been really, really fun.” 3 Cruising Tips from the Smiths 1. Plan, plan, plan Plan out both provisioning and packing ahead of time. Tracy made lists of everything they might need well before the start of their cruise. This allows you to really enjoy the process, rather than running around at the last minute looking for AAA batteries. 2. It’s not about how far you go Don’t try to make too many miles each day, especially at first, and adjust plans to fit wind and weather. Sticking to a tight schedule will burn out the kids (and maybe the adults too). 3. Keep it simple The right family cruiser isn’t too complicated. “We kept it very small and very simple before jumping up to Snoek,” Ezra says. “That way, we were ready for it.” READ MORE

INVENTORY RECOMMENDATIONS FOR LIGHT AIR CRUISING Top Picks, New Additions, Rigging and Tuning Tips 📸 Amory Ross / North Sails Being prepared for whatever Mother Nature serves up is key to maximizing your cruising adventures. Our cruising experts share their inventory top pick, which sails to consider adding and light air rigging and tuning tricks. An all-purpose cruising gennaker is a great first step. It offers a broad range of horsepower and can be used for higher and lower angles off-wind. Cruising gennakers are great for both tight reaching and broad reaching. The Helix Furling Gennaker is North’s new option that is a reliable, top-down furling sail. The Helix Furling Gennaker is lighter weight and meant to be furled, providing easy, accessible horsepower that isn’t problematic. Most cruisers don’t sail upwind as often as they sail off-wind, which is why gennakers have become more popular and highly recommended as the perfect all-around sail choice. Code sails are another great inventory option for more experienced cruisers. Code Zeros and G Zeros offer an extensive amount of power, which a lot of cruisers don’t realize until they’ve sailed with one. The convenience of a full-batten mainsail outweighs the performance. It’s a quick option for boats with a lazy jack set up so at the end of your sailing day, you come in, simply let the halyard go and secure it to the boom. Enjoy your cocktails sooner! Full-batten mainsails also offer more support when it comes to sail shape. With standard cruising mainsails there is more time at the end of your day making sure your sail is put away properly. Keep in mind, your local North Sails service team can retro-fit any cruising mainsail with battens to help extend the life of your sail, improve sail shape, and make the derigging process quicker and easier. It’s standard to have reef points, especially in cruising sails, which will give more flexibility when it comes to reducing sail area which is key in long distance cruising, especially if weather is expected (or unexpected!). Foam luffs on genoas also aid with flying shape if you are not ready to add a spinnaker or gennaker to your inventory. Foam luffs have more side to side symmetry and can assist with flying shape, especially for DDW angles. There are an array of different sail options that can support cruisers of all kinds depending on their needs. Contact your local expert to get help deciding which options may be best for you.   View this post on Instagram   A post shared by North Sails (@north_sails)   Upwind inventory top choices 3Di OCEAN is a great step up from traditional materials. It lasts longer, is lighter weight, has lower stretch, and provides more stability– which makes cruising more comfortable. NPC CROSS-CUT is the preferred dacron option for everyday cruising. NPC RADIAN would be our recommendation for in-mast furling system setups. When it comes to headsails, a 135% genoa is a great place to start. Keep in mind, no sails want or like to be furled, so 3Di OCEAN is the most robust product that will last the longest and withstand furling. Our Favorite Inventory Additions For cruisers willing to leave the comfort of the cockpit, a spinnaker snuffer is the way to go. They are easy to hoist and when it comes time to douse, you simply pull a line, the sock comes down, and it drops on deck. This can be set up too where the sock drops directly into the front hatch. If you are not up for going to the foredeck, that’s where the furler comes into play. Both options are affordable, but all depend on what you are willing to do and your set up. Furlers are also convenient when you want to leave the sail up for extended periods of time. Simply unfurl or furl whenever you want. External cables come into play depending on the furler you have and the sail type you choose. With North Helix Structured Luff, there is no external cable. Rig Settings and Tuning Moving the fairlead forward will allow for a more powerful sail shape. Halyard tension should be tighter in stronger wind and more sea state, looser in flatter water and lighter air. When it comes to weight placement, if you know you’ll be on the same tack for a long time, adjust things below deck accordingly. It’s good to accept a bit of heel, as this helps keep the sails powered up and keeps them full as the breeze dies off. Once you’re set up for speed, all you need to do is keep an eye on the instruments. Outhaul should be eased, as well as cunningham and vang which controls leech twist. Too much twist in lighter air conditions will de-power the boat. For downwind sail settings, you can float the tack when you are running. As the wind lightens up, you want the tack lower. Ease outhaul, cunningham, vang to control leech twist. You don’t want too much twist because that de-powers the boat Floating the tack is an option: Running in more breeze you can raise the tack up Light air day you want the tack a little lower than you normally would Attachment points for non-conventional rigs: Sometimes the headstay doesn’t go all the way to the bow, so we install a pad eye in front of the headstay and a free floating block. You can purchase a keeper that will keep the tack from floating from side to side. Acts as a bowsprit with a fixed tack point. Tack will sit just above the bow pulpit, 3-4 feet from the headsail and with two snap shackles in the back and the right lines leading back to the cockpit makes an affordable/ simple option. 📸 Amory Ross / North Sails READ MORE

NORTH CLIENTS LEAD THE WAY AT THE CAPE 31 UK NATIONALS Tricky Wind & Tight Competition on the Solent 📸 Live Sail Die / PKC Media Having won every Cape 31 event this year, including Cowes Week, the icing on the cake for Russell Peters’ Squirt is to take home the inaugural UK National Championship title. That is precisely what the team of seven did this season, and we are delighted to uncover some inside knowledge from North expert and mainsail trimmer onboard, Pete Redmond. The busy season of events in the run-up to the Nationals has been the best preparation for the team. Speaking about what they have learned since the start of the season, Pete explains: “We have been working on developing our rig tune which was particularly beneficial in the lighter airs we had throughout this event.’’ “Good boat speed is our key to get out of bad spots or a congested fleet, and the North 3Di RAW 780 upwind sails, paired with our three nylon kites, help us to achieve that speed. We also generally get strong starts which is important, and have good crew handling so can push until the very last second before a maneuver. If we fall behind for whatever reason, we don’t panic.’’ Closest rivals Sardonyx finished just one point behind Squirt on the overall leaderboard after five races. Squirt focused on sailing their own races, and with conditions so light and shifty, heads were out of the boat, constantly assessing the right move to make next. Congratulations to North clients who claimed the top seven places from a fleet of eight boats. “We have had a good few generations of sails now, and they are constantly getting faster as we learn more,’’ says Pete. “We also produce excellent smooth sails for the smaller boats, which can be seen in this fleet where all the 3Di RAW sails look great.’’ Russell Peters' Squirt, 2021 UK National Champions 📸 Live Sail Die / PKC Media 📸 Live Sail Die / PKC Media Nifty and Gallvanter battling upwind 📸 Live Sail Die / PKC Media READ MORE

BE PREPARED. KNOW THE WEATHER Complimentary Forecasting For The 2021 Rolex NYYC Invitational Cup North Sails is offering complimentary weather forecasts to all teams competing in the 2021 Rolex New York Yacht Club Invitational Cup. Sign up today for your free daily forecast delivered right to your inbox, prepared by weather expert Chris Bedford. READ MORE

2021 SCOW SEASON – A SUCCESS! Continuous Scow Product Improvements Deliver Great Results Podium sweep at the MC Inlands 📸 Hannah Lee Noll North Sails clients have been winning regattas on the MC, E, A, C Scow, and X Boat circuits for several decades, and just like the past years, we have had another great season to report. We continue to design, optimize our products and, most importantly, share our expertise so that you can achieve your sailing goals at the next regatta. Just recently, North Sails Scow expert Allan Terhune won the prestigious Inland Championship in the MC Scow posting 4 bullets in the scoreboard. After our internal regatta, it was clear that it was the right time for an update from Scow country. What Worked at the MC Scow Inlands Allan credits his four bullets and overall victory at the MC Scow Inland Championship to a lot of homework beforehand. “The reason I was fast enough to win this regatta is that our sail-shape analyst Eric Doyle and I spent six months last winter working with the North design team. We ran numerous two-boat testing, and sail designer Mike Marshall used the collected data to combine with the North 3D design capabilities. The result was two fast sails, the Magnum and the Rocket. The Magnum is for light air, or for heavier teams and anyone who sails two-up. We redesigned our most popular sail, the Z-Max, and then smoothed out the panels. We also updated the cloth to a higher quality RSQ fabric that offers a different feel; it’s not as stiff and rigid.” And, of course, we published an updated Tuning Guide that shares everything they learned about how to set up the new sail. The Rocket was a spin-off of the Z-One, and Allan says it’s ideal for heavy air and lighter teams. “We made a little shape change in the head, and now it’s much more forgiving. It’s pretty amazing how much difference it makes to get all the little details right.” “When North Sails take control of a design program, we bring a lot more detail and precision to making sails faster. It’s refreshing, and we’ve got so many new ideas! We’re giving the Scows a higher level of attention and it’s very exciting. Welcome to the North Sails way – Let’s get faster!” New E Scow 3D-designed mainsail at the Easterns. 📸 Leon Stein E Scow R&D Wins the Easterns North is just finalizing three new designs after a similar intensive R&D in the E Scow. After sweeping the podium at the “Easterns,” class experts will release these hot new products this Fall. Second place finishers Chris Bigos and Colleen Obrien had North Sails E Scow experts Jeff Bonanni and Eric Doyle onboard to field-test the new mainsail, jib, and spinnaker. “We were very confident in our boatspeed,” Jeff said after the regatta. “Upwind is where we really excelled, especially when we were in good pressure. Downwind, we jumped lots of boats on jibes and were able to defend going into the leeward gates or finish line.” “Our sail designer Mike Marshall put in a ton of time helping Jeff get these sails right,” Allan adds. “The whole team was involved. We’re bringing a fresh approach and attitude to this class, and we’ve been trying out different ways to make the boat faster. Meanwhile, if you just want to order new sails from the designs you already know and trust, we have those too!” Success at the A Scow Inlands Unlike the MC and E, the North’s A Scow inventory didn’t need as much updating—because the current designs are fast and continue to dominate. “The boat that won the Inlands used a 2-year-old 3Di RAW mainsail, showing the superior quality of the 3Di technology. The A boats are so cool and modern looking! It makes to have modern technology sails on such a high-tech design—they just fit the boat right.” Fastest Design at the C Scow Nationals In the C Scow, Cam McNeil won the 2021 Nationals using the same North design that has powered National champs for countless years. “The North I-1 Gold mainsail is a design that C Scow sailors know and trust. It has been the fastest mainsail over the years and it’s still the fastest. Why would you choose a different design?” Cam finished the 6-race series at the Nationals with only 8 points and three bullets. A solid victory over many experienced sailors. X Boat Designs Much like the other Scows, the X Boat sails you know and trust are available from North Sails. Our designs have been winning X Boat regattas for years and we are ready to make you SAIL FAST! Whatever Scow you sail, we hope you had as much fun this summer as the North Sails experts. Please contact your North Sails expert for the fastest sails for your boat. E Scow Easterns winners Chad Hillyer, Ryan Bailey and Jimmy Kennedy. 📸 Kirby Slack Cam McNewil, 2021 C Scow National Champion powered by the North I-1 Gold mainsail. Photo courtesy Spring Lake Yacht Club Allan Terhune, MC Scow ILYA Winner with 4 bullets! 📸 Hannah Lee Noll A Scow 3Di Mainsails Dominate the Inlands 📸 Hannah Lee Noll READ MORE

HOW TO FOLLOW: NORD STREAM RACE 2021 The longest offshore race through the Baltic Sea sets sail 📸 Nord Stream Race After many months of planning, re-planning, and making adjustments due to travel restrictions, the Nord Stream Race is finally ready to welcome the 2021 fleet to the starting line. The Nord Stream Race began in 2012 with the mission of “connecting the Baltics through sport.” This 1000 mile race starts in Kiel, Germany, and finishes in St. Petersburg, Russia, with stops in Copenhagen, Stockholm, and Helsinki. View this post on Instagram A post shared by Nord Stream Race (@nordstreamrace) The 2021 race features teams from five countries with 60% of the sails under 30 years old. Teams from Germany, Denmark, Sweden, Finland, and Russia qualified for the event by winning their respective country’s National Sailing League. Each of the five ClubSwan 50s carries a four sail North inventory. Since 2017, North Sails has worked closely with the event to produce identical sets of sails for the entire Juan K-designed fleet. Here’s how to follow the Nord Stream Race 2021 Save these dates and get to know the teams: https://nord-stream-race.com/en/2021 Read the latest race news and press releases and view images and media on the race website: www.nord-stream-race.com Follow the fleet with the Nord Stream Race Tracker. The track is love for all four offshore legs and the inshore races at each stopover: www.nord-stream-race.com/en/live2021 Make sure to follow and “like” Nord Stream Race on social media: Instagram: @nordstreamrace | Facebook: @nordstramrace | Twitter: @NordStreamRace | YouTube: @NordStreamRace And don’t forget to tag your photos and videos with the official race hashtags: #NSR2021 #ConnectingBalticsThroughSport #NordStreamRace Nord Stream Race Course Route READ MORE

DIE INTERBOOT 2021 FINDET STATT! North Sails Schweiz freut sich vom 18. – 26. September auf Ihren Besuch bei uns am NEUEN Standplatz 200 in der Halle A3. Bitte informieren Sie sich im Voraus über die aktuellen Covid-19 Einschränkungen READ MORE

Samo jedan plov na PH za klasu Šljuka 📸 regate.com.hr Kao što naslov kaže, ove godine nije se proglasio pobjednik Prvenstva Hrvatske za klasu Šljuka. Razlog je što se u tri dana jedrenja uspio do kraja odjedriti samo jedan plov! Jedriličarski klub Split bio je organizator ove regate koja je ujedno bila uvertira u Europsko prvenstvo klase koje će se jedriti u istom akvatoriju od srijede 1. rujna, pa do subote 4. rujna. To je razlog zašto je ovogodišnje PH imalo u svom nazivu i "otvoreno", jer je za nastup na njemu dozvolu dobilo i mnoštvo posada koje su ovu priliku iskoristile za testiranje uvjeta koji bi ih mogli očekivati nekoliko dana kasnije. Ukupno je zajedrilo 28 posada, a od čega je 6 bilo iz Hrvatske. Uglavnom je bila riječ o kormilarima koji imaju dosta dug staž u klasi, a u svojstvu flokista moglo se vidjeti i nekoliko novaka, dok je jednoj posadi ovo bio premijerni nastup, a da bi sve skupa bilo zanimljivije i neobičnije za hrvatske uvjete treba naglasiti da je riječ o kompletno ženskoj posadi! Kao što se već zna, Šljuka je klasa koja nema spolnih i dobnih ograničenja i podjela, pa su se tako i u Kaštelanskom zaljevu mogle vidjeti sve moguće kombinacije po pitanju posada. Nastupile su čisto muške, čisto ženske, mješovite, pa čak i kombinacije u kojima su flokisti još uvijek teenageri i po više desetljeća mlađi od kormilara. Što se tiče regate, natjecateljski dio trajao je od petka, pa do nedjelje. Organizatori su uložili vrlo velik trud i uz pomoć velikog broja volontera iz kluba izvrsno su odradili sve što je bilo u njihovoj moći. Međutim, vremenske prilike nisu im išle na ruku. Prvog dana jedrenja stvorili su se uvjeti za jedan start. Postavljeno je regatno polje, pokrenuta je procedura, startalo se i jedrilo neko vrijeme dok se nije morao svirati prekid. A da sve bude zanimljivije cijeli dan je obilježila jaka kiša, po kojoj se i jedrilo to nešto malo organiziranog obilazaka bova. Drugi dan zapuhala je bura i bilo je oblačno uz malo kiše. Polje je postavljeno i uspješno se startalo. Sve je bilo po planu, ali nevera iza Kozjaka bila je razlogom što se situacija razvijala obrnuto od službene vremenske prognoze koja je najavljivala slabljenje vjetra kako dan bude odmicao. Vjerojatno prognostički model nije mogao predvidjeti takav razvoj na ovoj mikrolokaciji. Uglavnom, kako se nevera približavala tako je vjetar jačao, a to se uskladilo s približavanjem tog plova njegovom kraju. Posljednje jedrilice ulazile su u cilj s vjetrom koji je puhao i više od 20 čvorova. Nakon toga više nije bilo jedrenja, ali napokon su se dobili prvi rezultati, a da bi regata bila regularna i da bi se mogli proglasiti najbolji morala su se odjedriti još najmanje dva plova. Sve nade sad su bile usmjerene prema nedjelji. Prvi start bio je predviđen za 12 sati, dok je ograničeno vrijeme za startni signal bilo 16:00. Flota i regatni odbor na vrijeme su se postavili na željenu poziciju, a naše posade vrijeme do starta nastojale su maksimalno iskoristiti. Naime, bio je angažiran vrlo iskusni španjolski šljukist Damian Borras da svojim savjetima poboljša nastup naših predstavnika. 📸 regate.com.hr Njemu ovo nije prvi put da je u Hrvatskoj, a zadnji put smo ga mogli vidjeti prije dvije godine kad je u JK Split organizirana klinika čiji je bio voditelj. Uvjeti po kojima se krenulo u drugi plov Prvenstva bili su slični onima od subote. Nakon kišnog oblaka nad Kozjakom zapuhala je burica koja je držala oko sat vremena. Međutim, nakon što su postavljene bove i odrađena predstartna procedura najbrži su po vjetru u nestajanju jedva uspjeli obići orcu i offset, dok je oko pola flote još jedrilo prvu dionicu kad je sviran prekid. Nažalost, to je bilo sve jer je ubrzo nastupila totalna bonaca i nije bilo drugog izbora do povratka u Lučicu. A što se tiče rezultata iz tog jedinog plova, njih možete pronaći na ovom linku. Ukratko, najbrži u subotu bili su Talijani Tinoco - Bracciano, dok su se naši mogli pohvaliti jedino plasmanima u top ten društvo. Na osmom mjestu imali smo posadu Marinović - Zelić, a na devetom mjestu posadu Jerčić - Prosinečki. Šljukisti su još jednom potvrdili da su promotori jedrenja u najbolje mogućem svjetlu i pokazali svo veselje i užitak koje ovaj sport pruža. Nadajmo se da će se klasa nastaviti širiti u nas i da će se ove jedrilice moći viđati po klubovima kao što je to bilo prije 40 i više godina. Do tada, ako vas put ovih dana vodi prema Splitu, svratite do JK Split gdje imate priliku vidjeti na djelu, po mnogima jedne od najljepših dvosjeda. 📸 regate.com.hr Na Europskom prvenstvu očekuje se oko 50 posada, a sve novosti možete pratiti na službenim web stranicama, odnosno na pratećim Facebook stranicama, dok fotogaleriju posljednjeg dana PH možete pronaći na ovom linku. READ MORE

MIKKEL RØSSBERG SLUTTER SIG TIL NORTH SAILS Den professionelle sejler glæder sig til at hjælpe dig med at finde de rigtige sejl og at udnytte dine sejls fulde potentiale. Halbtrocken Sailing Team ved ORC VM i Tallinn 📸 Felix Diemer Mikkel Røssberg har netop sluttet sig til North Sails teamet efter to årtier som professionel sejler på America’s Cup og flere Grand Prix hold. Han arbejder fra sejlloftet i Herlev og supporterer klienter i Danmark, Tyskland og Middelhavsområdet. NS: "Velkommen til North Sails teamet! Hvornår begyndte du at sejle?" Mikkel: "Jeg voksede op i en sejlerfamilie og min far var aktiv i den lokale klub, da jeg var barn. Jeg blev faktisk kastet ud i det, da det var lettere end at få fat i en babysitter. Jeg arbejdede mig op fra optimistjolle til Yngling og andre små kølbåde. Da jeg var 18, begyndte match racing at blive stort i Danmark, så det brugte jeg en del år på; først som styrmand og siden som besætning for et par andre hold, deriblandt med Sten Mohr og Magnus Holmberg." NS: "Hvordan kom du med til America’s Cup?" Mikkel: "Med Sten og Magnus lå vi længe nummer et på verdensplan med nogle gode resultater, så jeg blev inviteret med til Victory Challenge som sejlkoordinator og trimmer for cuppen i 2003, og sidenhen sejlede jeg med det spanske hold Desafio Espanol 2007 i America’s Cup i Valencia i 2007. Derefter begyndte jeg at sejle TP52, Farr40 og meget andet og det gør jeg stadigvæk." NS: "Hvilket TP52 team sejler du med?" Mikkel: "Jeg startede med at sejle med et amerikansk team, Windquest, så havde jeg to sæsoner med Platoon, derefter to sæsoner med det portugisiske team Bigamist. Senere hen havde jeg et længerevarende samarbejde med Gladiator." NS: "Sejler du andet?" Mikkel: "Ja, jeg arbejder med en tysk ejer med Team Halbtrocken Sailing Team, der har en Mills 45, det er et ret fedt lille mini Grand Prix program, hvor vi netop har vundet ORC VM i Tallinn. Jeg sejler også lidt match racing og J/70’er med Jens Christensen. Jeg sejler lidt af hvert." Mikkel Røssberg ombord på Farr40 Siragusawa NS: "Hvornår begyndte du at tænke på at slutte dig til North Sails?" Mikkel: "Jeg har efterhånden kendt stort set alle på loftet længe. De seneste tre år har vi snakket lidt mere indgående og nu er jeg klar til at prøve noget nyt. Det er jo et meget velkendt territorium for mig men det er selvfølgelig et nyt job. Jeg har ikke haft et normalt job i mange år!" NS: "Hvad glæder du dig mest til i dit nye job?" Mikkel: "Jeg glæder mig rigtig meget til at hjælpe folk med at finde de rigtige sejl til deres både og bruge dem til deres fulde potentiale, hvilket er mit speciale. Den udfordring glæder jeg mig til." NS: "Hvad bruger du din fritid på?" Mikkel: "Jeg windsurfer rigtig meget, så jeg glæder mig til at se hvad North Sails kommer med af nyt der. Jeg kan også godt lide at spille golf, jeg står meget på ski og cykler en del… bare være udenfor. Og jeg elsker at sejle en tur med min kæreste Mia. Jeg kommer jo fra en sejlerfamilie, så for mig har havet har altid været det bedste sted at være." READ MORE

UNE ÉQUIPE AUX PETITS SOINS POUR VOS VOILES Une équipe aux petits soins pour vos voiles : avec la fin de saison qui approche, renseignez-vous sur notre service d'enlèvement à bord pour que l'hivernage de vos voiles se passe le mieux possible ! Notre équipe vous les ramènera sur votre bateau dès le retour des beaux jours. Faire un bilan de votre inventaire de voiles, dresser la liste des travaux d’hiver à effectuer, planifier le stockage pour l’hiver et la mise à bord au printemps prochain : nous sommes là pour vous ! Nos services hivernaux à la carte sont à votre disposition pour prendre soin de vos voiles et augmenter leur longévité. Pour toutes les marques de voiles, nous vous proposons 2 options : 1) un contrôle complet “Certified Service” gratuit de vos voiles, quelle que soit la marque. Pour cela il suffit de les amener à la voilerie (en les déposant 24/24 dans notre SAS sécurisé à l’entrée de la voilerie). 2) un forfait premium comprenant l’enlèvement quelle que soit votre région par nos commerciaux, le contrôle complet “Certified Service”, le stockage durant tout l’hiver, et la mise à bord au printemps : vous ne vous souciez de rien, on s’occupe de tout ! Afin de répondre au mieux à toutes vos attentes, découvrez également tous nos services sur mesures, conçus spécialement pour vous. Appelez-nous au 022 782 32 22 pour avoir plus d’infos ou prendre rendez-vous avec l’un de nos experts. READ MORE

Sirotica s NS jedrom najbrža na Burtižu 2021 📸 regate.com.hr U nedjelju 22. kolovoza odjedren je 14. Burtiž, regata tradicionalnih barki s latinskim idrom, a koju je ove godine organizirala Ekološka udruga Šepurina. Sudjelovale su 33 gajete, leuta i kaića, a pobjedu je s nevjerojatnom prednošću odnijela gajeta Sirotica. Vremenski uvjeti koji su vladali na regatnom polju ispred Prvić Šepurine bili su pravi kasnoljetni, puno sunca i lagani maestral, tako da se moralo jedriti na nešto kraćoj ruti nego inače. Ovog puta sve se odigravalo u malom trokutu ispred samog mjesta Šepurina, a Regatni odbor se poslužio bovama da definira područje jedrenja. Start je postavljen ispred starog porta i startalo se "na lancanu". Sidra su bila bačena točno u smjeru zapada, pa je start bio u malo laškiju orcu, ali s obzirom na maritimne karakteristike ovih jedrilica neke su već tu morale značajnije otpasti od kursa. Uglavnom, svi da bi stigli do prve bove, koja je bila postavljena u smjeru Logorunskih vrata, morali su napraviti bar dvije vire. Nakon njenog ostavljanja lijevim bokom jedrilo se s vjetrom u pola krme u smjeru jugoistoka prema punti Gaćice, otoka Tijata. Tu je bila postavljena druga bova koju je također trebalo ostaviti lijevim bokom, te s vjetrom u bok odjedriti do cilja ispred Šepurinske nove rive. S obzirom na lagani vjetar, koji je puhao brzinom odo oko 5 - 7 čvorova, bolja pripremljenost barki i iskustvo posada najviše je dolazilo do izražaja u postizanju boljih pozicija. Već od početka vodstvo preuzima jedna od najtrofejnijih gajeta u ovom akvatoriju, riječ je o Sirotici. Posada Damira Čorkala prva obilazi bovu od orce sa značajnom prednošću, a u etapi niz vjetar ta razlika se nastavila povećavati, da bi kulminaciju postigla u posljednjoj etapi kad je u cilj ulazila dok je prva pratnja bila tek u prvoj polovici ove posljednje etape. Ekipa Sirotice regatu je odjedrila za manje od sat vremena, dok su najsporiji za njima kasnili i po sat vremena. 📸 regate.com.hr Startali smo po sredini, jer smo vidjeli da je u jednom i u drugom kutu bilo dosta gužve. Mislili smo da ako se izvučemo kako treba, na pravu stranu, nema više problema. Tako da smo start odradili kako treba, malo nam je sidro podoralo, ali imali smo čisti vjetar i brzo smo se izvukli. Brod je išao lijepo u vjetar, brzina nam je bila stvarno dobra. Već nakon prve vire vidjeli smo da se odvajamo i na bovu smo stigli s već dobrom prednošću. Okrenuli je i tad je bilo sve manje više gotovo. Kad se sve kritički pogleda mogu reći da nismo imali niti jednu grešku, osim što nam je sidro podoralo, a tu ne možemo ništa. Kako smo na startu bili u sredini, u čistom vjetru mogli smo startati komodno, nije bilo nikakvih poklapanja, odabrali smo pravu stranu i to je bilo to. Damir Čorkalo, gajeta Sirotica Situacija sa sidrom posade Sirotice je jedna od realnosti koja se dešava na startu ovakvih regata, kao što se ponekad desi da sidro zapne na dnu i da se ne može izvući. U tom slučaju dozvoljeno je da ga se ostavi na dnu, naravno, označeno nekom bovicom ili pajetom i nakon ulaska u cilj posada se na miru može uhvatiti u koštac s njegovim oslobađanjem. Ovo je zanimljiva situacija, jer ako je na provi član posade koji dosta eksplozivno može obaviti posao povlačenja po konopu, onda je donekle i poželjno da sidro zapne na dnu, ali u tom slučaju posada mora vrlo brzo reagirati u smislu ostavljanja oznake za pajet i odustajanja s pokušajima za njegovo izvlačenje. Suprotna situacija je ako sidro podore i ako se brodu ne može dati odgovarajuća početna akceleracija. A najgori je scenario, najčešće realiziran kad je flota velika, ili ako je lancana kratka, da se isprepletu sidreni konopi. U svakom slučaju, može se reći da je ovo jedan od najkritičnijih trenutaka regate tradicionalnih barki i ako reakcija posade nije dobra i brza teško se kasnije može nadoknaditi nastali zaostatak, u principu nešto slično startu formule 1. Što se tiče gajeta, poredak na postolju bio je sljedeći: Sirotica - MU 485 - Damir Čorkalo Godulica - MU 229 - Krešimir Papeša Baba Tone - MU 612 - Dario Filipi Treba istaknuti da je Godulica bila i trećeplasirana u generalnom proetku. Posebno osvježenje ove regate bila je mlađahna posada na kaiću Marinka. Poznavaoci prilika u Latinskom idru znaju da je to kaić obitelji Frop i da je s njim osvojeno mnoštvo nagrada na ovim regatama, pa tako i Burtiž 2019., a ove godine na njemu je jedrio kadetsko/juniorski dream team iz JK Split. Nekoliko njihovih optimista i laseraša preuzelo je argolu i škotu te vrlo dobrim jedrenjem stiglo do drugog mjesta u generalnom plasmanu. 📸 regate.com.hr S obzirom da im je ovo bila prva samostalna regata ovog tipa trebalo im je malo vremena da se snađu sa startom, ali nakon toga dolaze na svoje. Dobrim čitanjem regatnog polja malo po malo prolaze između većih gajeta i leuta, te prestižu jednog po jednog, da bi na kraju u cilj ušli par metara iza Lipe moje, plastične gajete koja inače jedri van konkurencije jer nije izgrađena tradicionalnim tehnikama i materijalima. Kaića i leuta inače na svim regatama latinskog idra ima značajno manje nego gajeta, pa je samim tim uspjeh ove mlade posade tim veći, a evo tko se još s njima popeo na postolje: Marinka - MU 906 - Šime Bosna Rusković Mali plavi kaić - Nikola Burtina Zadnji - VD 180225 - Jakov Cvitan S obzirom na lagani vjetar, teški leuti nisu imali nekih posebnih šansi za plasmane na vrhu, kao što se zna desiti na vjetrovitijim regatama. Međutim, cijela flota je uspješno završila regatu, pa tako i svi prijavljeni leuti, a njihov poredak bio je ovakav: Palma - ŠB 4166 - Đorđe Ljuba Gušte - MU 85 - Tonko Skračić Bažokići - MU 8 - Ivan Šikić 📸 regate.com.hr Iduća regata bit će u nedjelju 29. kolovoza s početkom u 15 sati i to ponovno u Betini, ali ova nije u standardnom touru, jer jedino za nju ne vrijedi pravilo "1.6" koje je objašnjeno u prethodnom članku. Ovo je regata koja je otvorenog karaktera i nema nikakvih ograničenja po pitanju površine jedrilja, duljine lantina itd, a posebnost joj je i to što je start leteći i jedri se isključivo oko bova. Pa ako vas put nanese ove posljednje kolovoške nedjelje na otok Murter imat ćete prilike uživati u još jednom atraktivnom tradicijskom sportskom događaju. 📸 Damir Čorkalo Nakon Betinske Vanka škvare slijedi posljednja ovogodišnja regata Latinskog idra, tradicionalna Za dušu i tilo koja se za blagdan Sv.Mihovila organizira u Murteru. READ MORE

THE 52 SUPER SERIES KEEPS NORTH SAILS IN CONSTANT DEVELOPMENT Did you know that many times the latest advancements for North 3Di are tested on the TP52s? 📸 Nico Martinez / 52 Super Series The 52 Super Series is known as one of the most competitive circuits in the sport and for North Sails, it keeps us on top of our game. This week, 16 TP52s are in Puerto Portals, Mallorca, re-igniting the circuit’s fierce competitive spirit after an 18-month Covid hiatus. The special showcase event brings together 9 Super Series circuit regulars, plus 7 guest teams for the 20th Anniversary Invitational. The entry list is a quick lesson in over two decades of class history. It’s well documented that events like the America’s Cup and Ocean Races are multi-year intensive development cycles that return an influx of technology back into North Sails. What’s less obvious is the constant evolution and refinement of the North Design Suite and development of our top-tier products that results from the 52 Super Series. North Sails Grand Prix leader and Bronenosec mainsail trimmer Paul Westlake comments: “North Sails’ success in the class boils down to two elements; our people and our product. Similar to the America’s Cup, each of our 52 teams has a North Sails designer dedicated to their program. At the end of each season, we collect feedback from the teams, learn from their experiences, review our baseline designs and structures, and ultimately, incorporate that into our seasonal development cycle.” 📸 Nico Martinez / 52 Super Series Many of the latest advancements for North 3Di were first tested on the TP52s, and 3Di RAW is a direct result of development within the Super Series. This minimum weight, maximum performance sail material has seen a lighting-speed engineering evolution over the last three seasons. “The 3Di RAW structure has taken major steps through the evolution of RAW 870 to RAW 880 in 2018-19, and now the latest: RAW 890, which debuted in Cape Town last season,” Westlake explains. “Our focus is on increasing modulus (resistance to stretch), reducing weight, and at the same time extending the racing range and lifespan of each sail. Sail buttons are like gold in this class!” The Super Series boats are built within strict tolerances, so winning programs demand sails capable of the smallest gains in boat speed. Mickey Ickert is North’s lead sail designer for the 52s, and with decades of experience, he is no stranger to continually advancing the performance of the sails supplied by North. Ickert explains his thought process: “Would the boat be going faster if the jib was flatter or fuller? How might we expand the range of the sail? Our design tools can help in making these decisions. The higher end flow predictions give an idea of what direction the combined system of the boat, the hydro, the aero, and the sailing team want to go.” Luckily for Ickert and his design group colleagues, they are able to combine the world’s highest performance sail material with modeling powered by the North Design Suite. This custom-built software makes it possible to create shapes that will exactly match the finished sail. “Our tools are very, very accurate in terms of predicting the loads and resulting flying shapes we’ll have on the water,” Ickert says. That gives designers the confidence to create a sail with a wider range of application. “One jib and one mainsail that deform themselves into the optimum as you go through the wind range. That’s the holy grail, not the reality, but you can push the envelope to it.” Of the nine boats competing in the 2021 season, seven have chosen North as their sailmaker. This is a testament to industry- leading technology and tools, and also to the North Sails team. In total, six sail designers support the Super Series program year round. With Ickert as the lead, the design group has made a concerted effort to work as a team, because that will raise the game of all North-supported teams. “It’s a privilege to work with these owners and their teams,” explains Westlake. “ We know they have a choice of sailmaker, and that motivates us to improve our tools and product and lean into the expertise of sail designers like Mickey. We have a lot of trust built up with these teams, and while we always strive to advance and improve their results, their feedback pushes us to be more aggressive with development. In the end, everyone wins.” Learn more about the 52 Super Series and follow along with the 2021 season on https://www.52superseries.com/ 📸 Nico Martinez / 52 Super Series READ MORE

ONBOARD WITH 3 WINNING ROLEX FASTNET RACE TEAMS A Conversation with North Sails UK 📸 Carlo Borlenghi/Rolex Finishing the 690 nm Rolex Fastnet Race is an achievement in itself, but racing with just one other crew member takes bravery to the next level. North Sails designer Kelvin Matthews joined Tim Goodhew on the SunFast 3200 Cora, and the pair claimed the UK Doublehanded Offshore Series overall season win. "It is daunting to know you will be sailing a large part of the race alone on deck, but we were excited more than anything," explains Kelvin. "We have been sailing well together this season, and we knew this race was the big one, both in terms of our overall season and the legendary race itself. Our priority was Class 4; you can only really focus on similar-sized boats sailing a similar race to you. Of course, we kept a close eye on our rivals in the doublehanded class, especially those in the running for the overall season trophies, which can be won or lost in a big race like the Fastnet.'' "We used our new 3Di RAW 360 mainsail reef for the first time,” he continues, “which was exceptionally tough and fast in the strong conditions at the start. It is quite a shallow reef which meant we still had to trim the sails correctly and be very active on the helm, but it worked perfectly under 28 knots, producing plenty of power to get over the steep waves. Although, admittedly, we had too much sail up through the Hurst Narrows with gusts of 35 knots!" The finish was pretty intense, he says. “We lost a lot of places at the Isles of Scilly when the wind died, and we were determined to make back the losses. We are fast downwind and got ourselves back into the race by Alderney. Gybing around the south side of Alderney as the sun was rising was a special moment.” The pair are now looking forward to the Castle Rock Race in September, and hoping for light airs “which have been good for us so far this year.” The race marks the final race in the RORC Class 4 series. 📸 Solent Sail Photography The TP52 Tala, owned by David Collins, won IRC Zero and finished 8th in IRC Overall. Main trimmer and North expert Pete Redmond says he’s drawn to offshore racing because a longer race presents more opportunity to make tactical moves—and, where conditions allow, really "let loose and send it.’’ He says the highlight of the race was "rounding the Fastnet Rock in bright sunshine and light winds, allowing us to get the closest we've ever been as all other times I've been around the rock it has been horrendous weather." In contrast, Pete adds, "the first 24 hours were the hardest; huge sea state created by a strong wind against tide. We knew it would be like that, so we were mentally prepared and just had to deal with it for a while. Our sails handled the conditions excellently, and we didn't have any sail damage all race." Pete says the team’s first priority was to win their class and then see what happened with IRC Overall. "Oystercatcher, a new 52-footer, was just behind us, and she kept us pushing. Up next for us is the Rolex Middle Sea Race in October, followed by the RORC Transatlantic Race in January 2022." 📸 RORC/Paul Wyeth North expert, tactician, and watch leader Mike Henning raced onboard James Neville's INO XXX, which won IRC One but lost the IRC Overall top spot to Tom Kneen’s North-powered Sunrise. Despite an after-dark arrival into Cherbourg, a crowd of locals came out to congratulate the crew on finishing—and holding the overall lead at the time. Without very many boats close to their ratting, Mike said they had to trust themselves and focus on their own race. "We knew we needed to sail our own game plan, utilizing what the wind and tide were doing at the time," he says. "Rounding the Scilly Isles and setting the MHO with a jib and GS was the highlight of the race, very much needed after so many days slogging upwind. We surfed up to 20 knots and knew we could be finishing that day, so pushed 110% to the end. With 0-35 knots, we used every sail on board at some point in the race. We started on a reefed mainsail and a J4, and the mainsail performed excellently across the wind range." Mike says he loves the endurance challenge of offshore racing. "You can't win the race on the first day, but you can certainly lose it. Teamwork and understanding between everyone on board is key, and really rewarding when everyone gels better than you could have anticipated. We are looking forward to coming together again for the Rolex Middle Sea Race." 📸 RORC/Paul Wyeth READ MORE

North 3Di is an indispensable building block of championship projects. JB Braun and the senior North sail designers team up to explain how they deliver custom solutions using 3Di technology. READ MORE

Trtuša i NS najbrži u Betini na Regati za dušu i tilo 📸 regate.com.hr Treća ovogodišnja regata Latinskog idra na otoku Murteru jedrila se u nedjelju 15. kolovoza u Betini. Uglavnom je sve bilo po prokušanom organizacijskom receptu, a razlika u odnosu na prethodnih par godina, kao i na sve prethodne ovogodišnje regate iz ovog ciklusa, bilo je to što je vjetra bilo na kapaljku. Sve vezano uz 19. Regatu za dušu i tilo odvijalo se na Betinskom mulu, na kojem su sve barke i bile vezane. Tu su se obavljale prijave, marendavalo se, pjevalo, a u 14 sati odrađen je i sastanak kormilara, a sat kasnije krenulo se s jedrenjem. Ove godine puhao je dosta lagani jugozapadnjak, a kako je prvi dio regatnog polja smješten odmah uz sjeveroistočnu obalu otoka Murtera, tako je taj južin bio i još slabiji nego na otvorenom s druge strane Murtera. Sudjelovalo je oko 40 kaića, gajeta i leuta, a ruta na kojoj se jedrilo bila je nešto drugačija nego inače. Ovog puta glavne oznake su bile bove postavljene na dva mjesta. Prva je bila u Plitkoj vali, klasičnoj poziciji i na osnovnoj ruti, a druga je bila postavljena ispred Prosike. Start je bio s krmama vezanim na rivu i sidrima bačenim ispred gajeta, pa se prvo jedrilo prema Plitkoj vali, zatim prema Prosici, a nakon toga oni koji nisu odustali od jedrenja vraćali su se u Plitku valu nakon koje su jedrili prema cilju. Kad se uzme u obzir smjer vjetra i pozicije bova može se reći da je ovo bila skoro pa i regata jedrena u štap polju. Podjednako su se jedrile i orca i krma. To je bilo dosta dobro s jedriličarske strane, jer je zahtijevalo taktiziranje u određenim dijelovima, a ne samo puko jurcanje, pa čija barka je brža taj će doći prvi. S obzirom na neizdašni vjetar na startu je bilo vrlo važno da je član posade zadužen za povlačenje po sidrenom konopu u dobroj formi, kao i da je sidro dobro uhvatilo, a također i da sidreni konopi nisu isprepleteni i da nečije sidro je bačeno preko vašeg. Ako je to sve dobro odrađeno i nije bilo zaplitanja do prve bove se moralo i viravati, a s obzirom na smjer vjetra slobodno se može reći da su u nešto boljoj poziciji bili oni koji su bili bliže Murteru. Ta pozicija im je omogućavala mnogo dulje jedrenje na desnim uzdama, a kad su morali viravati (ići u burdadu) bili su u prilici kontrolirati konkurenciju. Naravno, sve ovo pod uvjetom da ste dovoljno brzi, poput gajete Trtuša, koja je na kraju i odnijela pobjedu, a koja je upravo i startala s desne strane startne linije. U ovoj etapi prvi su jedrili relativno brzo, pogotovo u zoni bliže bovi, dok se sporiji dio flote poprilično rastegnuo i oni koji nisu bili u prvim redovima dobivali su još slabiji vjetar. Uglavnom, nekoliko vodećih brodova odjedrilo je i više od pola druge dionice prema Prosici, dok je glavnina pratnje tek uspjela obići bovu u Plitkoj vali. Ova etapa se jedrila u čistu krmu i u prednosti su bili oni koji su reducirali broj članova posade, te čije barke su lakše i pliće forme, a sigurno je nezanemarivo bilo i to da li su se zaboravili listovi kormila podignuti iz mora, te i na taj način smanjiti otpor jedrenju. Krma se jedrila po osjetno slabijem vjetru, a u povratku vjetar više nije ni ravnomjerno popunjavao regatno polje, već su se lovili privatni dricevi kao što se i u određenoj mjeri igralo na kartu sreće u izboru lijeve i desne mogućnosti za jedrenje do Plitke vale. Vodeće jedrilice i dalje uspješno igraju svoju ulogu favorita i sigurno jedre dalje, dok među pratnjom polako kreću odustajanja. Jedan dio sudionika nije uspio dojedriti do Prosike, odnosno procijenili su da možda dojedre do nje, ali da se neće uspjeti vratiti. Odustajanja su se nastavila kako je prolazilo vrijeme, ali vodeći su i dalje imali nešto više sreće s vjetrom i nastavljaju s jedrenjem. Ponavlja se situacija sa snagom vjetra koji ponovno jača u blizini Plitke vale. U ovoj fazi bilo je važno da li će se izabrati povratak bliže lanterni s lijeve strane kanala ili sredinom, a o detaljnije o tim izborima ispričao ja kormilar pobjedničke gajete Ante Turčinov: Start je klasika, pogotovo u Betini... ono što kažu da je start pola regate, pogotovo po ovakvo vjetru. Dobro smo se uspjeli izvući. Krenuli smo s desne strane, s pontona, to nam je standardna pozicija svake godine. Dobro smo izašli, sidro je dobro zakučalo, mislim da smo najbolje startali... odmah smo napravili razliku i imali čisti vjetar. Tako da smo imali samo voziti brod što brže i stići na bovu u što manjoj gužvi. Do nje je bila praktički čista orca. Tu smo napravili malu razliku i uputili se prema dolje, prema Prosici, gdje je bila bova od krme. Cijelo vrijeme nas je pratila gajeta Godulica i Jezerska gajeta Emilija Lapova. To je nova gajeta... u stvari stara, ali obnovljena. Kupljena je u Betini u pokojnog člana udruge Betinska gajeta 1740. Kad smo jedrili prema dolje mi smo dali malo više prema Betini, da ne bi upali u bonacu ispod Rata, a koja po ovako slabom vjetru može značajno utjecati. Tako smo povukli smo ekipu za nama. Kako smo sve više ulazili u kanal tako je vjetar sve više slabio, a to je bilo za očekivati, pa smo se do bove praktički dovukli. Kad smo zaorcali tu su četiri broda bili na hrpi i onda je bila igra živaca jer se vjetar gasio. Tu je bilo najvažnije što kraćom rutom se domoći kraja, uhvatiti se Betine. U jednom moentu doslovno je svatko imao neki svoj privatni vjetar... nekom je došlo po maestralu, nekom po jugu, nekom ništa... Mi smo se iz te situacije uspjeli solidno izvuči. Jezerska ekipa je dobila jedan privatni reful s kojim su se uspjeli izvući ispred nas i praktički nas držali u šaci, imali su kontrolu situacije. Također nam je i Sirotica došla na samu krmu, ali su onda zapeli u nekoj bonaci, a onda se dovukla i gajeta Dišpetoža koja je na kraju bila druga. Kad smo ušli u piriju između Betine i Tišnjanskog dijela, tu se vjetar ustalio i mi smo čekali priliku da nas Jezerska ekipa pusti, da nas više ne parira. To se i desilo i to im je bila velika greška jer su na kraju zbog toga i izgubili regatu. Pustili su nas da odemo desno. Oni su otišli lijevo i nakon vire i s njihove i naše strane mi smo im napravili prednost od stotinjak metara i došlido bove čisti s dobrom razlikom da možemo mirno doći do cilja. I tako da mislim da smo na kraju pedesetak metara bili brži u cilju. A u posadi su bili još Ivan Skračić, cura mi Ana Ježina, sestra Marija Turčinov, nećakinja Tonka Pavičić i prijateljica Eva Vodopija. U zadnjih par godina mi nekako uvijek idemo u pet do šest u ekipi, nikad nismo ispod. Jedra su dosta velika i kad gleda netko sa strane rekao bi da ti ne treba puno ljudi, ali kad dođe friški reful brod zagrabi, pa je bitno uvijek imati dosta kila na brodu. A sad da li se radi o 100 kg više ili manje po meni nije toliko bitno, jer važno je da se reful dobro iskoristi i da brod zaveze i da se zapumpa kad treba i to je to. Ante Turčinov, Trtuša 📸 regate.com.hr Nastavak ciklusa Latinskog idra trebao bi biti u Prvić Šepurini, ali još se ne zna konačna odluka. Ono što je sigurno je regata "Vanka škvare", koja će se jedriti posljednje nedjelje u kolovozu. Organizira se u Betini i karakterizira je da je otvorenost za sve što posadama padne na pamet, za razliku od klasičnih regata u kojima mora biti zadovoljeno pravilo "1.6". I na kraju ostaje najveća fešta, Murterska regata za blagdan Sv.Mihovila. A pravilo "1.6" odnosi se na duljinu jedra na lantini i kaže da njegova maksimalna duljina ne smije prijeći broj koji se dobije kao umnožak duljine trupa pomnoženog s koeficijentom 1.6. U oglasu regate u Betini čak je bilo i objavljeno u Oglasu da će se obavljati kontrola svih prvoplasiranih po pitanju ovog pravila. Svi standardni sudionici su ga bez problema zadovoljili, dok je nažalost mlada Jezerska posada platila danak neiskustva i tu izgubila drugo mjesto, jer im je duljina jedra na lantini bila veća od dozvoljenog. To je bio razlog zašto je na drugom mjestu na kraju završila Dišpetoža, a na trećem Sirotica. Za one koji nisu upućeni u podjelu na kaiće, gajete i leute, ona izgleda ovako: gajete - brodovi od 5.5m duljine pa dalje leuti - brodovi od 7.0, duljine, pa dalje kaići - brodovi kraći od 5.5m READ MORE

FAMILY CRUISING: LONG TERM SAILING WITH LITTLES How to Make that Family Cruising Dream Work In the fall of 2019, Katrin (“Kat”) German and Warwick (“Wazza”) Kerr left Mallorca, Spain, and sailed to the Caribbean with their three year old son, Kilian. The plan for the family was to spend the winter in the islands and then continue west, eventually circling the globe. Both parents grew up cruising in their native countries (Germany and Australia respectively), and in the pre-pandemic world Wazza could commute to the next pro sailing job from wherever they dropped anchor. Like so many plans though, theirs had to adapt in the spring of 2020, when COVID-19 shut down the Caribbean regatta circuit and all casual island-hopping. They spent the first several months locked down on St. Maarten, then moved down the chain as individual islands opened up to liveaboards. They were able to ride out hurricane season on Grenada, and by the time they sailed back up to St. Maarten Kat was pregnant again. So instead of heading west to the Pacific, they returned to Europe to settle down in Kat’s childhood home of Kiel, Germany. With the family of three (soon to be four plus a dog) back in Europe and gearing up for a Bay of Biscay crossing, we were able to catch up with the lively pair. With nearly two years of family cruising experience, we knew they’ve had some great advice for families who haven’t yet made the cruising leap. We also learned about their future sailing plans, which will of course include Kilian and his new sibling. Family Cruising: Casting off “You just have to do it,” Wazza insists. “Don’t be afraid. The worst thing that happens is you end up back where you were, which is not that bad.” Nodding, Kat agrees. “Kids are so adaptable! On our first offshore trip Kilian got seasick, but after that it was never a problem. We always try to keep him busy with arts and crafts, and there’s always sea life to look at, like dolphins and flying fish. And we read a lot of books.” Then she laughs, remembering the final days of their 18-day Transatlantic in 2019. “We really ran out of ideas, and we had only downloaded two kids’ movies before we left! So we just let him watch the same movie, Madagascar, twice a day. He called it the bird movie.” The only special boat modifications they made to keep a three year old safe and happy was to add netting all around the deck, Wazza says. Kat adds that they put up a leeboard in the salon to wall off a play area. “But that really depends on the boat. And other than that, we really didn’t prepare anything special.” As for their 3Di sails, Wazza says they’ve been even better than expected. “The original plan was for me to go old school and build some cross cuts by hand, like I did when I was an apprentice. Instead we ended up with 3Di. Now we’re 10,000 miles in, and except for adding a little bit of chafe protection on the spreaders, we haven’t done anything to the sails. “The staysail is our go-to sail when it is really windy or really rough. Even the genoa shape has barely changed, and it gets a bit of a beating. Much as you try and look after it, you always get into a situation where it’s not a perfect furl. I’d have to go look at a picture and measure it all properly to really see any change in shape.” Chuckling, he adds, “It’s a bit disappointing, in a way; I was hoping to build my own sails! But these are so good, I might never sail with another paneled sail.” Grenada Getaway Grenada was the perfect place to ride out hurricane season, Kat says, because they met so many other cruising families. “We spent four and a half months there, because it was the only Island open. And we hadn’t seen any other kids for four months before that.” There was even a Facebook page dedicated to Grenada cruising kids. “They organize so much, like Friday night movie and popcorn night and arts and crafts days. And there’s so many waterfalls and other cool stuff to explore as well.” And even though they had to constantly modify their plans to stay within CoVID rules, she’s happy that the past year forced them to slow down. “Otherwise our life would have been as crazy as always, with work and cruising…” “And we were so lucky to experience the Caribbean with so few boats,” Wazza adds. “We were in an anchorage where there’s normally 30 or 40 boats, all crammed in. And now there were only three.” Return to Europe With another baby on the way and Wazza’s pro sailing starting up again, life was suddenly too complicated to continue pandemic cruising. They decided to sail the boat back to Europe—but this time without Kat and Killian. “I was super, super stoked for the crossing,” says Kat, who has more ocean miles than Wazza. “But I think flying back was absolutely the right decision.” Going offshore pregnant, Wazza explains, “is just a step too far. If something did happen, you’re so far away.” He found some crew to replace his family, and sailed the boat back across the Atlantic via the Azores. But he says it wasn’t nearly as much fun as their previous Transatlantic. “We’d never sailed the boat without each other,” he explains. “Having Kat on board is a lot more stress-free, and it was a bit weird not being with the family. I felt like I was delivering the boat.” “I tell you, it’s so much more stressful to be on the shore than on the boat,” Kat adds. “I would have much rather been onboard than watching on the web. And we were missing each other! For the past two years, it has been 24/7. And then all of a sudden we didn’t see each other for six weeks, which was a long time for us.” Learning from Other Cruising Families Kat says they recently met another couple new to the cruising life who are “like us, half Australian and half German. It was really interesting to talk to them.” Unlike Kat, the woman didn’t grow up sailing, so she’d been learning from other cruising moms via social media. “They were giving each other tips and tricks,” Kat says. “A lot of people post realistic things (not just the ‘social media’ version). And you can also then get in contact with these people.” This other couple plans to join the 2021 Atlantic Rally for Cruisers, which Kat thinks will include about 35 family boats. “With the ability to work remotely, there are many more cruising families than there were ten years ago.” Even though Kat and Wazza don’t participate in cruising rallies (because they prefer to pick their own departure times to adjust for weather), she understands how people might gain confidence from traveling with a group. And then she repeats a variation of what Wazza has already said about getting started: “Of course, you just have to take the leap at some stage. As soon as you start, you’ll start meeting other families quickly. And that’s such a boost of morale.” Future Family Sailing Plans Kat and Wazza are already looking forward to cruising the coastlines of Denmark and Sweden next summer. “I grew up sailing around the Baltic on a Nordic folk boat,” Kat says. “It’s so beautiful when the weather’s nice, and I’m really excited to show that to Wazza. We thought it would be really cool to take a couple of months. Even if he has to go off for a week here or there, I can be on the boat with the kids.” “It will be nice to see something different,” Wazza adds. ”A lot of people just do the barefoot route, but we’ve got plenty of friends up in Sweden and Denmark and Germany.” They are also looking forward to kiting, even though Wazza knows he will have to wear a thicker wetsuit than the better acclimated Kat. “The house that we live in is a three minute walk from an amazing place to go kitesurfing,” he says. “And as soon as number two is out, Kat will be back out there too.” Making fun sailing plans again is what has kept Kat going through this latest life transition: from “the supercool cruising lifestyle” to moving back to her childhood coastline. “I haven’t lived here in so long! We’re gonna give it one winter. See how it goes without seeing sunshine for a few months…” For anyone still uncertain about taking the cruising leap, Wazza puts it into perspective: “We’re actually more afraid of getting ourselves back into the system and the grind. I’ve said it before, but the worst thing that happens is you end up back where you were, doing what you were doing before, and that’s not that bad.” READ MORE

PODIUM SWEEP AT THE E SCOW ECESA CHAMPIONSHIP Learn About the New 3D Designed Mainsail Tested at the Event New 3D-designed mainsail at the Easterns. 📸 Leon Stein The ECESA Championship “Easterns” took place at Chautauqua Lake Yacht Club with twenty-four teams competing over three days of great, competitive racing. Chad Hillyer with Ryan Bailey and Jimmy Kennedy on T-17 “Hunter” won three of six races using a new North Sails AP Mainsail, LM Jib and AP spinnaker. Chad said “we really focused on keeping our eyes out of the boat looking for pressure, especially in the last two races when it was very light. I thought upwind we were higher & same speed as the fleet, and we were able to reach towards pressure with the AP spinnaker”. North Sails E Scow experts Jeff Bonanni and Eric Doyle sailing with Chris Bigos and Colleen Obrien finished second using a North Sails R&D mainsail, R&D jib and Whomper spinnaker. Jeff commented “we were very confident in our boatspeed and it showed in the consistency of our results with four top 3 finishes in a row. We were able to have conservative midline starts, hang in thin lanes and not have to take excess risk. I thought our bow down / speed forward mode upwind with the R&D sails is where we really excelled, dropping both traveler tracks and eating up the course when we were in good pressure”. “It was very puffy, and the Whomper spinnaker enabled us stay low in the lulls while we waited for pressure, it never really paid to chase it high. Once we were set up lower in the pressure, we jumped lots of boats on gybes and were able to defend going into the leeward gates or finish line more successfully”. Carl Horrocks with Kirby Slack and Dean Thompson on T-12 “Might As Well” finished third using a North Sails R&D AP mainsail, LM-2 jib and Whomper spinnaker. The team on T-12 used North Sail’s first E Scow mainsail designed in North Sails 3D molding software “Flow”. Carl commented: “The new North 3D designed mainsail is identical to our AP mainsail, but it’s incredibly smooth with no distortion or wrinkling when we vang hard”. North expert Jeff commented “Carl returns to skippering after many years crewing for Chad Hillyer. Carl purchased my boat last year, so we’re able to use their team as a benchmark in the sail design and tuning process. The two masts are as identical as possible, and all the sheets have the same trim marks. I’m able to change on a week to week basis, scan the sail photos and make incremental changes to tuning while the North R&D team of Allan Terhune, Eric Doyle and Mike Marshall suggest design changes. Each week we have been a little bit faster and this result for North clients at the Easterns is satisfying, however we won’t stop pushing to design and produce the fastest sails for our E scow clients”. Winners Chad Hillyer with Ryan Bailey and Jimmy Kennedy 📸 Kirby Slack 📸 Leon Stein READ MORE

Dubrovnik s pomlađenom posadom izvrsno branio boje domaćina na 41. Južnodalmatinskoj regati 📸 Leonard Kvarantan Jedna od najiščekivanijih regata svakog ljeta, Južnodalmatinska, ove godine dobila je novu dimenziju zbog koje je imala još veću pažnju u jedriličarskim krugovima nego inače. Razlog je sudjelovanje jedne jedrilice koja je apsolutni vrh u svjetskim okvirima što se tiče tehnoloških rješenja, a od ovog proljeća jedri pod zastavom JK Orsan. Riječ je o Stravaganzi, jednom od najekstremnijih monotrupaca na svijetu, ako se izuzmu vanserijske letjelice s ovogodišnjeg America's Cupa. Ali idemo po redu. Regatu organizira JK Orsan iz Dubrovnika u suradnji s PŠU Peliška jedra iz Orebića, a nakon što se starta iz Orebića u tri etape se jedri do Dubrovnika. Prva je startala u petak 6. kolovoza. Nakon Orebića obavezno se jedri prema gradu Korčuli, ispred kojeg se postavlja oznaka koju treba ostaviti lijevim bokom, a usputni otočić Badija desnim, a ciljna ravnina nalazi se u Pomeni, mjestu na sjeverozapadnom vrhu otoka Mljeta. S obzirom da se pobjednik regate proglašava po ORC Club sustavu razvrstanja, potrebno je istaknuti da se na ovoj dionici rezultati obračunavaju s obračunatom duljinom rute od 16NM. Naravno, i onima koji nemaju ORC Club svjedodžbe omogućeno je natjecanje po klasičnom Openu, ali najbrži na ovaj način samo dobivaju titulu koju se u međunarodnim krugovima naziva Line Honors ili po hrvatskom - najbrže jedrilice. Druga etapa sutradan starta ispred Pomene i da bi se učinila malo zanimljivijom kod otočića Lirica pod Pelješkom obalom ponovno se postavlja jedna oznaka koju se ostavlja desnim bokom. Iduća obavezna točka je jedino cilj koji se nalazi u Prožuri, a u ORC kalkulator ubacuje se duljina rute od 19NM. I treća, posljednja etapa, krenula je u nedjelju 8. kolovoza. Ova etapa ima dvije opcije predviđene Uputama, a to je ona u punoj duljini i skraćena. Razlika nije prevelika, tako da u slučaju da se jedri kompletna ruta obračunska duljina je 19.5NM, a u skraćenoj varijanti je 17NM. Kod ovog jedrenja obavezan je prolazak između otoka Olip i Jakljan, te jedrenje koločepskim kanalom do cilja kod otoka Daksa. Na regati je sudjelovalo ukupno 35 jedrilica, a dodatnu ORC kalkulaciju odabralo je 11 posada. Treba spomenuti da je regata imala i međunarodni karakter jer su sudjelovale tri slovenske i jedna talijanska posada. Osim dobrog i nadasve kvalitetnog odaziva po pitanju sudionika, organizatori su imali i sreće u metereološkom pogledu. Puhalo je svih dana, a jedino što se jedriličarima sigurno nije baš svidjelo je da se skoro cijelo vrijeme jedrilo u orcu. Ako ništa drugo, za vrijeme prevrućih kolovoskih dana to je davalo vrlo poželjan osjećaj osvježenja koji je i u hladnijim godišnjim dobima teško dohvatljiv dok se jedri niz vjetar. Uz spomenutu Stravaganzu na regati je bilo još nekoliko rasnih jurilica koje su do njenog dolaska mogle konkurirati jedna drugoj i u ovisnosti o uvjetima na moru moglo se dosta dobro prognozirati kakav bi mogao biti finalni raspored. Ovako, Stravaganza je unijela jednu novu nepoznanicu u jednadžbu i tek se treba vidjeti kako će se ponašati u drugim situacijama, ali za sada je izgleda sve išlo njoj na ruku. A osim nje, među open favoritima za line honors, na regati je bio Mareus 3 (ex Full Pelt), zatim još jedan novitet iz Dubrovnika - Outsider, pa Dubrovnik, Fatamorgana II, Gringo 3. Među onima nešto kraće vodne linije tu su Erco D', Adriatica, Južni vjetar, Elaya, Oliva... itd. Sve u svemu, festival brzine! 📸 Leonard Kvarantan ORC je bio u jednom segmentu predvidljiv, a u jednom čak i zanimljiv. Prvih pet posada na kraju 41. Južnodalmatinske regate možemo redovito vidjeti na regatama CRO ORC Cupa. Međutim, dio njih nije bio u najjačem sastavu, dok jednom dijelu, zbog pripadajuće LOA-e i vrlo duge orce, nisu imali dobro kombinirane uvjete za bolji rezultat. Pobjedu u prvoj i trećoj etapi, a na kraju i ukupnu pobjedu, odnosi Gringo 3. Od desetak standardnih jedriličara koji izvlače iz ove jedrilice maksimum na štap regatama Kupa, ovaj vikend je jedrilo samo njih troje, a preostale pozicije zauzele su mlade snage JK Uskok, odnosno njihovi juniori iz klasa 420 i 49er. Slično je bilo i s ekipom na Dubrovniku. Ovdje čak ni kormilar nije bio standardan. Denis Vukas je ove godine preuzeo jednu od uloga u Organizacijskom odboru, pa se bavio postavljanjem oznaka cilja, a kormilo klupske perjanice ustupio je mladom Alecu Cvinaru. Da ni ova postava nije loša pokazuje da su nakon zagrijavanja u prvoj etapi (4. mjesto), u posljednje dvije osvojili dva druga mjesta. Treće mjesto osvaja slovenska ekipa s Elaye. Njihov kormilar Dušan Ušeničnik iskusni je rutiner po pitanu ORC Cluba, a tek upoznaje regatne mogućnosti svog novog Elana E5, koji mu je zamijenio 450-tku - Karpo. Na četvrtom mjestu završila je još jedna slovenska posada, ali pod hrvatskom zastavom. Njihova priča je slična onoj od sunarodnjaka i do sad su bili vrlo aktivni s Douforom 460 - Erco, ali od ovog proljeća odlučili su se okušati i na iskusnom Gringu 2 preimenovanom u Erco D'. Inače, oni su osvojili prvo mjesto u drugoj etapi! Najstabilniji po pitanju rezultata, sva tri peta mjesta bila su njihova, bili su dečki i cure s Adriatice. Ovom Farru 280 puno više odgovaraju uvjeti niz vjetar, a duge navigacijske orce sigurno nisu njegov forte, tako da s ovim rezultatom sigurno mogu biti vrlo zadovoljni, jednako kao i još manji Melges 24 - Lero koji je završio na 6. mjestu. Lerov bljesak bio je u prvoj etapi kad im je Regatni odbor izračunao da su ukupno drugi i ti bodovi su im bili više nego dobrodošli za ovaj solidan rezultat. A najnovija jurilica pod zastavom JK Orsan - Outsider, završava regatu na 7. mjestu. Činjenica je da je ovaj bolid čisti openaš i da ga posada tek upoznaje, pa je onda ovaj rezultat čak i dobar, a za ubuduće želimo im puno sreće. Preostale četiri jedrilice također su davale sve od sebe, ali ove godine sportska sreća nije bila na njihovoj strani. Tko je u kojoj etapi zauzeo koje mjesto i koji je kompletan finalni raspored možete pronaći na ovom linku, dok izjavu kormilara pobjedničke jedrilice možete pročitati u nastavku: Iznenađujuća Južnodalmatinska regata, jer se 85% jedrilo u orcu i mislim da ni u jednom trenutku vjetar nije bio slabiji od 6 čvorova, što je spektakl za ovo godišnje doba i mislim da smo u ta tri dana regate s genakerom jedrili maksimalno pola sata. A također mislim i da je sreća da nije bilo puno krme jer bi se teško nosili s vrućinom! Od standardne ekipe bili smo samo ja, Šime Sorić i Marko Kulišić, a s nama su bila četiri juniora i jedna juniorka: Eva Šiško, Buba Pulek, Lorenc Lokas, Bruno Serapilja i Mauro Čupić. Mi i Dubrovnik imali smo stvarno dobar "fajt", a da smo napravili dobar posao u njihovom lokalnom akvatoriju najbolje pokazuje njihova pohvala na kraju da smo "dobro odradili Kalamotu i Lopudski đir". Tu smo nešto dobro odradili, jer nam je Dubrovnik pobjegao 5-6 minuta, a uspjeli smo ga tu uz kraj sustići i nakon korekcije ponovno ostaviti iza sebe. Što se tiče jedrilja imali smo standardni set za ORC s tim da smo ubacili J0, a izbacili drifter. To smo sad isprobali i mislim da će taj set ostati za jesenski dio Kupa. Još planiramo nastupiti i na Lošinjskoj regati. Tamo ćemo isprobati novo glavno jedro, a ovdje smo jedrili s novom trojkom koja je fenomenalno odradila svoj posao, tako da definitivno nastavljamo suradnju s North Sailsom! A drugi dio prve etape smo napravili još jedan test. Imali smo zajedno podignute J0 i flok i jedrili smo sigurno jedan čvor brže. U ostalim etapama koristili smo samo jedro i flok s tim da smo u zadnjoj etapi dignuli mediu. Robert Sandalić, Gringo 3 Po pitanju Opena priča je nešto dulja jer je i flota tri puta veća. Ono što domaćine regate sigurno najviše veseli je to da je pehar najbržeg ostao u klupskoj vitrini, a da u pitanju nije bila samo izrazita dominacija jednog broda, već su dvije dubrovačke jedrilice osvojile pojedinačne etapne pobjede. U prvoj i trećoj najbrža je bila Stravaganza, dok je u drugoj prvi u Prožuru stigao Outsider. Ta pobjeda mu je ujedno osigurala treće mjesto u generalnom poretku, jer je imao jednako bodova kao Dubrovnik, kojem je najbolji pojedinačni Open rezultat bio drugo mjesto u trećoj etapi. Između Stravaganze i Outsidera smjestio se Mareus 3 koji je za samo jedan bod bio bolji od Outsidera i Dubrovnika! 📸 Leonard Kvarantan Sve ove četiri jedrilice su ekstremi u pojedinim smjerovima, a nekako najkonzervativniji je baš Dubrovnik, jer jedina egzotika na njemu je karbon kao osnovni građevni materijal. Ekstremistički dio flote zatvorila je Fatamorgana II. Za razliko od jedrilica ispred sebe koje imaju canting keel, flying bulb, vodene tankove itd, ona se može pohvaliti foilovima. Ako se izuzmu ACI-jevi Swanovi 36, to je jedina jedrilica u nas s ovim "pojačalom". Od sviju nabrojanih Fatamorgana je i najmanja, a taj hendikep joj je bio problematičan u drugoj i trećoj etapi, jer jedino je u prvoj bilo moguće jedriti malo više laško, a s tim kutem i vjetrom koji je puhao ona postaje neuhvatljiva. Tu etapu u cilj je ušla odmah iza Stravaganze. Na šestom mjestu generalnog poretka završava pobjednik regate - Gringo 3. On je ujedno i prva od jedrilica koje nemaju pomične kobilice i ostale fancy gadgete. Generalne rezultate po Openu i kako se tko snašao u pojedinoj etapi možete pronaći na ovom linku. A za kraj je ostala prava poslastica, detaljan izvještaj o jedrenju na ovogodišnjoj Južnodalmatinskoj regati i općenito o primadoni s juga, jedrilici Stravaganza, a sugovornik je njen vlasnik i kormilar Niko Kmetović: Na regati je bilo dobro s tim da treba uzeti u obzir da smo brod sastavili i bacili u more deset dana prije starta. Napravili smo dva treninga i pošli za Orebić. Tako da sve što smo radili je bilo poprilično konzervativno. Za prvi dan prognoza je bila maestral, pa je start bio pomaknut za oko sat vremena jer se čekalo da taj maestral pojača i da vozimo po njemu cijelo vrijeme. U skladu s tom prognozom dan ranije smo odlučili da ćemo na regatu ponijeti mali Code, mali flok i malo glavno jedro. Veliko jedro nismo niti htjeli nositi na regatu jer smo odlučili dok se dobro ne uigramo da ga još niti ne pokušavamo nositi sa sobom. A razlika između malog i velikog glavnog jedra je oko 20 kvadrata. Malo je otprilike 100 kvadrata, dok je veliko blizu 130. Inače, ta dva jedra dolaze svako sa svojom lantinom, a razlika u njihovim duljinama je oko metar i pol. Znači, svako jedro se sprema sa svojom lantinom i kad se odluči koje će se koristiti samo se zakači na jarbol i zakači se sistem škote i spremno je za podizanje. Uglavnom, ta odluka će sigurno biti na snazi do kraja ove godine. Taj prvi start bio je poprilično konzervativan. Startali smo blizu Mate i Mareusa, a tu je bio i Outsider. Potegnuli smo jednu bordadu put škoja pod Badijom. Kad smo došli u kraj smo virali i nakon toga smo jednostavno otišli. U orcu vozimo od pola, pa do cijelog čvora brže s istim i boljim kutem u odnosu na ostale. Razlika u kutu i nije nešto pretjerano velika, ali je ogromna razlika u otporu i razvijenoj snazi kad je kolomba van mora. Čim kolomba izađe van mora otpor drastično pada, ali s druge strane dagger se mora ubosti pa se na račun toga vrati nešto otpora jer je narasla uronjena površina. Ali velika površina jedara i ogroman "righting moment" daju mnoge druge mogućnosti i u forsiranju kuta i u zapojavanju... stvarno se značajno širi opseg mogućnosti trima nego kod klasične jedrilice. Ponašanje je u principu jednako kao u jedrilici koju se dodatno stiska trapezima s tim da je ovo puno bolja varijanta. Cilj ovog projekta je približiti se katamaranskom režimu jedrenja.. što manje elemenata u moru, što veći righting moment, a poslije se samo krate jedra. Znači, ovaj brod se uvijek mora voziti s minimalnim otporom i u zraku i u moru. Nakon okreta bove trebalo nam je malo više vremena dok smo složili Code, jer nam je to bilo prvi put da smo ga uopće i dizali, a genaker još uvijek nismo digli! Uglavnom, nastavili smo konzervativno, jer ipak se posada treba uigrati. Tu je nas 4 - 5 što duže jedrimo, a ostali su surferi i polaznici škole jedrenja za odrasle. Tako da nismo htjeli ništa prepustiti slučaju. Do Ražnjića smo vozili s Code-om bez ikakvih problema, kad dođe reful malo zapojaš. Baš ispred Ražnjića došao je jedan jaki reful s kojim smo se morali stvarno dobro ispojati i tad smo zavezli 20 bez ikakvih problema. Tada smo skinuli Code i nastavili s malim flokom i punim jedrom. Vani nas je dočekalo dosta mora, maestral je dobro iskopao i baš me zanimalo kako će se po tim uvjetima brod ponašati. Tu smo vidjeli da je najbolje kad je kolomba podignuta taman toliko da je iznad površine mora. Jer stvar je u tome da su to bili nestabilni uvjeti. U tim trenucima kad kolomba izađe iz mora značajno naraste righting moment, što od nagiba broda, što zbog toga što svaki put kad kolomba uđe u more ona zbog uzgona postane za više od 100kg laganija. Tako da je već to nekakav auto trim i u tako laškim uvjetima brod se vozi baš kao katamaran. Mislim da nisam ranije jedrio na katamaranima ne bi mogao kontrolirati Stravaganzu. Prividni vjetar se mijenja po 30°... moraš pojati 30°, pa se nagradiš s 40°... pojaš 30°, nagradiš se s 30°... pojaš 20°, nagradiš se s 40°... radim s kormilom je strašno važan. Najbolja usporedba je da to izgleda kao da cijelo vrijeme voziš katamaran na jednom trupu. U tim uvjetima vožnja je bila više nego ugodno, brod je premašio sva moja očekivanja. Val praktički nije ništa smetao i jedina situacija koju smo imali bila je vezana uz brtvu baštuna. Ona je napuhujuća. Kad se izvlači baštun otvori se ventil, brtva se izduši, baštun se izvuće i brtva se napumpa. Ima na sebi ugrađenu malu pumpu poput one na tlakomjeru. Uglavnom to je praktički nepropusno, ali smo imali problem s kuglicom u nepovratnom ventilu pa nismo to mogli najbolje napumpati... To su ti mali tehnički problemi koje moramo ispravljati u hodu. Uglavnom, to smo riješili trakom :) Kad smo stigli pred Mljet vjetar je malo ukrmio i trebalo se vratiti na Code, ali ja nisam htio ništa dovoditi u rizik jer bili smo prvi. Mate nam je dolazio, ali nije bio dovoljno blizu. Da je bilo možda još dvije milje regate vjerojatno bi se odlučio na taj potez, ali procijenio sam da nas ne može dohvatiti i nisam se htio bez potrebe dovoditi u rizik spuštanja u plitkom, na malom prostoru itd. a tamo se ima možda 100 metara za sve spustiti, plus naših 4 i pol metra gaza... Drugi dan je start bio ispred Pomeštaka, vozili smo na Liricu, a puhao je nekaka pujalet koji dođe u Mljetskom kanalu kao šiloket. Nakon starta prema Lirici smo vozili prst - dva laško, pa malo orca, pa ponovo prst - dva laško... Tu smo odmah napravili razliku... okrenuli oko bove, oštra orca, došli do Pelješca, burgada na sebe na Mljet i onda nam se tu dogodilo da nam je pukao veliki flok, jedinica. Odlijepio se po sekciji. Inače veliki je problem što imamo hrpu jedara i na početku dana moraš izabrati s čim ćeš voziti. Mi smo se za taj dan odlučili na flok jedinicu i drifter jer su zvali bonacu, a ostala jedra smo uredno složili u brod. To moram reći, brod unutra ima ogroman slobodan prostor. Dosta je visok i to mu je veliki plus. Npr. Outsider nam stane ispod balkona. A i to je razlog zašto se prvog dana, po valu, vrlo dobro ponašao. Mislim, bili smo kompletno mokri, ali to je bilo zbog prskanja kolombe, zbog brzine. Uglavnom, kad se dogodilo to s flokom odlučili smo otići pod Mljet jer je tamo bilo nešto manje vjetra, pa smo tu odlučili dignuti drifter. Spustili smo ga tek pred Sobru kad smo se morali vratiti na taj rasparani flok. Tako smo jedrili jednu bordadu dok nismo udarili u zid od bonace. I tu više nisam imao nikakvih drugih opcija. Nakon nekog vremena stigli su i Outsider, Mareus i Dubrovnik i kad su vidjeli što nam se dogodilo malo su zaorcali po vjetru koji se tu počeo formirati. S njim su jedrili do punte, a onda im je iz uvale zapuhalo 10-12 čvorova s kojima su ušli u cilj. Nama je to počelo dolaziti tek nakon 5-10 minuta i više ih nismo mogli uhvatiti. Za treći dan stigao nam je iz Dubrovnika jedan stari flok umjesto tog rasparanog, ali odlučili smo da ipak vozimo s malim od prvog dana. Na startu smo malo kasnili jer se nisam htio gurati. U jednom trenutku netko nas je pokrio, pa smo legli na svoju stranu. To je sa strane izgledalo gadno, ali nije bila tolika drama. Balkon malo legne u more, ali jednostavno se zapoja i kolomba malo spusti i to je to. Za takve situacije imamo baypass ventil koji kad se otvori kolomba pada iz 90° u nulu za sekundu i pol. Uglavnom tu dok smo se izvukli da možemo voziti svoju vožnju morali smo biti konzervativniji. Bili smo tu i tamo malo pokriveni, tako da nismo odmah mogli voziti svoj kurs, ali kao i svakim brodom, treba ga naučiti. Nakon 500 metara, kad smo se očistili, popeli smo se poviše Mareusa i vozili svoju regatu. Jedrili smo prema Vratniku i kad smo ušli odlučili smo ići lijevo od Tajana i Crkvine, ne uvlačiti se pod otoke. To je bila dobra odluka. Vozili smo potom nam Mišnjak i vozili kanalom s rukom krata. Inače, brzina u orcu je 9.5 čvorova s tim da se u nekim uvjetima može navuči i na 10 čvorova, dok se prethodni vlasnik zaklinje da se može dovesti i do 12 čvorova! Nisam baš uvjeren u to, ali oni su inzistirali na tom podatku. Vjerojatno je to bilo po flat uvjetima, s deset ljudi na balkonima i vrhunskom trimu. Uglavnom, ja ga sad mogu konstantno dovesti do toga da ide 9 - 9.5. Znači, moramo dovesti brod da razvija punu snagu, da kolomba bude u potpunosti van i da je samo dagger u moru. Tada mi je ključan čovjek koji je na glavnom jedru. Tu ulogu ima Lovre. Momak je u treningu , ali svejedno mu je to izrazit napor. Kad su brojevi u pitanju to znači da on sa škotom jedra mora savladavati righting moment od 8500Nm! I to su ti uvjeti kad se brod ponovno vozi kao katamaran. Vjetar padne za jedan čvor i ja odmah moram pojati da bi dobio na prividnom vjetru, pa ponovno se vraćamo u orcu i tako stalno... stalno se vozi katamaranski stil. Ovi što su vozili iza nas rekli su nam da oni po nama jednostavno ne mogu shvatiti što se naprijed događa. Oni više ne mogu znati da li nam je došao dric, ili sam taj trnutak zapojao da bi se u idućem nagradio, a brod nam uvijek stoji relativno ravno. On je nagnut maksimalno 10°. Npr. kad je vjetar jači vozimo ga malo više nagnutog, a kolombu dižemo na 90°, tako da tu ima malo lufta, a kad to padne onda kolombu dižemo na 100°, ali stisnutiji brod. Ima tu stvarno hrpa nijansi, mi tu nismo još otkrili niti 1% mogućnosti. Niko Kmetović, Stravaganza 📸 Leonard Kvarantan O Stravaganzi i njenim tehnološkim rješenjima bit će još riječi uskoro, a do tada još možete posjetiti foto galerije Leonarda Kvarantana, a koje su dostupne na ovim linkovima: petak, subota i nedjelja. READ MORE